K-56/2013-91 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: K-56/2013-91

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Ivone Rupić, kao predsjednika vijeća za mladež te sudaca porotnika T. T. i R. B. kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sandre Karuza kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženika I. T., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. – dalje u tekstu: KZ/11) nakon rasprave zaključene 12. rujna 2019., a objavljene 16. rujna 2019. u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu J. S., branitelja optuženika S. G., a u izočnosti optuženika i punomoćnice oštećenika

p r e s u d i o j e

OPTUŽENIK: I. T. O.: …, sin pok. A. i T. rođene M., rođen …. u S., sa prebivalištem u S., državljanina Republike Hrvatske, topnik sa SSS, umirovljenik sa mirovinom od 6.300,00 kuna, oženjen, otac jednog djeteta

k r i v j e

1. što je neutvrđenog dana između veljače i travnja 2013. na području grada K., a nakon prethodnog dogovora sa Ž. R. radi pružanja seksualnih usluga, a ove sa djetetom K. Z. rođenom ... u cilju spolnog zadovoljenja se sastao sa K. Z. u K. L. premda je znao njenu dob i da je ista štićenica Doma za djecu u K. L., pri tome se predstavivši imenom T. kada ju je u društvu sa Ž. R. osobnim vozilom marke Renault Megan, reg. oznaka ZG … povezao i nakon kraće vožnje zaustavio, te joj je prstima ruke prodro u vaginu, predavši joj nakon toga 150,00 kuna od kojih je ona 50,00 kuna dala Ž. R. za dogovoreni seksualni odnos,

dakle, izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od 15 godina,

2. što je neutvrđenog dana tijekom veljače 2013. na području grada K., a nakon prethodnog dogovora sa Ž. R., a ove sa djetetom M. Š. rođenom … i radi korištenja seksualnih usluga, s njom se sastao u K. L. premda je znao njenu dob i da je ista štićenica Doma za djecu u K. L., pri tome se predstavivši imenom T. kada je u društvu sa Ž. R. povezao osobnim vozilom marke Renault Megane, reg. oznaka ZG … kada je sa M. Š. obavio spolni odnos na sjedištu vozila prodrijevši svojim spolovilom u njenu vaginu, za koje vrijeme je Ž. R. sjedila na mjestu suvozača, nakon čega je za obavljeni spolni odnos M. Š. dao 100,00 kuna, a Ž. R. za to 50,00 kuna i za usluge „posredovanja“ oba djeteta dao još 50,00 kuna te patike i sunčane naočale,

dakle, koristio spolne usluge djeteta koje je navršilo 15 godina uz davanje naknade, a znao je da se radi o djetetu,

3. da je neutvrđenog dana tijekom veljače 2013. po prethodnom telefonskom dogovoru sa djetetom M. Š. rođenom ... i radi korištenja seksualnih usluga, s istom se sastao u K. u neposrednoj blizini Doma za djecu, znajući za njenu dob i da je ista štićenica Doma za djecu u K. L., pri tome se predstavivši imenom T. i povezao je osobnim vozilom marke Renault Megane, reg. oznaka ZG … nakon čega je M. Š. prstima ruke prodro u vaginu, te s istom obavio spolni odnos u vozilu prodrijevši svojim spolovilom u njenu vaginu, a potom je za obavljeni spolni odnos M. Š. predao 50,00 kuna,

dakle, koristio spolne usluge djeteta koje je navršilo 15 godina uz davanje naknade, a znao je da se radi o djetetu,

čime je počinio kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to jedno kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od 15 godina, djelo označeno i kažnjivo po članku 158. stavak 1. Kazneni zakon („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. – dalje u tekstu: KZ/11) te dva kaznena djela – podvođenja djeteta djela označena i kažnjiva po članku 162. stavak 2. KZ/11 pod točkom 2. i 3. izreke presude, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11

Stoga se prema optuženiku I. T. najprije utvrđuju kazne zatvora kako slijedi:

- za kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude, dakle kazneno djelo iz članka 158. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

- za kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude, dakle kazneno djelo iz članka 162. stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

- za kazneno djelo pod točkom 3. izreke presude, dakle kazneno djelo iz članka 162. stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

Potom se optuženi I. T. temeljem odredbe članka 158. stavak 1. KZ/11 u svezi s člankom 51. stavak 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine

Nakon čega se prema optuženiku I. T. temeljem odredbe članka 57. KZ/11 izriče djelomično

u v j e t n a o s u d a

na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, dok se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko isti u roku od provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženom I. T. u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog 2018. do 18. prosinca 2018.

Temeljem odredbe članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku – („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12 i 145/13 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećenik se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.

Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 6. ZKP/08, optuženik je dužan na ime troškova ovog kaznenog postupka i to na ime troškova vještaka isplatiti iznos od 3.600,00 kuna, na ime troškova paušala iznos od 500,00 kuna, temeljem odredbe članka 145. stavak 4. ZKP/08 optuženi je dužan podmiriti troškove branitelja po službenoj dužnosti te će se isti isplatiti od tijela koje vodi postupak, a naplatiti naknadno od optuženika o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

Obrazloženje

Županijsko državno odvjetništvo podnijelo je pred ovim sudom optužnicu broj KMP-DO-13/13 od 5. rujna 2013. protiv optuženika I. T. zbog kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to jedno kazneno djelo spolne zloupotrebe djeteta mlađeg od 15 godina, djelo označeno i kažnjivo po članku 158. stavak 1. KZ/11 i dva kaznena djela podvođenja djeteta označeno i kažnjivo po članku 162. stavak 2. KZ/11.

