II Kž-379/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 379/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Petranović Milana, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. J. J. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. kolovoza 1996. br. Kv-I-213/96 (K-154/95), u sjednici održanoj 13. rujna 1996.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. J.J. i opt. K.Z. kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv opt. J.J. i opt. K.Z. iz zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka koji se protiv njih i opt. Č.A. vodi zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH i dr.

Protiv tog rješenja žale se optuženici po svojim braniteljima, s prijedlogom da se pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno tvrdnjama žalbi, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da se okolnosti relevantne za ocjenu osnovanosti pritvora u međuvremenu nisu bitno izmijenile, zbog čega i dalje postoji zakonski osnov za pritvor iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Naime, s obzirom da se kod oba optuženika, prema mišljenju liječnika psihijatra, razvila klinička slika navikavanja, odnosno ovisnosti o drogama, s čim u vezi se predlaže izreći sigurnosna mjera obaveznog liječenja od narkomanije, a radi se o osobama koje nemaju zaposlenja, niti stalnih izvora prihoda, to imajući u vidu da je opt. K. još kao maloljetnik tretiran zbog imovinskih delikata, očigledno proizlazi da postoje takove osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženici na slobodi, naročito u cilju stjecanja sredstava za nabavku droge, mogli ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo. Pri tome, bezuspješno se navodima žalbe pokušava umanjiti značaj inkriminiranog krivičnog djela, budući da način ulaska u stan oštećenice, primijenjena sila, činjenica da su počinitelji bili maskirani i naoružani, te visina protupravno pribavljene imovinske koristi, doista ukazuju na povećanu upornost i izraženu kriminalnu volju počinitelja.

Isto tako, niti mogućnost uzdržavanja optuženika od strane njihovih roditelja nije od relevantnog utjecaja kod procjene osnovanosti pritvora, s obzirom na povećane materijalne potrebe optuženika u cilju zadovoljenja njihovih narkomanskih potreba.

Konačno, a suprotno tvrdnji žalbe opt. J., iz podataka u spisu ne proizlazi da bi ukupna šteta počinjena krivičnim djelom bila nadoknađena, s obzirom da oštećenik, nakon povrata dijela novca, i dalje postavlja imovinsko-pravni zahtjev u visini od 11.500 DEM (list 173 spisa).

Kako se niti ostalim žalbenim navodima osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. rujna 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.