I Kž-938/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 938/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Josipa Budinskog kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. P. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gospiću od 29. listopada 2002. godine broj K-1/02, u sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2006. godine u nazočnosti zamjenice glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nade Kolak-Parfenjuk,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda je protiv optuženog I. P. na temelju članka 353. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99. i 58/02.) odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlaštenja iz članka 215. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 32/93., 38/93., 16/96. i 28/96.) opisano pod točkom 1. izreke te presude, a na temelju članka 354. točke 3. Zakona o kaznenom postupku optuženik je oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo zloupotrebe položaja i ovlaštenja iz članka 215. stavka 2. Krivičnog zakona Republike Hrvatske opisano pod točkom 2. izreke presude.

Na temelju članka 463. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku oduzeti su od B. B. automatski cirkular "AC-1" marke Veb standard s osam segmenata valjčastih transportera, od poduzeća A. radni stroj viljuškar marke "ČELIK-ORION", od I. B. tračna pila paralica 1100 "Bratstvo",

a

od

P.

R. agregat

"General

Motors 500 W".

I Kž 938/02-3

Na temelju članka 123. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 368. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Ispravno državni odvjetnik ističe da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i proturječna njenim razlozima.

Naime, državno odvjetništvo je optuženom I. P. optužnicom stavilo na teret jedno produljeno kazneno djelo, počinjeno na način da je optuženik tijekom 1996. godine, u svojstvu direktora poduzeća „L.“, na štetu tog poduzeća, bez naknade otuđio razne strojeve poduzeća ukupne vrijednosti najmanje 120.000,00 kn, pri čemu su, pod alinejama a) do e) optužnice, navedeni pojedini strojevi i njihove pojedinačne vrijednosti, kao i osobe koje su te strojeve preuzele. Ove radnje pravno su označene kao kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00 i 129/00.).

Sud prvog stupnja je pobijanom presudom odbio optužbu protiv optuženog I. P. za jedan dio radnji stavljenih optuženiku na teret, i to za radnje opisane pod alinejama a), b), c) i e) optužnice, koje se odnose na strojeve čija vrijednost je navedena kao „najmanje 10.000,00 kn“ (alineja a); „najmanje 20.000,00 kn (alineja b); „najmanje 10.000,00 kn“ (alineja c), te „najmanje 20.000,00 kn“ (alineja e), ali je na kraju opisa naznačio da se radi o strojevima „u ukupnoj vrijednosti od 120.000,00 kn“. Ovaj iznos, međutim, ne odgovara zbroju vrijednosti pojedinih strojeva navedenih u ovome dijelu presude, jer taj zbroj iznosi 60.000,00 kn. Stoga je izreka presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi.

Izreka presude proturječna je i njenim razlozima. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi da je „nedvojbeno utvrdio da se u konkretnom slučaju u radnjama za koje se tereti optuženik radi o produljenom kaznenom djelu“ (2. odlomak na 4. stranici presude). Usprkos ovakvom utvrđenju, presudom je za jedno kazneno djelo – pravno označeno kao kaznenom djelo iz članka 215. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske – protiv optuženog I. P. odbijena optužba, a za drugo kazneno djelo – pravno označeno kao kazneno djelo iz članka 215. stavka 2. Krivičnog zakona Republike Hrvatske – optuženik je oslobođen od optužbe. Ako radnje koje su optuženiku stavljene na teret predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo (kako bi to proizlazilo i iz optužnice, a i iz citiranog shvaćanja suda prvog stupnja), tada o njemu, pa niti o pojedinim njegovim radnjama, nije moguće istovremeno odlučiti na dva načina – i odbijajućom i oslobađajućom presudom.

I Kž 938/02-3

Stoga je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku.

U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja ponovno provesti sve provedene dokaze, koje će valjano i ocijeniti, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će pravilno i obrazložiti.

Pritom će prvostupanjski sud posebnu pozornost obratiti i na pravilnu primjenu kaznenog zakona na radnje koje su optuženiku stavljene na teret. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud prvog stupnja smatra da se na radnje optuženika mogu primijeniti samo odredbe članka 215. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, jer da je to kazneno djelo blaže od onog iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona, s obzirom da je člankom 337. stavkom 4. Kaznenog zakona „proširena kriminalna zona na način da obuhvaća istovremeno imovinsku korist i štetu koju bi optuženik počinio (…) poduzeću „L.“ (4. odlomak na 4. stranici presude), a navodi i da „se ne može utvrđene iznose štete koje je počinio eventualno optuženik na štetu poduzeća „L.“ zbrajati i utvrditi da je ukupna šteta nastala u iznosu od 120.000,00 kuna“ (1. odlomak na 5. stranici presude).

Međutim, sud prvog stupnja gubi iz vida da je optuženom I. P. optužnicom stavljeno na teret da je kao odgovorna osoba iskoristio svoj položaj i s ciljem da drugome pribavi protupravnu imovinsku korist (kako je to izrijekom navedeno i u zakonskom opisu radnji kaznenog djela u optužnici). Pribavljanje drugome protupravne imovinske koristi kvalifikatorni je element oblika kaznenog djela iz članka 215. stavka 3. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, a određene veće vrijednosti te imovinske koristi elementi su kvalificiranih oblika tog kaznenog djela iz stavaka 4. i 5. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, za koje su zaprijećene kazne zatvora od jedne do deset godina (stavak 4.) odnosno najmanje tri godine (stavka 5.). Točno je da je Kazneni zakon „proširio“ kriminalnu zonu ovog kaznenog djela opisanog u stavku 4. članka 337., ali ne, kako to sud prvog stupnja pogrešno navodi, od 1. siječnja 1998. godine, nego tek od 30. prosinca 2000. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 129/00.), čijim člankom 66. su u članku 337. stavku 4. iza riječi: “pribavljanja takve koristi,” dodane riječi: “ili je prouzročena šteta velikih razmjera”. S obzirom na dotadašnju formulaciju ove odredbe te zaprijećenu kaznu (od jedne do deset godina), očigledno je da je za pojedine oblike počinjenja radnji, a koje sadrže i elemente bića kaznenog djela iz stavaka 4. i 5. članka 215. Krivičnog zakona Republike Hrvatske i elemente bića kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. Kaznenog zakona, propis novog zakona blaži.

Osim toga, treba istaći i da je shvaćanje suda prvog stupnja da kod produljenog kaznenog djela nikada nije moguće zbrajati pojedinačne iznose štete i djelo pravno označiti prema ukupnoj visini nanesene štete, pogrešno. Naime, jedan od bitnih elemenata produljenog kaznenog djela je i jedinstvena namjera, pa tom namjerom, kada je ona prethodno stvorena i usmjerena na sve buduće pojedinačne radnje kojima će se to djelo počiniti, može biti obuhvaćen i ukupan iznos prouzročene štete ili imovinske koristi pribavljene drugoj osobi, zbog čega je, ovisno o utvrđenjima suda koja se odnose i na taj subjektivni element, moguće zbrajati iznose pojedinih šteta ili pribavljene koristi i prema njihovom zbroju ocijeniti je li počinjen neki od kvalificiranih oblika predmetnog kaznenog djela.

I Kž 938/02-3

Zbog svega navedenog će sud prvog stupnja pri donošenju nove odluke potpuno i valjano obrazložiti i kojim se razlozima vodio pri rješavanju ovih pravnih pitanja.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju članka 388. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje, a kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. siječnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.