Na raspravi od 12. rujna 2019. prije završenog dokaznog postupka zastupnica optužbe izmijenila je činjenične opise kaznenih djela na način da u točki 1. optužnice umjesto datuma treba stajati "između veljače i travnja", te se u sedmom retku ispušta dio koji glasi "skinuo hlače i kleknuo ispred K. Z.".

Što se tiče kaznenog djela pod točkom 2. iz istog se kao i kod kaznenog djela pod točkom 3. ispuštaju datumi te umjesto njih treba stajati "tijekom veljače", a kod kaznenog djela pod točkom 2. ispušta se u sedmom retku dio koji glasi "prstima ruke prodro u vaginu".

A sve ovo kako to stoji i u izreci presude.

Nadalje, temeljem odredbe članka 415. stavak 3. ZKP/08 punomoćnik oštećene malodobne djece glede imovinskopravnog zahtjeva iskazao je da će imovinskopravni zahtjev postaviti u parnici.

Prilikom očitovanja o optužbi, optuženi I. T. iskazao je da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

Slijedom izjave o osnovanosti optužbe optuženika, s obzirom na ovakve navode optužnice temeljem članka 417. a točka 5 ZKP/08 optuženi I. T. se ispitao na završetku dokaznog postupka.

Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 145/13 – dalje u tekstu: ZKP/08) sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao zapisnik o prepoznavanju I. T. od strane K. Z. od 3. lipnja 2013. (list 49-51 spisa), zapisnik o prepoznavanju I. T. od strane M. Š. od 3. lipnja 2013. (list 52-54 spisa), fotodokumentacija prepoznavanja I. T. (listovi 131-136 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 0677212 (list 57 spisa), dopis Doma za djecu Podružnica K. L. (list 6 spisa), socijalna anamneza izrađena od CZSS Z. za K. Z. (list 10-17 spisa), sa specijalističkim nalazom za imenovanu (list 18-19 spisa), socijalna anamneza izrađena od CZSS Z. za K. Z. (list 174-192 spisa) i punomoć za vozilo (list 172-173 spisa).

Temeljem odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 suglasnošću stranaka pročitan je iskaz svjedoka E. D. (list 156-158).

Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pročitana je socijalna anamneza za oštećenu kao svjedokinju žrtvu M. Š. (list 365-368).

U odnosu na oštećenu kao žrtvu K. Z. s obzirom na okolnost da je ista nedostupna sudu te je sud u više navrata pokušao utvrditi njezinu adresu i prebivalište, kako to proizlazi iz lista spisa 361, 305, 297, te da iz podataka PU Z. proizlazi da se ista vodi kao nestala osoba, temeljem odredbe članka 431. točka 1. stavak 2. ZKP/08 s obzirom da se ista ne može pronaći pročitao odnosno reproducirao snimku njezinog iskaza od 20. lipnja 2013. (list 145), koja snimka se reproducirala uz prisustvo sudskog informatičara temeljem odredbe članka 115. stavak 4. Zakona o sudovima za mladež, te pročitao prijepis snimke ispitivanja oštećene žrtve K. Z. (list 146-148 spisa).

U daljnjem tijeku dokaznog postupka ispitana je svjedokinja Ž. R.

Sud je u dva navrata na rasprave pozivao vještaka za psihijatriju dr. G. D., koji je svoj nedolazak na rasprave opravdavao zbog bolesti te nije bio u mogućnosti pristupiti. Stoga je sud na raspravi od 12. rujna 2019. temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 pročitao sudskopsihijatrijsko vještačenje vještaka za psihijatriju dr. G. D. (list 196-200 spisa). Ovo stoga što je navedeni vještak izvijestio sud podneskom da nije u stanju prisustvovati raspravi jer je njegov dolazak otežan zbog bolesti.

S obzirom na naprijed navedeno branitelj optuženika predložio je da s obzirom na okolnosti nemogućnosti izravnog ispitivanja vještaka ukazuje se potreba za novim sudskopsihijatrijskim vještačenjem na okolnosti ubrojivosti okrivljenika u inkriminirano vrijeme.

Vijeće je temeljem odredbe članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 odbilo prijedlog branitelja za novim sudskopsihijatrijskim vještačenjem. Ovo stoga jer je navedeni prijedlog nesvrhishodan i usmjeren na odugovlačenje postupka, a nova činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditi nije važna za odlučivanje s obzirom na već istaknuto vještvo sudskog vještaka dr. G. D., a koje vještvo je od 20. srpnja 2013., a u kojem vještačenju se vještak decidirano očitovao na okolnosti ubrojivosti optuženika I. T.

U dokazne svrhe pregledan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika I. T. (list 381 spisa) iz kojeg proizlazi da isti nije osuđivan.

Kako stranke nisu imale prijedloga za dopunu dokaznog postupka pristupilo se ispitivanju optuženika I. T.

Optuženi I. T. u potpunosti negira počinjenje kaznenih djela na štetu oštećenih žrtava K. Z. i M. Š. U svojoj obrani istakao je da je M. Š. i K. Z. upoznao u Kaštelima u jednom kafiću u drugom mjesecu 2013. U ovom kafiću u K. da se našao sasvim slučajno prilikom povratka s aerodroma i to u popodnevnim satima oko 16,00 sati. Njih dvije su bile u ovom kafiću, sjedili su stol do stola i tako su započeli priču. Zadržali su se oko sat i pol vremena te ih je on i počastio pićem. Nakon toga su se razišli i on je otišao u S. Međutim, njih dvije su ostale sjediti u kafiću jer su se njih dvije spremale za noćni izlazak. Nisu mu kazale gdje će otići, a to ga nije niti interesiralo.

