II Kž-101/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 101/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Petranović Milana kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M.D. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. i 2. KZRH i dr., odlučujući o žalbama opt. M.D., branitelja opt. G.I. i opt. Ž.M. podnesenim protiv rješenja Vojnog suda u Osijeku od 21. ožujka 1994. br. K-102/94, u sjednici održanoj 30. ožujka 1994.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe opt. M.D., opt. Ž.M. i branitelja opt. G.I. kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP u vezi čl. 12. st. 3. Uredbe o primjeni ZKP u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske, produljen je pritvor protiv opt. M.D., opt. G.I. i opt. Ž.M. iz zakonskog osnova predviđenog u čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP, u tijeku postupka koji se protiv njih vodi zbog krivičnih djela iz čl. 127. st. 1. i 2. KZRH i dr. Protiv tog rješenja žale se branitelj opt. G.I., odvjetnik D.S. iz O., te opt. M.D. i opt. Ž.M. po svojim braniteljima, s prijedlogom da se pritvor protiv njih ukine.

Žalbe nisu osnovane.

Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da u odnosu na sve optuženike i dalje postoji zakonski osnov za pritvor, ali sada iz čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.

Naime, s obzirom na značaj i težinu krivičnih djela za koja se optuženici terete, te način njihovog izvršenja u grupi (na štetu ošt. G. ), pri čemu su optuženici, bezobzirnim ulaženjem i duljim pretraživanjem stanova oštećenih u cilju pronalaska novca i vrijednijih predmeta, pokazali znatnu upornost i izraženu kriminalnu volju, te imajući u vidu da su svi optuženici bez imovine, a opt. G. i opt. Ž. nezaposleni i bez stalnih izvora prihoda, to i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, postoje takove osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju bojazan da bi optuženici na slobodi mogli ponovno učiniti istovrsno ili slično krivično djelo.

Pri tome, a suprotno navodima podnešenih žalbi, sud je prilikom ispitivanja razloga za produljenje pritvora temeljem čl. 189. st. 2. ZKP, ovlašten ocjenjivati postojanje svih pritvorskih osnova, a ne samo onih temeljem kojih je pritvor do sada trajao, pa kada nađe da kakav drugi osnov postoji, dužan je temeljem njega pritvor produljiti, kako je to i učinio sud prvog stupnja.

Isto tako, ne čini pobijano rješenje nejasnim to što u njegovoj izreci nije citiran zakonski osnov za pritvor, budući da je taj osnov, u skladu s odredbom čl. 183. st. 2. ZKP, dovoljno navesti u obrazloženju odluke, kako je to učinjeno u pobijanom rješenju.

Kako se niti ostalim žalbenim navodima osnovanost pobijanog rješenja ne dovodi s uspjehom u sumnju, trebalo je na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. ožujka 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Gudelj Milan v.r.