Rev-1720/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1720/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Glušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., S., kojeg zastupa punomoćnik M.-T. P., odvjetnik u S., protiv tuženika B. J. iz S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, broj Gžmal-183/10 od 13. svibnja 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1835/08 od 10. prosinca 2009., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik I. B. iz S., poslovni broj Ovrv-3254/07 od 20. kolovoza 2007., kojim rješenjem je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 2.290,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate i troškove ovršnog postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 83/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) zbog određeno navedenog materijalnopravnog pitanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Iz sadržaja naprijed citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da se revizija u smislu te odredbe ne može podnijeti zbog bilo kojeg pravnog pitanja, već mora biti riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u predmetnom sporu. Po prirodi stvari to podrazumijeva i da je pobijana odluka posljedica nekog stava nižestupanjskih sudova u odnosu na to pravno pitanje. To su osnovne pretpostavke za razmatranje postojanja daljnjih elemenata za ocjenu je li u konkretnom slučaju riječ o nekom pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, od kojih su neki primjerice navedeni u odredbama čl. 382. st. 2. točka 1. do točka 4. ZPP.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za plaćanje ugovorne kazne na temelju odredbe čl. 3. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik Grada Splita broj 26/05, dalje: Odluka), kojom je iza čl. 27. unesen novi članak 27.a, a kojim je propisano da se za povredu ugovora iz čl. 27. ove Odluke plaća ugovorna kazna u iznosima navedenim u točci 27.a st. 1. Odluke.

Članak 3. Odluke, u dijelu u kojem su iza članka 27. uneseni novi članci 27.a i 27.b Odluke ukinut je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-II-2131/2008 od 17. ožujka 2009. Primjena te odluke odgođena je do 31. prosinca 2009., a razlozi zbog kojih je Ustavni sud Republike Hrvatske donio takvu odluku upućuju na pravno stajalište o istom pravnom pitanju izraženo u odlukama toga suda poslovni broj U-II-355/2007 i U-II- 3924/2007 od 10. prosinca 2008..

Drugostupanjski sud odluku temelji na pravnom shvaćanju da se odredba čl. 27.a, sadržana u čl. 3. Odluke ne može primijeniti jer je ta odredba u protivnosti s odredbom čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO).

Pravno pitanje zbog kojeg revident podnosi reviziju je:

- da li čl. 27.a, koji je unesen čl. 3. Odluke Grada Splita, ostaje na snazi do isteka „roka prilagodbe“ (odgode primjene) po odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-II-2131/2008 od 17. ožujka 2009..

Imajući na umu stajalište nižestupanjskih sudova u odnosu na navedeno pravno pitanje treba, prije svega reći da je odredbom čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 49/02 – pročišćeni tekst, dalje: Ustavni zakon) propisano da će sud ako u postupku utvrdi da drugi propis kojeg bi trebalo primijeniti, odnosno pojedina njegova odredba, nisu suglasni s Ustavom i zakonom na konkretan slučaj neposredno primijeniti zakon.

Dakle, u ovom postupku neovisno o tome je li ili više nije na snazi odredba čl. 27.a, unesena čl. 3. Odluke, za primjenu te odredbe Odluke Grada Splita kao drugog propisa (podzakonskog akta) u smislu čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona, odlučno je pitanje je li navedena odredba Odluke Grada Splita, kao podzakonskog akta, u skladu sa zakonom.

Drugostupanjski sud na temelju odredbe čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona svoju odluku zasniva na ocjeni da odredba čl. 27.a Odluke nije u skladu s odredbom čl. 350. st. 3. ZOO, zbog čega se ta odluka ne može primijeniti tako da se primjenjuje neposredno zakon. Prema tome, u konkretnom slučaju o materijalnopravnom pitanju postavljenom u reviziji ne ovisi odluka o sporu, niti drugostupanjski sud svoju odluku temelji na negativnom stavu o tom pitanju. Naime, drugostupanjski sud polazi od istog stajališta kao i revident u odnosu na postavljeno pitanje, ali iz drugih razloga smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, kako je to već ranije navedeno.

Zbog toga nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. ZPP za ocjenu je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana pa se postavljeno pravno pitanje u konkretnom slučaju ne može smatrati važnim pitanjem zbog kojeg bi revizija bila dopuštena.

S obzirom da predmetna revizija nije dopuštena na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 6. srpnja 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.