Misli da je riječ o kafiću u K. L. koji se nalazi uz more. Istakao je da se ne sjeća da li su prilikom razgovora u kafiću razmijenili mobitele, ali uglavnom je ponovno stupio s njima u kontakt.

Prvo je stupio u kontakt s M. Š. i to na način da ga je M. Š. prva nazvala na mobitel par dana nakon ovog njihovog susreta u kafiću u K. L. Prilikom ovog susreta s M. Š. je bila i K. Z. i ponovno su se našli u drugom kafiću u K. Nakon zajedničke priče u ovom kafiću u K. sa M. Š. i K. Z., M. Š. je inzistirala da ostanu nasamo. Kasnije je zaključio da je ona shvatila da on ima novaca jer je vidjela da je iz džepa izvadio veći "plik" s novčanicama kada je plaćao piće tijekom njihovog prvog susreta u K. L. M. Š. sama mu se ponudila da će mu pružiti seksualnu uslugu za novac. Međutim, on s njom nije imao seksualne odnose zbog njegovih zdravstvenih razloga jer je impotentan, zadnjih dvije godine od kad je imao frakturu kralježnice. Frakturu kralježnice zadobio je za vrijeme rata 13. kolovoza 1992. Inače je u lošim odnosima sa svojom suprugom.

Seksualne odnose sa M. Š. je dogovarao iako je impotentan jer ga je interesirala njezina ponuda i to ga je interesiralo kroz priču s njom i kako mu je ona to ponudila on je bio zainteresiran. Ponudila je i ako ima nekog prijatelja da bi njemu mogla pružiti seksualne usluge, ali mu nije kazala koliki je iznos.

Istina je da se još jednom slučajno susreo sa M. Š. koja ga je nazvala na mobitel, a kako je bio u blizini sa svojim automobilom pokupio ju je na autobusnoj stanici za T. i odvezao je do K. L. Tijekom razgovora u automobilu primijetio je da s njom nešto nije u redu i inzistirala je da joj nabavi novaca jer joj treba za drogu ili neke druge tablete jer se želi ubiti. I ovaj njihovo susret bio je u drugom mjesecu 2013. Isto tako mu je ispričala da se jedne prigode otrovala s velikom količinom tableta te ju je nakon ovog njihovog razgovora iskrcao iz svog vozila na cesti u K.

M. Š. ga je i nakon ovog susreta nazivala na mobitel poslala mu par poruka, ali on nije odgovarao te mu je i kazala da će mu zaprijetiti ako joj ne nabavi tablete ili drogu da će ga tužiti. Zaprijetila mu je da će ga tužiti i požaliti se svojim odgajateljima u domu da ju je silovao i seksualno iskoristio.

U odnosu na K. Z. istakao je da je u dva navrata bila u društvu s M. Š. u kafiću kada su se svi zajedno susreli. Istu nikada nije vidio nasamo bez M. Š. niti se s njom ikada nasamo susreo.

Ž. R. ne poznaje.

Prilikom razgovora na mobitel sa M. Š. nije joj se predstavio već joj rekao neko bezvezno ime i to T. Isto tako nije im kazao ni gdje živi niti je s njima pričao o obiteljskim prilikama. Uglavnom su pričali o provodima, kafićima i izlascima, iako je s njima razgovarao pola sata i više nije znao gdje idu u školu niti gdje žive. Istako je i to da nije imao memoriran broj M. Š. već mu je ona svoj broj mobitela zapisala na papir te ga je bio upamtio, ali je u međuvremenu taj papir bacio.

K. Z. ga osobno nije kontaktirala na mobitel, ali je on nju dva puta zvao jer mu je ona dala broj mobitela kada su se vidjeli drugi put u kafiću u K. Brojevi mobitela u M. Š. i K. Z. bili su mu zapisani na običnim papirima. Nije imao memorirane brojeve mobitela ni M. Š. ni K. Z. jer mu nisu bili potrebni. K. Z. mu je pričala da joj nedostaje odjeća, da joj je sve staro i iskidano te mu je na taj način indirektno željela kazati da joj nešto sitno da novaca, međutim on joj novac nije dao, te ni jednoj ni drugoj nije kupovao patike, odjeću niti naočale.

Istakao je u svojoj obrani da se bavi rent a carom te ima punomoć na vozilo koje privremeno vozi, a riječ je o vozilu marke Renault Megan registarske oznake ZG ...

U odnosu na svoje zdravstveno stanje pored problema s potencijom istakao je da ima problema s mokrenjem, veliki gastritis i oštećenje živaca i problema sa želucem. Osim navedenog ima i teži oblik PTSP-a zbog čega je 20% invalid. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je temeljem pojedinačne i ukupne ocijene dokaza izveo pouzdan zaključak da je optuženi I. T. počinio jedno kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta na štetu oštećene žrtve K. Z. i dva kaznena djela podvođenje djeteta na štetu oštećene žrtve M. Š. Ovo proizlazi prvenstveno iz iskaza oštećene žrtve K. Z. i M. Š.

Temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 s obzirom na okolnost da je sud u više navrata uputio poziv oštećenoj žrtvi K. Z. te utvrdio da je ista nedostupna sudu iako se u više navrata pokušala utvrditi njezina adresa i prebivalište kako to jasno proizlazi iz lista spisa 361, 305, 297 te iz podataka PU Z. proizlazi da se ista vodi kao nestala osoba, kako sud istu nije mogao pronaći pročitao je i reproducirao je snimku njezinog iskaza od 20. lipnja 2013. (list 145) te prijepis snimke ispitivanja oštećene žrtve K. Z. (list 146-148 spisa).

Iz njenog iskaza proizlazi da poznaje I. T. s kojim ga je upoznala Ž. R. Ž. R. je njezina prijateljica iz doma u kojem su njih dvije zajedno boravile. Kada ju je Ž. R. upoznala sa I. T. rekla joj je da će s njime "ono obaviti za lovu". K. Z. je priznala da je željela upoznati I. T. jer joj je trebao novac. Međutim, istakla je da s I. T. nije imala spolne odnose tj. da nije s njime spavala već ju je on samo "prstenjačio", što znači da joj je gurao prste u vaginu. Ovo se dogodilo u automobilu negdje u K. Navedene prigode s njome u automobilu osim I. T. bila je i Ž. R. Kada je u vozilu prstima ruke prodro u njezinu vaginu sjedila je na suvozačevom mjestu, a Ž. R. je bila na zadnjem sicu vozila i sve je to gledala. Dok su se vozili u automobilu pričali su o raznim temama, a jedna od tih je bila kako da otiđe iz Doma za djecu i pričao je I. T. o M. Š. kao nekakvoj luđakinji. Inače, M. Š. je također bila djevojka iz doma u kojem su boravile i ona i Ž. R. te iste prigode kada je I. T. u automobilu prstima ruke prodro u njezinu vaginu on je to napravio Ž. R., a ona je bila druga, tj. nakon nje. I. T. joj je za ovu uslugu dao 150,00 kuna, a ona je od tih novaca Ž. R. dala 50,00 kuna. Ž. R. je tražila 50,00 kuna jer je ona sredila ovaj njihovoj susret. Odlučila je prijaviti ovaj događaj jer je shvatila da to nije u redu i ne zna kako da to objasni. Kada je prijavila I. T. nije imala nikakvih problema s njime, iako ju je bilo strah.

U odnosu na vrijeme ovog susreta u automobilu s I. T. kada je bila u društvu sa Ž. R. istakla je da je to bilo u drugom, trećem ili četvrtom mjesecu 2013. U odnosu na Ž. R. istakla je da se s njom družila te joj je ona počela pričati da nešto zaradi pružajući seksualne usluge. Zapravo joj je to i ponudila M. Š., a Ž. R. ju je upoznala s I. T. Shvatila je da M. Š. i Ž. R. idu s nekim tipovima za novce. Zna da je i M. Š. bila s I. T. i spavala s njime za novac.

Susret u automobilu s I. T. dogovorila je Ž. R., a on ju je dva puta nazivao preko mobitela, ali tada se nije nalazila u K. I. T. je Ž. R. rekla koliko ona ima godina, gdje živi i u koji razred ide, a ovo zna jer joj je upravo Ž. R. to kazala. I. T. predstavio se imenom T. i to je sve što je o njemu znala.

U odnosu na kaznena djela počinjena na štetu oštećene žrtve M. Š. ista je sudu na raspravi jasno potvrdila da je tijekom veljače 2013. Ž. R. upoznala ju s jednom muškom osobom koja joj se predstavila kao T. Ujedno joj je Ž. R. kazala da taj muškarac ima 30 godina te da voli biti sa mlađom osobom još nevinom. Ž. R. kazala joj je da će za seksualne odnose s njim dobiti 700,00 kuna.

Neposredno nakon što ju je Ž. R. upoznala s T. svo troje otišli su njegovim automobilom marke Renault iz K. prema T. te se zaustavili na predjelu T. Ž. R. je sjedila na prednjem sjedalu suvozača, a ona i T. su bili na zadnjem sjedištu i tu su imali seksualni odnos. Nakon seksualnog odnosa T. joj je dao 100,00 kuna, a koliko je dao Ž. ne zna.

Nedugo nakon ovog događaja ponovno da se našla s njime u S. u trajektnoj luci te da tada nisu imali nikakav odnos već su samo pričali.

Istina je da se nakon toga ponovno našla s T. mada se on trebao naći s K. Z., ali je ona došla umjesto nje što njemu nije bilo baš drago. Navedene prigode bili su sami te su imali seksualni odnos za koji joj je on dao 50,00 kuna.

Istina je da je ovaj muškarac koji joj se predstavio kao T. znao koliko ona ima godina jer mu je to kazala. Kazala mu je i da ide u školu za kuhara i da se želi ubiti ako joj može nabaviti tablete ili drogu. Obećao joj je da će joj nabaviti tablete, ali obećanje nije ispunio. Kada se drugi put u trajektnoj luci u S. našla s T. on je nazvao na mobitel Ž. R., ali mu se Ž. R. nije htjela javiti već se javila ona i na taj način je došla do njegovog broja mobitela, pa su se ponovno dogovorili naći sami.

Na raspravi svjedokinja žrtva M. Š. odgovorila je da je u potpunosti točno da kada je bila s optuženikom kojeg je zvala T., u vozilu je bila i Ž. R., sjedila je na mjestu suvozača dok su ona i T. na zadnjem sjedištu imali spolni odnos za koje usluge joj je dao 100,00 kuna. Nadalje, potvrdila je navod da kada je drugi put tj. u drugom navratu kada je imala spolni odnos sa T. njih dvoje su bili sami i isti je prstom ruke prodro u njezinu vaginu i imali su spolni odnos. T. ju je pokupio svojim vozilom u K. blizu Doma za djecu te su se vozili desetak minuta. Osoba koja joj se predstavila kao T., upravo je riječ o optuženiku I. T. Nadalje je istakla da osim ova dva puta prije nije imala seksualni odnos s optuženikom, a kao što je već i prije istakla kada su se susreli u S. u trajektnoj luci nisu imali nikakav odnos već su samo pričali. Potvrdila je da je optuženi I. T. znao da je ona tada imala 17 godina jer mu je to kazala. Nakon ovih susreta s njime nisu se viđali te isti s njome nije ni pokušao stupiti u kontakt. U daljnjem tijeku dokaznog postupka na raspravi od 13. lipnja 2019. ispitana je kao svjedok Ž. R. Ista je sudu na raspravi kazala da u odnosu na kazneno djelo kojim je oštećena žrtva K. Z. ima saznanja i činjenice da su njih dvije zajedno bile štićenice Doma za djecu. K. Z. poznavala je kao vrckastu osobu koja je tajno pušila cigarete. Istina je da ju je upoznala s I. T. Međutim, istakla je da se ne može sjetiti detalja i činjenica kako ju je i na koji način upoznala s I. T. jer joj je to s obzirom na protek vremena "u magli". Također je točno da je isti imao nadimak, ali se ne može sjetiti koji. Kada je upoznala K. Z. sa I. T. znala je da je ona maloljetna, a upoznala ju je zato što je K. željela s njima se družiti i nije tu vidjela ništa zlonamjerno. Ističe da je riječ o uobičajenom druženju kao i kod svih mladih osoba.

Istakla je da zna da je K. Z. susrela se nasamo sa I. T. jer joj je to K. kazala, ali šta je bilo između njih ne zna jer ona nije bila prisutna, a K. joj o tome nije ništa konkretno pričala. Odgovorila je da se ne može sjetiti da li je i ona bila u društvu sa I. T. i K. Z. u njegovom osobnom vozilu.

Istina je da je ona sama s njime bila u njegovom osobnom vozilu, ali što se tiče same K. Z. ne zna osim onog što joj je ona kazala jer je od tada prošlo dosta vremena.

Isto tako ne može se sjetiti koje vozilo je vozio u to vrijeme I. T. kada je ona bila s njime, a ne može se sjetiti ni toga da joj je K. Z. pričala da bi joj I. T. davao nekakve novce, poklone i slično.

Točan je navod da je ona kad je bila sama s I. T. kazala mu da je K. Z. maloljetna osoba.

U odnosu na oštećenu žrtvu M. Š. ona je također s njom i K. Z. bila u Dječjem domu te su se one družile. Točna je tvrdnja da je M. Š. upoznala s I. T. u cilju druženja. Međutim, ne zna da li je i da je I. T. imao bilo koje spolne odnose sa M. Š. te se ne može sjetiti s obzirom na veliki protek vremena da li joj je M. Š. pričala da je imala bilo kakve odnose s I. T. Jedino zna da je M. Š. ponekad sama izlazila iz Doma. Isto tako se ne može sjetiti da li je I. T. pričala o M. Š., a niti o tome koliko ona ima godina. Uvijek je jedna od njih bila nasamo sa I. T. i nikada nisu bile zajedno da bi ona bila s K. ili M. već uvijek posebno. Istina je da je ona imala spolne odnose sa I. T. u njegovom osobnom vozilu, ostalog se ne može sjetiti. Isto tako K. Z. pa ni M. Š. nisu joj davale nikakve novce u svezi druženja s I. T., a niti u bilo kakvom drugom smislu.

Na upit da li su joj K. Z. i M. Š. pričale da su imale seksualne odnose s I. T. istakla je da o tome ima saznanja samo na osnovu činjenice da su je jedno jutro u Domu probudili i pozvali da dođe u jednu prostoriju u kojoj su bile i M. Š. i K. Z. i djelatnici policije. Njih dvije su plakale, te mi je rečeno da je riječ o nekakvim seksualnim odnosima.

Istakla je da nije u nikakvom kontaktu s K. Z. jer se povukla i živi u drugom gradu. Točno je da joj je jedne prigode I. T. kupio tenisice.

U daljnjem tijeku dokaznog postupka sud je suglasnošću stranaka temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitao iskaz svjedoka E. D.

Istakao je da istog poznaje od 1991. jer su zajedno radili u firmi koja se bavi iznajmljivanjem vozila. Nakon što je rat završio on je kao vojna osoba umirovljen te su zajedno surađivali u ovom rent a car R. d.o.o. U odnosu na kaznena djela koja mu se stavljaju na teret ističe da nije primijetio da mu je I. T. pokazivao ikakvu sklonost prema osobama mlađe životne dobi s obzirom da su njegove obiteljske prilike uredne, ima suprugu s kojom se prema njegovim saznanjima dobro slaže i ne zna ako su i jesu li u lošim odnosima. I. T. mu se nije žalio na zdravstvene probleme, osim što je govorio da ga boli kičma i leđa i da mu je teško hodati, a u odnosu na kaznena djela za koja se tereti nema nikakvih saznanja.

