I Kž-133/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 133/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.I., zbog krivičnog djela iz čl. 162. st. 4. u vezi čl. 153. st. 4. i 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Karlovcu od 29. siječnja 1993. K 273/92, (Kv 9/93), u sjednici održanoj 24. veljače 1993.,

r i j e š i o j e:

I. Povodom žalbe opt. B.I., po službenoj dužnosti, ukida se rješenje prvog stupnja i predmet upućuje Općinskom sudu u Karlovcu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Uslijed odluke pod I. žalba opt. B.I. bespredmetna je.

O b r a z l o ž e n j e

Vijeće Vojnog suda u Karlovcu (čl. 23. st. 6. ZKP) u krivičnom predmetu protiv opt. B.I., zbog krivičnog djela iz čl. 162. st. 4. u vezi čl. 153. st. 4. i 1. KZRH, rješenjem od 29. siječnja 1993. K 273/92, Kv 9/93 odlučilo je da se ne primijenjuje odredba čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za kriv. djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Zakon o oprostu).

Protiv tog rješenja prvog stupnja optuženik je po branitelju D.J., odvjetnici iz K., podnio žalbu i predložio da se pobijano rješenje preinači tako da se krivični postupak obustavi primjenom čl. 1. st. 1. i 2. Zakona o oprostu.

Javni tužitelj Republike Hrvatske u podnesku od 17. veljače 1993. Ktž 235/93 predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba je za sada bespredmetna.

I Kž 133/93

Sud drugog stupnja je prema odredbi čl. 397. st. 4. ZKP ispitujući žalbu po službenoj dužnosti, našao da Vojni sud u Karlovcu za donošenje pobijanog rješenja nije bio stvarno nadležan.

Naime, u ovom krivičnom predmetu Vojni sud u Karlovcu prihvatio je nadležnost i nastavio provodjenje krivičnog postupka nakon što se Općinski sud u Karlovcu rješenjem od 18. studenoga 1992. K 358/92-4 oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti rješenja mu ustupio spise, kako iz obrazloženja rješenja proizlazi, zbog ocjene da postoji procesno odlučna činjenica tj. da je optuženik imao svojstvo vojne osobe iz čl. 4. st. 1. toč. 1. Uredbe o organizaciji i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Uredba).

Medjutim, optuženik u vrijeme počinjenja krivičnog djela 19. studenog 1991. time što je tada bio pripadnik Narodne zaštite u smislu odredbi čl. 38. te čl. 66. st. 1., čl. 67. i čl. 71. st. 1. Zakona o obrani nije postao vojnom osobom, a takovo svojstvo u to vrijeme nije imao ni prema sadržaju novelirane odredbe čl. 3. st. 2. KZRH ("Narodne novine" br. 91/92). Prema podacima u spisu, posebno prema uvjerenju zapovjednika ratne jedinice NG 9122/6 Operativne zone Karlovac od 15. rujna 1992. br. 2133-92-793, optuženik je u smislu navedenih propisa stekao svojstvo vojne osobe tek 10. lipnja 1992. i imao ga do 15. rujna 1992. kada se nalazio u spomenutoj ratnoj jedinici, dakle, u razdoblju nakon počinjenja djela. Medjutim, to mu je svojstvo prestalo prije 2. listopada 1992. kada je podignuta optuženica povodom koje se predmetni krivični postupak provodi, tako da ta novonastala procesno odlučna činjenica (prestanak svojstva vojne osobe prije podizanja optužnog akta) po noveliranoj odredbi čl. 4. st. 2. spomenute Uredbe ("Narodne novine" br. 81/92) opredjeljuje stvarnu nadležnost općinskog suda i to prema zakonu o redovnim sudovima (čl. 33. st. 1. toč. 1a).

Kako je, dakle, pobijano rješenje donio Vojni sud u Karlovcu koji nije stvarno nadležan sud, trebalo je po čl. 397. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. veljače 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Pavišić dr. Berislav, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava:

Viši

ni referent:

struč

(Vladimir

Vuletin)