Gž-441/2004-2 · Županijski sud u Virovitici

Gž-441/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Virovitici kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Ranka Orozovića kao predsjednika vijeća te Dobrile Ćuruvija i Ljerke Cabunac-Babić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz B., B. R., zastupanog po punomoćniku S. V., odvjetniku iz V., protiv tuženika PZ "S" iz S., K. T., zastupanog po direktoru A. K., kojeg zastupa punomoćnik V. O., odvjetnik iz N., radi 56.116,92 kune, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj P-405/03 od 10. ožujka 2004. godine, na temelju čl. 284.st.5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (N.N. 117/03, dalje: ZID ZPP-a), u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e

Uvažava se žalba tužitelja, a kao neosnovana se odbija žalba tuženika pa se presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-405/03 od 10. ožujka 2004. godine preinačava i sudi:

I.Rješenje o ovrsi Općinskog suda u Virovitici broj Ovr-274/03 od 26. veljače 2002. godine održava se na snazi u dijelu kojim je tuženik PZ "S" iz S., K.T. 322, dužna isplatiti tužitelju M.S. iz B., B.R. iznos od 56.116,92 kuna (slovima: pedeset- šesttisućastošesnaestkunadevedesetdvijelipe) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 18% godišnje tekućom od 25. srpnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine te po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2002. godine do isplate, a u roku od 8 dana.

II.Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.465,75 kuna, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"I.Nalaže se tuženiku da tužitelju plati zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 56.116,92 kuna po stopi od 18% godišnje od 25. srpnja 2001. godine do 30. lipnja 2002. godine te po stopi od 15% godišnje od 1. srpnja 2002. godine do isplate, a u roku od 8 dana.

II.Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom u dijelu kojim potražuje isplatu iznosa od 56.116,92 kn, kao neosnovanim.

III.Svaka stranka snosi svoje troškove."

Pravovremenom žalbom presudu djelomično (točka II. i III. izreke) pobija tužitelj iz svih zakonskih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, dalje: ZPP-a). Prigovara da je počinjena povreda odredaba postupka jer je odluka nerazumljiva i ne da se ispitati. Prigovara i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Pobija i odluku o parničnom trošku. Predlaže prije svega preinačiti presudu u pobijanom dijelu i udovoljiti tužbenom zahtjevu u cijelosti, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv dijela presude suda prvog stupnja (točka I. izreke) žali se i tuženik iz zakonom dopuštenog razloga iz čl. 353. st.1. točka 3. ZPP-a. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih razloga i odbiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 205. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (N.N. 117/03, dalje: ZID ZPP- a), ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 197.st. 1. točka 2., 4., 8., 9. i 11. ZID ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena povreda odredbe čl. 197.st.1.točka 11. ZID ZPP-a, na koju ukazuje žalitelj. Presuda je jasna i razumljiva te se može ispitati.

Pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje pa tomu žalitelj neosnovano prigovara, ali je osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj temeljem poslovnog odnosa sa tuženikom vjerovnik tuženika za iznos od 56.116,92 kune, koja činjenica među strankama i nije sporna.

Pravilno je utvrđeno da je Ugovorom o cesiji od 28. ožujka 2001. godine radi naplaćivanja svoje obveze po izjavi od 27. veljače 2001. godine, tužitelj, kao cedent, prenio svoje potraživanje na cesionara Sava osiguranje, čiji pravni slijednik je Triglav osiguranje d.d. R., Podružnica K., koja činjenica među strankama nije sporna, a sada tuženik je kao cesus supotpisnik ugovora o cesiji.

