Revr-1693/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1693/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R. iz V., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku iz R., protiv tuženika H. I. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku K. B., diplomiranom pravniku kod tuženika, radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-93/11-4 od 15. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Prs-96/10-10 od 28. lipnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2012.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je utvrđen nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu zaključenog između tužitelja i tuženika „koji je tuženik dao tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu br. 93/10 od 18. siječnja 2010.“, a tuženiku (uz utvrđenje da radni odnos tužitelju nije prestao) naloženo da tužitelja vrati na posao i naknadi mu parnični trošak od 2.460,00 kn.

l.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju „iz razloga predviđenih č 382. st. 1. toč. 2. i čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP-a“. Prijedlog tuženika je da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad tu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Predmet spora je zahtjev na utvrđenje nedopuštenom Odluke br. 93/10 od 18. siječnja 2010. kojom je tuženik otkazao s tužiteljem zaključeni ugovor o radu - i to izvanrednim otkazom ugovora o radu, te na obvezivanje tuženika vratiti tužitelja na poslove koje je obavljao prije otkaza ugovora.

U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je tužitelj 21. siječnja 2008. zaključio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad na radnom mjestu prometnika vlakova na kolodvoru …, dok je aneksom ugovora o radu od 29. veljače 2008. s tuženikom ugovorio rad na radnom mjestu koordinatora zaštite na radu u punom radnom vremenu,

- da je odlukom broj UI-14-16/09 od 29. listopada 2009., potvrđenom odlukom broj UI-22-28/09 od 10. prosinca 2009., tuženik ukinuo „status profesionalnih koordinatora zaštite na radu“ većem broju radnika („preko dozvoljenog broja od 7“) - između kojih i tužitelju, i otkazao im anekse ugovora o radu za rad na radnom mjestu koordinatora, sve uz određenje da se 1. studenoga 2009. (odnosno najkasnije 1. siječnja 2010.) imaju vratiti na radna mjesta iz ugovora o radu „jer u protivnom poslodavac će pokrenuti odgovarajući postupak za nepostupanje po odluci poslodavca“,

- da je Odlukom tuženika od 18. siječnja 2010. tužitelju otkazan ugovor o radu - izvanrednim otkazom ugovora o radu, i to s obrazloženjem da je počinio osobito teške povrede radne obveze time što je odbio postupiti po konačnoj odluci uprave tuženika broj UI- 22-28/09 od 10. prosinca 2009. i nije obavio liječnički pregled za poslove i radne zadatke prometnika vlakova na koje je upućen od poslodavca te od 4. siječnja 2010. ne dolazi na posao u kolodvor …, a izostanak s posla nije opravdao,

- da je tužitelj u vrijeme kada je otkazan s njime zaključeni ugovor o radu bio sindikalni povjerenik Sindikata hrvatskih željezničara - što je tuženiku bilo poznato,

- da se radničko vijeće prometne sekcije R., kojoj pripada i tužitelj, nije očitovalo o namjeravanoj odluci tuženika da otkaže ugovor o radu zaključen s tužiteljem, dok se Sindikat hrvatskih ž… dopisom broj 3/10 od 11. siječnja 2010. o istoj namjeravanoj odluci tuženika „očitovao negativno“ - a tuženik „se oglušio“ na to očitovanje i nije pokrenuo postupak (tužbom) kako bi u njemu donesenom odlukom nadomjestio suglasnost sindikata za namjeravani otkaz,

- da je tužitelj protiv Odluke tuženika od 18. siječnja 2010. podnio zahtjev za zaštitu prava, o kojemu zahtjevu tuženik nije odlučio - pa je tužitelj 25. veljače 2010. podnio predsjedniku radničkog vijeća prometne sekcije R. zahtjev za mirenjem, koje u konačnom nije uspjelo.

Na temelju takvih utvrđenja drugostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) prihvatio - te pravilno primijenio materijalno pravo kada je nedopuštenom utvrdio Odluku kojom je tuženik otkazao s tužiteljem zaključeni ugovor o radu.

Sporna je u revizijskom stadiju formalnopravna valjanost Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu zaključenog s tužiteljem.

Radi razrješenja spornog pitanja valja primijeniti odredbe čl. 249. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR-a), kojima je uređeno pitanje zaštite sindikalnih povjerenika i propisano:

„(I) Sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće:

1) otkazati ugovor o radu, ili

2) na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike.

(II.) Ako se sindikat u roku od osam dana ne izjasni o davanju ili uskrati suglasnosti, smatra se da je suglasan s odlukom poslodavca.

(III) Ako sindikat uskrati suglasnost na otkaz, poslodavac može u roku od petnaest dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti sudska odluka.

(IV) Zaštitu iz stavka I. ovoga članka uživa najmanje jedan sindikalni povjerenik, a najveći broj sindikalnih povjerenika koji kod određenog poslodavca uživaju zaštitu, određuje se odgovarajućom primjenom odredbi ovoga Zakona o broju članova radničkog vijeća“.

Sukladno prethodnim odredbama valja zaključiti da je otkaz ugovora o radu sindikalnom povjereniku dopušten samo uz suodlučivanje s sindikatom, i to tako da uskrata suglasnosti sindikata na otkaz (ukoliko suglasnost nije nadomještena sudskom odlukom, a donošenje koje odluke se ima tražiti u posebnoj parnici - protiv sindikata, o čemu ovdje nije riječ) onemogućuje donošenje valjane odluke o otkazu: poslodavac i sindikat moraju biti suglasni (s time da tu suglasnost može nadomjestiti odluka suda) da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu, odnosno poslodavac je ovlašten otkazati ugovor o radu sindikalnom povjereniku samo ukoliko je sindikat suglasan da postupci radnika zbog kojih se namjerava otkazati ugovor o radu predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR-a.

Kako tuženik nije proveo postupak suodlučivanja i nije se obratio nadležnom sindikatu tražeći suglasnost na otkaz ugovora o radu tužitelju kao sindikalnom povjereniku - postupio je suprotno istaknutim odredbama čl. 249. ZR-a, slijedom čega su nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da je Odluka tuženika o otkazu s tužiteljem zaključenog ugovora o radu nedopuštena.

Slijedom iznijetog, a obzirom na izloženo pravilno shvaćanje - da je tužitelju dani otkaz ugovora o radu nezakonit i da je (u svezi toga) taj ugovor i dalje na snazi, pravilno je i pravno shvaćanje da je tuženik u obvezi (prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a) postupiti po tome ugovoru i vratiti tužitelja na ugovoreno radno mjesto.

Stoga, a budući ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

U Zagrebu, 3. srpnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.