Nije sporno da su oštećene žrtve M. Š. i K. Z. bile štićenice Doma za djecu u K. L. Isto tako nije sporno da je oštećena žrtva K. Z. u vrijeme počinjenja kaznenih djela na njezinu štetu imala 14 godina, dok M. Š. u vrijeme počinjenja kaznenih djela na njezinu štetu još nije bila navršila 18 godina.

Nesporno je da je dijete osoba koja nije navršila 18 godina života prema odredbi članka 87. stavak 7. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15).

Nesporno je da ih je njihova prijateljica Ž. R. upoznala s optuženikom I. T. Nesporno je da je Ž. R. pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-14/2014 osuđena za kaznena djela iz članka 162. stavak 1. KZ/11 protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – podvođenja.

S obzirom na navedeno u ovom kaznenom postupku u kojem je ispitana kao svjedok Ž. R. nije dala neki konkretnih neposrednih saznanja u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu K. Z. i M. Š. Ono što je kao svjedokinja Ž. R. iskazala je okolnost da je točno da je M. Š. i K. Z. upoznala s I. T. te da je točno da joj je K. Z. pričala da se našla s I. T. nasamo. I da je to sve što ona zna, dok joj o tome ništa nije pričala M. Š. te da je prilikom upoznavanja K. Z. s I. T. znala da je ova bila maloljetna što je i kazala I. T., dok u odnosu na oštećenu žrtvu M. Š. iako je točno da ju je upoznala s I. T. ne može se sjetiti da li je I. T. pričala bilo što o M. Š. pa ni o tome koliko ona ima godina i ne zna, ne može se sjetiti da li joj je M. Š. pričala da je imala bilo kakve odnose s I. T.

Sud je u potpunosti prihvatio te smatra kao vjerodostojnim iskaze oštećenih žrtava K. Z. i M. Š., dok obranu I. T. sud nije prihvatio te je ista iskazana u cilju izbjegavanja njegove kaznene odgovornosti. Optuženi I. T. u potpunosti negira počinjenje kaznenih djela na štetu M. Š. i K. Z., te svoju obranu bazira na činjenici da se i s M. Š. i K. Z. susreo u dva, tri navrata u kafiću u K. te da je prvo stupio u kontakt s M. Š. s kojom je bila i K. Z., te mu je M. Š. obećala pružiti seksualne odnose za novac, što ga je zainteresiralo. Međutim, netočna je tvrdnja da bi s M. Š. imao seksualne odnose upravo zbog njegovih zdravstvenih problema. Isto tako u odnosu na K. Z. potvrđuje da ju je vidio u dva navrata u kafiću u K. s M. Š., ali s njome nikada nije imao nikakve odnose pa ni seksualne te se s njom nije nikada nasamo ni susreo. Isto tako netočna je obrana optuženog I. T. u kojoj navodi da nije znao niti imao bilo kakvih saznanja koliko godina ima M. Š. i K. Z.

Sud nije prihvatio ovakvu obranu optuženog I. T. već je sud prihvatio u cijelosti iskaze žrtava M. Š. i K. Z.

Dakle, nedvojbeno je da je optuženi I. T. između veljače i travnja 2013. susreo se sa K. Z., štićenicom iz Doma za djecu te u osobnom vozilu marke Renault Megan povezao je dok je s njima u društvu bila Ž. R. da bi se nakon kraće vožnje zaustavili s vozilom i kada su se našli na zadnjem sjedalu vozila prstima prodro u njezinu vaginu za koju uslugu joj je dao 150,00 kuna, od čega je Ž. R. dala 50,00 kuna. Isto tako u potpunosti je točna tvrdnja oštećene kao svjedokinje žrtve K. Z. da je I. T. znao koliko ona ima godina jer mu je upravo to i kazala Ž. R. Ovo potvrđuje i sama Ž. R. koja je ispitana kao svjedokinja potvrdila da je I. T. kazala koliko K. Z. ima godina. Ž. R. potvrdila je da je upoznala K. Z. sa I. T. što je priznala i K. Z. kao i to da je željela upoznati I. T. jer joj je trebao novac te obje potvrđuju da se i željela s njime družit. Dakle, u odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu oštećene žrtve K. Z. nedvojbeno je da je optuženik I. T. izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od 15 godina. Kada je prstima ruke prodro u njezinu vaginu što je sa spolnim odnošajem izjednačena spolna radnja. Nedvojbeno je da su u takvom postupanju optuženika ostvareni elementi kaznenog djela spolnog odnošaja sa djetetom. Spolna radnja izjednačena sa spolnim odnošajem mora ispunjavati temeljni uvjet da se s njome zadovoljava spolni nagon na način koji se može uzeti kao jednak načinu na koji se to vrši spolnim odnošajem, tj. obljubom. Dakle, u taj pojam ulaze tjelesna spajanja, uvlačenje spolovila u tijelo koje smjeraju zadovoljavanju spolnog nagona. Pa tako i okolnost da je optuženik stavljao svoj prst u vaginu K. Z. je sa spolnim odnošajem izjednačena spolna radnja. Irelevantan je pristanak djeteta na spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju jer je riječ o osobi koja je u vrijeme počinjenja imala 14 godina i kao dijete ne može dati kvalificirani pristanak. Nedvojbeno je i to da je optuženi I. T. počinio dva kaznena djela na štetu oštećene žrtve M. Š. i to tijekom veljače 2013. na području grada K. kada ju je povezao sa svojim osobnim vozilom u Renault Megan optuženi I. T. i kada je s njima bila Ž. R.