Prema odredbi čl. 444. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO-a), kada dužnik ustupi svome vjerovniku svoje potraživanja samo radi naplaćivanja, njegova se obveza gasi odnosno smanjuje tek kada vjerovnik naplati ustupljeno potraživanje. Dakle, tužitelj temeljem zaključenog ugovora o cesiji odgovara cesionaru za veritet (istinitost) potraživanja i za naplativost. Nadalje, člankom 437.st. 1. i 3. ZOO-a, propisano je da s potraživanjem prelaze na primatelja sporedna prava, a ako nije nešto posebno ugovoreno, pretpostavlja se da su prenijete i dospjele, a neisplaćene kamate zajedno s glavnim potraživanjem. Nije sporno da tužitelj još uvijek odgovara cesionaru za obvezu iz ugovora o cesiji, a da cesionar nije pristupio naplati prema ugovoru o cesiji od cesusa, pa kako tužiteljeva obveza kao cedenta prema cesionaru nije prestala, a može primiti ispunjenje obveze od cesusa, sukladno čl. 444.st.4. ZOO-a, tužitelj osnovano potražuje isplatu utuženog iznosa. Takvo utvrđenje se temelji na čl. 4. Ugovora o cesiji, iskazima saslušanih svjedoka i stranaka.

Na temelju ovako utvrđenih činjenica, očito je prvostupanjski sud pogrešno primjenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za iznos cedirane tražbine, umanjene za izvršenu isplatu.

Pravilno je zaključeno da je dospjela do zaključenja ugovora o cesiji, a nenaplaćena kamata prenijeta na cesionara, slijedom čega nije u pravu žalitelj kada prigovara da tužitelju ne pripada pravo tražiti kamatu od 25.srpnja 2001. godine do isplate. Žalitelj ničim nije dokazao da bi ugovorom o cesiji bila obuhvaćena i kamata dospjela nakon zaključenja ugovora o cesiji.

Iz naprijed iznijetih razloga, primjenom čl. 373.st.4. ZPP-a, preinačena je pobijana presuda i udovoljeno tužbenom zahtjevu.

Kako je rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-274/03 od 8. travnja 2003. godine ukinuto rješenje o ovrsi istoga suda broj Ovr-274/03 od 26. veljače 2003. godine u dijelu u kojem je određena ovrha, a odlučeno da se daljnji postupak provede kao po prigovoru protiv platnog naloga, primjenom čl. 451.st.4. ZPP-a, a u odluci o roku za udovoljenje zahtjevu tužbe i troškovima postupka, primjenom čl. 448.st.2. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Budući je preinačena pobijana odluka primjenom čl. 166.st.2. ZPP-a, preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka.

Prema vrijednosti predmeta spora od 56.116,92 kuna visina nagrade za zastupanje po punomoćniku na temelju 87 bodova, primjenom Tbr 7 točka 1 u vezi Tbr 50 i Tbr 42 st.1 i 2. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 69/93, 87/93, 16/94 i 11/96, dalje: Tarife) iznosi 1.061,40 kuna. Obračunom troškova tužitelja, tužitelju je nastao trošak postupka radi zastupanja po punomoćniku, koji se sastoji od troška za sastav prijedloga, zastupanja na ročištima 10.7.2003.g., 25.11.2003.g., 18.2.2004.g., 4.3.2004.g., po 1.061,40 kuna, za sastav podneska od 1.4.2003.g. i 16.12. 2003.g. u iznosima od po 122,00 kune, za zastupanje na ročištu 21.10. 2003.g. po Tbr.9.točka 2. Tarife 530,50 kuna, sudska pristojba na prijedlog i rješenje od 910,00 kuna, koliko iznosi i pristojba na presudu, trošak sastava žalbe od 1.326,75 kuna po Tbr. 10. točka 1. Tarife, sudska pristojba na žalbu u iznosu od 1.137,50 kuna po Tbr.3. točka 1. Tarife te za pristup tužitelja sudu radi saslušanja 100,00 kuna. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3. ožujka 2004. godine jer se ne radi o trošku koji je bio potreban i nužan, budući je punomoćnik bio nazočan na glavnoj raspravi, kada je mogao iznijeti činjenise koje navodi u podnesku. Ukupno, tužiteljev trošak, koji je bio opravdan i nužan iznosi 9.465,75 kuna, koliko mu je primjenom čl. 154.st.1. u vezi čl. 155. i dosuđeno.

Iz iznijetih razloga, primjenom čl. 373. st.4. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci.

U Virovitici, 27. svibnja 2004. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

RANKO OROZOVIĆ, v.r.