Gž R-233/2018-2 · Županijski sud u Zagrebu

Poslovni broj 71 Gž R-233/18-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivice Veselića, predsjednika vijeća, Vlaste Feuš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Horvat-Mataić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz B…, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik u P., protiv tuženika C. d.o.o. S. B., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. K., odvjetnik u S. B., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, naknade štete i isplate plaća odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-66/2017-17 od 6. prosinca 2017., u sjednici vijeća održanoj 19. rujna 2018.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pr-66/2017-17 od 6. prosinca 2017. u dijelu pod točkama I, II, III, IV i VI izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da Odluka tuženika C. d.o.o, …, S. B. o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30.ožujka 2017. tužitelju J. P. iz B. …, nije dopuštena i da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika (točka I izreke), te da se Ugovor o radu sklopljen između tužitelja i tuženika sudski se raskida s danom 3.studeni 2017. (točka II izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju, isplati naknadu plaće u mjesečnom iznosu 3.500,00 kn bruto, za razdoblje od 1.travnja 2017. do sudskog raskida ugovora 3.studenog 2017.u ukupnom iznosu od 24.977,27 kn sa zateznom kamatom pobliže navedenom u izreci te presude (točka III izreke) i naknadu štete u iznosu od 10.500,00 kn sa zateznom kamatom pobliže navedenom u izreci te presude (točka IV izreke). Nadalje tom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 10.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka V izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju (točka VI izreke).

Protiv te presude u dijelu pod točkama I, II, III, IV i VI izreke žali se tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači tako da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja. Potražuje trošak žalbenog postupka.

Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženika. Potražuje trošak odgovora na žalbu.

Žalba tuženika je neosnovana.

Predmet postupka je utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 30. ožujka 2017., sudski raskid ugovora o radu, isplata plaće za razdoblje od otkazivanja ugovora radu do sudskog raskida ugovora o radu te naknada štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP). Pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju.

Sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio je koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće nesporne činjenice:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 11.kolovoza 2015. za obavljanje poslova vozača teretnog vozila za ugovorenu osnovnu bruto plaću u iznosu od 3.500,00 kn;

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora od radu od 30.ožujka 2017. otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa i to iz razloga odbijanja izvršenja radnog zadatka, uz izgovor „da on to više ne može raditti te da ide liječniku“, nakon čega je otišao sa radnog mjesta i više nije obavijesti poslodavca vraća li se na posao slijedećeg dana ili ne, zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć;

- da je tužitelju prestao radni odnos, odnosno svojstvo osiguranika 30.ožujka 2017., a što proizlazi iz prijave o prestanku osiguranja HZMO od 31.ožujka 2017.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj nije počinio tešku povredu radne obveze pa je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštenom.

Na zahtjev tužitelja sudski je raskinut ugovor o radu s danom zaključenja glavne rasprave, odnosno 3.studenoga 2017.

Prihvaćen je zahtjev za isplatu naknade plaće zahtjev za isplatom plaća za razdoblje od donošenja Odluke do sudskog raskida govora o radu u iznosu od 24.977,27 kn te zahtjev za naknadu štete u visini tri plaće što iznosi 10.500,00 kn.

U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tuženika sporno je, je li tuženik počinio težu povredu radne obveze na način kako je to u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu navedeno, pa da bi ista bila dopuštena, a time i da je tužitelju prestao radni odnos tom Odlukom, odnosno osnovanost zahtjeva za sudskim raskidom Ugovora o radu, a time i isplata naknade plaće za razdoblje od otkaza Ugovora o radu od dana donošenja Odluke do sudskog raskida Ugovora, a potom i zahtjeva za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

Tuženik se u Odluci o otkazu ugovora o radu pogrešno poziva na odredbu čl. 114. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 137/04), budući je u vrijeme otkazivanja na snazi bio Zakona o radu ("Narodne novine“ 93/2014. – dalje: ZR/14), a time i odredba članka 116. st. 1., (a ne odredba čl. 114. ZR) kojom je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema stavku 2. istog članka, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Pravilno je sud prvoga stupnja utvrdio da tužitelj nije počinio tešku povredu radne obveze kako to navodi tuženik na način da je odbio izvršiti radni zadatak, budući da se nakon zaključenja bolovanja koje je bilo dana 29. ožujka 2017., vratio na posao dana 30. ožujka 2017. te izvršio dani mu radni zadatak, no s obzirom na bolove i nemogućnost daljnjeg obavljanja radnih zadataka, izvijestio je o istome tuženika rekavši da zbog bolova u nozi mora otići liječniku, što je i učinio pa su liječnici specijalisti, odnosno liječnička komisija ocijenili osnovanom i opravdanom privremenu nesposobnost radnika za obavljanjem rada.

Budući da iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti od 7. travnja 2017. i rješenja HZZO od 21.travnja 2017. nedvojbeno proizlazi da je tužitelju priznata privremena nesposobnost za rad dana 30.ožujka 2017. i nadalje, od 30. ožujka 2017., a za dane 30.ožujak i 31.ožujak, to su neosnovani žalbeni navodi o počinjenju teške povrede radne obveze. Ujedno, tuženik je imao neposredno nakon prometne nezgode, saznanja da je tužitelj nakon radnog vremena, 31.siječnja 2016., pretrpio prometnu nezgodu te je zbog zadobivenih ozljeda bio na bolovanju od 1.veljače 2016., pa sve do 29.ožujka 2017. kada mu je prekinuto bolovanje s danom 29.ožujaka 2017.

Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio da otkaz poslodavca nije dopušten pa je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 116. ZR.

Budući da je tužitelj izjavio da mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, jer zbog okolnosti i načina otkazivanja ugovora o radu, odnosi između radnika i poslodavca su poremećeni to je pravilno sudski raskinuo Ugovor o radu od 11.kolovoza 2015., s danom zaključenja glavne rasprave, odnosno 3. studenim 2017., te mu dosudio tužitelju naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini tri plaće u ukupnom iznosu od 10.500,00 kn a sve temeljem odredbe čl. 125. st. 1. ZR.

Isto tako, pravilno je tužitelju dosuđena naknadu plaće u mjesečnom iznosu od 3.500,00 kn bruto, odnosno ukupno 24.977,27 kn za razdoblje od otkazivanja Ugovora o radu do sudskog raskida Ugovora na temelju odredbe čl. 95. st. 3. ZR.

I odluka prvostupanjskog suda o naknadi parničnog troška je pravilna. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud pri donošenju te odluke imao u vidu samo potreban parnični trošak tužitelja (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP) te imajući u vidu razmjer uspjeha stranaka u parničnom postupku (čl. 154. st. 2. ZPP).

Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovi čl. 368. st. 1. ZPP odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima.

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 19. rujna 2018.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić