Revr-1111/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1111/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća i Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja I. V. iz S., koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv tuženika „D.“ d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-368/11 od 28. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-387/10 od 4. studenoga 2010., u sjednici održanoj 28. rujna 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati kunsku protuvrijednost iznosa od 3.943,59 € (7.713,00 DEM) po zakonskim kamatama od 28. veljače 2002. do konačne isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primjenjuju na temelju čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da revizijski sud prihvati reviziju na način da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje tom sudu, odnosno da obje nižestupanjske presude ukine i vrati predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu ili preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška.

Tuženik nije odgovorio na navode revizije.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi iz stavka 3. tog članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog koje ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana od kojih su neka primjerice navedena u čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 2. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 3.943,59 € s osnova sklopljene izvansudske nagodbe iz veljače 1995. koju obvezu tuženik nije ispunio.

Materijalnopravno pitanje koje tužitelj postavlja u reviziji svodi se u biti na pitanje – da li tuženica kao član dioničarskog društva odgovora u smislu odredbe čl. 10. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93 i dr. – dalje: ZTD) za obveze tog društva zbog toga što je preuzeo imovinu društva bez plaćanja naknade.

Prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP-a propisano je da reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP-a vijeće sastavljeno od tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbacit će obrazloženim rješenjem ako ocijeni da pravno pitanje zbog koje je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona ili ravnopravnosti građana.

U ovom predmetu sud je utemeljio svoj pravni zaključak na činjeničnom utvrđenju da između stranaka nije sklopljena izvansudska nagodba, pa tako da ne postoji ni opstojnost tužiteljeve tražbine.

Slijedom izloženog proizlazi dakle da pobijana odluka drugostupanjskog suda nije ni utemeljena na pravnom shvaćanju u vezi s postavljenim materijalnopravnim pitanjem, pa stoga se navedeno pravno pitanje i ne može smatrati važnim za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Naime, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost tzv. izvanredne revizije potrebno je da se kumulativno ispune određene pretpostavke, a to su:

- da je određeno navedeno pravno pitanje,

- da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,

- te određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Činjenična pak utvrđenja ne mogu biti predmetom razmatranja kako redovne tako ni izvanredne revizije, a upravo pitanje sklapanja nagodbe njenog sadržaja, odnosno ispunjenja obveze po nagodbi ovisi o činjeničnom supstratu svakog konkretnog predmeta.

Ujedno u vezi istaknutih bitnih povreda treba istaći, da sve i kad bi bilo ostvareno njihovo postojanje, to samo po sebi ne bi predstavljalo razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, budući da u reviziji s time u vezi niti revident obrazlaže daljnje pretpostavke za dopuštenost revizije prema citiranim zakonskim odredbama.

Kako dakle u konkretnom slučaju navedeno pravno pitanje se ne može smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu navedenih zakonskih odredbi, to je na temelju čl. 392. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 28. rujna 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.