Oštećena M. Š. navela je neposredno nakon što ju je Ž. R. upoznala s T. te su svo troje otišli su njegovim automobilom marke Renault iz K. prema T. i zaustavili na predjelu T. Ž. R. je sjedila na prednjem sjedalu suvozača, a ona i T. su bili na zadnjem sjedištu i tu su imali seksualni odnos. Nakon seksualnog odnosa T. joj je dao 100,00 kuna.

Oštećena žrtva M. Š. potvrdila je navod da kada je drugi put tj. u drugom navratu kada je imala spolni odnos sa T. njih dvoje su bili sami i isti je prstom ruke prodro u njezinu vaginu i imali su spolni odnos za koji odnos joj je dao 50,00 kuna. T. ju je pokupio svojim vozilom u K. blizu Doma za djecu te su se vozili desetak minuta. Osoba koja joj se predstavila kao T., upravo je riječ o optuženiku I. T. Nadalje je istakla da osim ova dva puta prije nije imala seksualni odnos s optuženikom, a kao što je već i prije istakla kada su se susreli u S. u trajektnoj luci nisu imali nikakav odnos već su samo pričali. Potvrdila je da je optuženi I. T. znao da je ona tada imala 17 godina jer mu je to kazala. Nakon ovih susreta s njime nisu se viđali te isti s njome nije ni pokušao stupiti u kontakt.

Nedvojbeno je da je riječ o štićenicama Doma za djecu i s obzirom na okolnost da je K. Z. prema socijalnoj anamnezi Doma za odgoj djece i mladeži od 20. svibnja 2013. proizlazi da K. Z. potječe iz peteročlane obitelji te zajednički život roditelja obilježen narušenim odnosima, zdravstvenim problemima i neprimjerenom skrbi za djecu. Njezina braća su i prije njezinog rođenja izdvajana iz obitelji i smještena u ustanove socijalne skrbi te isto tako i sama K. sa nepunih 5 mjeseci smještena u Dom za djecu u Z., a majka je otišla iz obitelji i nikada nije utvrđeno pod kojim okolnostima. K. Z. je tada bila emocionalno labilna i nezrela djevojčica kod koje je poremećaj u ponašanju povezan s neurotskim tendencijama u razvoju ličnosti odrastanjem u neprimjerenom i nestabilnom obiteljskom okruženju uz izostanak adekvatnog roditeljskog odgojnog i emocionalnog poticaja. Uvjeti odrastanja obilježeni su neprimjerenim i stresnim okolnostima kao i izdvajanjem iz obitelji u najranijoj životnoj dobi što se negativno odrazilo na njezin emocionalni i psihosocijalni razvoj.

Dakle, u odnosu na kaznena djela počinjena na štetu oštećene žrtve M. Š. utvrđeno je da je tijekom veljače 2013. optuženi I. T. radi korištenja seksualnih usluga sastao se sa M. Š. premda je znao da ona u to vrijeme nije još navršila 18 godina jer mu je to ona i sama kazala te da je i štićenica Doma za djecu. Utvrđena je i činjenica da joj je optuženi I. T. povezao s osobnim vozilom te da je s njima u društvu bila Ž. R. kada je isti s M. Š. obavio spolni odnos na sjedištu vozila prodrvši svojim spolovilom u njezinu vaginu te joj za obavljeni spolni odnos dao 100,00 kuna.

Isto tako je utvrđeno da je tijekom veljače 2013. optuženi I. T. se dogovorio s M. Š. upravo radi korištenja seksualnih usluga i znajući za njezinu dob kao i okolnost da je ista štićenica Doma za djecu jer mu je to sve ona i kazala, povezao je s osobnim vozilom marke Renault i u automobilu prstima ruke prodro u njezinu vaginu te s istom obavio spolni odnos u vozilu prodrijevši svojim spolovilom u njezinu vaginu i za taj obavljeni spolni odnos dao joj 50,00 kuna.

U odnosu na oštećenu kao žrtvu M. Š. socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb proizlazi da ista potječe iz peteročlane obitelji te da je brak roditelja od početka bio opterećen alkoholizmom. Otac motiviran potrebom zaštite djece prestao je s konzumiranjem alkohola dok je majka unatoč pokušajima liječenja sve više zakazivala na osobnom i roditeljskom planu. Brak je razveden 25. siječnja 2001. te su djeca povjerena ocu, a majka je prekinula sve kontakte s obitelji te se u obitelji godinama provodila mjera nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi. Poteškoće u funkcioniranju kod M. Š. primjećuju se krajem osnovne škole u vidu strahova i tendenciji socijalne izolacije. Odlazila je kod dječje psihijatrice zbog problema vlastitog pokušaja suicida u drugom razredu srednje škole. S obzirom na sva ova događanja u obitelji te i sumnje na zlostavljanja u obitelji smještena je u Dječji dom sve do punoljetnosti. Napetost zbog obiteljske situacije dovodila ju je do samoozljeđivanja i sklonosti alkoholizmu. Riječ je o osobi kod koje se očituju depresivne epizode, sramežljivost, nisko samopoštovanje i nestabilnost.

Nadalje, isto tako u potpunosti je utvrđeno da je optuženi I. T. na štetu oštećene žrtve M. Š. koristio spolne usluge djeteta koje je navršilo 15 godina uz davanje naknade, znao je da se radi o djetetu jer ista u vrijeme počinjenja nije navršila 18 godina. Također je nesporno da je optuženi I. T. prilikom korištenja spolne usluge s djetetom koje nije navršilo 15 godina istom dao naknadu i to u iznosu od 100,00 kuna i u iznosu od 50,00 kuna. Riječ je o kaznenom djelu u kojem se dijete koristi za seksualne aktivnosti uz davanje naknade. Žrtva je dijete – osoba koja nije navršila 18 godina.

