Rev-1247/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1247/12-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasne Guštek, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. C. B., mldb. J. B. i mldb. G. B., svih iz R., koje zastupa majka i zakonska zastupnica D. B., a koju zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik u R., protiv tuženika Z. B. i tuženice M. B., oboje iz B., S., koje zastupa punomoćnica L. D., odvjetnica u R., radi plaćanja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4130/11-2 od 20. listopada 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-1984/10 od 1. lipnja 2011., u sjednici održanoj 16. listopada 2012.

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku Z. B. naloženo je, počevši od 12. ožujka 2008. pa nadalje, za uzdržavanje mldb. G. B. doprinositi daljnji iznos od 150,00 kn, za uzdržavanje mldb. C. B. daljnji iznos od 200,00 kn i za uzdržavanje mldb. J. B. daljnji iznos od 250,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženici M. B. da za uzdržavanje svakog tužitelja, počevši od 28. lipnja 2010. pa nadalje, doprinosi mjesečni iznos od po 200,00 kn, s pripadajućom zateznom kamatom pobliže određenom izrekom presude (toč. II. izreke). Odbijen je zahtjev za plaćanje uzdržavanja preko dosuđenih iznosa (toč. III. izreke) te je tuženicima naloženo tužiteljima naknaditi parnične troškove u iznosu od 10.972,60 kn.(toč. IV. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) podnijeli su tuženici. Predlažu ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tužitelji osporavaju navode revizije. Predlažu reviziju odbaciti, a podredno odbiti uz naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP podnijeli su tuženici zbog materijalnopravnog pitanja koje je po njihovoj prosudbi važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a riječ je u bitnom o sljedećem pitanju:

Nastaje li, u smislu odredbe čl. 216. Obiteljskog Zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, i 107/07 - dalje: ObZ), obveza djeda i bake, kao sljedećih obveznika uzdržavanja na plaćanje uzdržavanja samo u situaciji kad primarni obveznik uzdržavanja uzdržavanje ne plaća niti se isto može ostvariti prisilnim putem, ili obveza nastaje i kad roditelj i primarni obveznik uzdržavanja nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe uzdržavanja tužitelja, pa su razliku dužni platiti djed i(ili) baka kao sljedeći obveznici uzdržavanja?

Obrazlažući važnost postavljenog pitanja navodi da je u pobijanoj presudi zauzeto je shvaćanje da kada tuženik Z. B. kao roditelj i primarni obveznik uzdržavanja nije u mogućnosti u potpunosti zadovoljiti potrebe uzdržavanja tužitelja, da je razliku dužna platiti tuženica M. B. kao baka i sljedeći obveznik uzdržavanja, dok da je u presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1848/09 od 10. prosinca 2009. izraženo različito pravno shvaćanje prema kojem obveza sljedećeg obveznika uzdržavanja na plaćanje uzdržavanja postoji tek ako primarni obveznik uzdržavanja uzdržavanje ne plaća, a niti se isto može naplatiti prisilnim putem.

Neosnovana je tvrdnja revidenata da su u navedenim odlukama o postavljenom pitanju izražena nepodudarna shvaćanja, dakle, da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

Županijski sud u Bjelovaru u presudi broj Gž-1848/09 od 10. prosinca 2009., razmatrajući reviziju u granicama revizijskih razloga, nije izrazio shvaćanje da obveza sljedećeg obveznika uzdržavanja nastaje samo u slučaju kad primarni obveznik uzdržavanja uzdržavanje ne plaća niti se isto može ostvariti prisilnim putem, već je takvu situaciju naveo kao jedan od slučajeva u kojima su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 216. ObZ.

Budući da, suprotno tvrdnji revidenta, o postavljenom pitanju ne postoji različita praksa županijskih sudova te da je odredbom čl. 229. st. 1. ObZ, jasno propisana obveza drugih obveznika uzdržavanja na plaćanje razlike uzdržavanja u slučaju da osoba koja je dužna prije ostalih uzdržavati ne može u potpunosti podmiriti potrebe uzdržavane osobe, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.

Slijedom iznesenog valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392.b st. 3. ZPP).

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 16. listopada 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.