Dakle, svojim postupanjem optuženik I. T. je u odnosu na štetu žrtve oštećene M. Š. svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 162. stavak 2. KZ/11 iskoristio spolne usluge djeteta koje je navršilo 15 godina uz davanje naknade, a znao je da se radi o djetetu.

Isto tako sukladno zapisniku o prepoznavanju kako od strane M. Š. od 3. lipnja 2013. tako i zapisnika o prepoznavanju I. T. od strane K. Z. nedvojbeno je da je osoba koja im se predstavljala po nadimku T. upravo optuženi I. T.

U odnosu na navedena kaznena djela za koje je optuženi I. T. proglašen krivim kako na štetu oštećene žrtve K. Z. tako i na štetu oštećene žrtve M. Š. nije sporno da su iste bile maloljetne, te da je za izvršeni spolni odnošaj K. Z. dobila 150,00 kuna, dok je za korištenje spolne usluge M. Š. dobila 100,00 kuna i još 50,00 kuna te da je optuženi I. T. postupao sa sviješću u odnosu na dob žrtava kao i u odnosu na njihove socijalne prilike jer je znao da su štićenice Doma za djecu te na jedan način iskoristio njihove socijalne prilike te i činjenicu za koju su same potvrdile da im je trebao novac.

Dakle, glede subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenim kaznenim djelima u odnosu na oštećene žrtve treba kazati da postupa sa izravnom namjerom svjestan svojih radnji i postupaka.

Što se tiče ubrojivosti optuženika I. T. sud je u dokazne svrhe pročitao nalaz i mišljenje sudskog psihijatra dr. G. D. i to temeljem odredbe članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 zbog nemogućnosti njegovog dolaska na raspravu uslijed teškog zdravstvenog stanja.

Sukladno nalazu i mišljenju vještaka da je optuženik I. T. u višegodišnjem psihijatrijskom tretmanu od 1996. godine zbog tegoba iz kruga PTSP-a ambulantno psihijatrijski liječen. Psihičke tegobe osjetio je tijekom Domovinskog rata kao sudionik i pripadnik MUP-a i 4. gardijske brigade do umirovljenja.

Nedvojbeno je da je optuženik I. T. osoba koja ima zdravstvene tegobe kako na somatskom tako i na psihičkom planu. U vrijeme počinjenja kaznenog djela koje mu se stavljaju na teret bio u stanju smanjene ubrojivosti.

Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazneno pravne sankcije prema optuženiku I. T. u odnosu na kaznena djela za koje ga je sud proglasio krivim vodeći računa o olakotnim okolnostima sud je cijenio činjenicu da isti ima zdravstvenih problema te psihičke tegobe uzrokovane posljedicama rata dijagnosticirane iz kruga PTSP-a, te okolnost da je djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, kao i okolnost da isti do sada nije osuđivan kao i protek vremena od počinjenog kaznenog djela. Kao otegotne okolnosti činjenicu da je riječ o kaznenim djelima prema djeci kojima je zakonodavac pružio posebnu zaštitu kazneno pravnom represijom i činjenica je da je riječ o najosjetljivijoj populaciji te da su oštećene žrtve u konačnici imale i psihičkih problema te zanemarivanja u obitelji s jednim neprimjerenim socijalnim razvojem zbog čega su i bile upravo štićenice Doma za djecu.

Stoga se prema optuženiku I. T. najprije utvrđuju kazne zatvora kako slijedi za kazneno djelo pod točkom 1. izreke presude, dakle kazneno djelo iz članka 158. stavak 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude, dakle kazneno djelo iz članka 162. stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 3. izreke presude, dakle kazneno djelo iz članka 162. stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

Potom se optuženi I. T. temeljem odredbe članka 158. stavak 1. KZ/11 u svezi s člankom 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Nakon čega se prema optuženiku I. T. temeljem odredbe članka 57. KZ/11 izriče djelomično uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, dok se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko isti u roku od provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

Sud je ocijenio da će se ovakvim izricanjem djelomično uvjetne osude postoji visoki stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela te da je izrečena sankcija primjerena osobi optuženika.

Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 optuženom I. T. u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog 2018. do 18. prosinca 2018.

S obzirom da je punomoćnica oštećenih istakla da je se za imovinsko pravni zahtjev uputi u parnicu, sud je temeljem odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenike uputio u parnicu.

Novčani iznosi koje su oštećene žrtve dobile od optuženika I. T. za kaznena djela za koja je isti proglašen krivim su neznatna temeljem odredbe članka 77. stavak 6. KZ/11.

Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. do 6. ZKP/08, optuženik je dužan na ime troškova ovog kaznenog postupka i to na ime troškova vještaka isplatiti iznos od 3.600,00 kuna, na ime troškova paušala iznos od 500,00 kuna, temeljem odredbe članka 145. stavak 4. ZKP/08 optuženi je dužan podmiriti troškove branitelja po službenoj dužnosti te će se isti isplatiti od tijela koje vodi postupak, a naplatiti naknadno od optuženika o čemu će biti doneseno posebno rješenje.

U Splitu 12. rujna 2019.

Predsjednica vijeća

za mladež:

Ivona Rupić, v. r.