Supreme Court allows appeal, overturns lower court's reduction of child support based on changed circumstances.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal and remanded the district court's judgment to be modified. The lower court had incorrectly reduced the monthly child support amount despite evidence showing increased living costs, the children's aging, and the mother's remarriage with additional children. The court ruled that the first-instance court correctly assessed the support based on the children's needs and the father's ability to pay, finding the second-instance reduction legally unfounded.
Legislator headnote
AI generatedArticles 260, 261, and 272 of the Marriage and Family Relations Act; child support amounts must reflect current needs and parental capacity, and a reduction is improper when circumstances have changed to justify an increase.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 231/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja 1) V. T. zastupanog po punomoćnici K. T.-P. iz R. i 2) S. T. iz R., zastupanog po majci z. z. K. T.-P., protiv tuženika S. T. iz R., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 7. kolovoza 1991. br. Gž 1923/91-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. svibnja 1991. br. P 1233/91, u sjednici održanoj dana 19. veljače 1992.,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje presuda Okružnog suda u Rijeci od 7. kolovoza 1991- br. Gž 1923/91-2 tako da se odbija kao neosnovana žalba tuženika i potvrdjuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 6. svibnja 1991. br. P 1233/91.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Rijeci od 6. svibnja 1991. godine br. P 1233/91-7 sudjeno je:
"Tuženik T. S., dužan je doprinositi za uzdržavanje tužitelja T. V. (umjesto iznosa od 0,50 dinara, prema pravomoćnoj presudi ovog suda br. P 2218/85, od 5. srpnja 1985. godine), iznos od 2.000,00 dinara mjesečno, počevši od 2. travnja 1991. g., pa do 6. svibnja 1991. g., a od 7. svibnja 1991. g. pa nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke 17% od iznosa netto osobnog dohotka tuženika, time da je obroke dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana, a tekuće obroke uzdržavanja dužan je plaćati mjesečno unaprijed najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbija.
Tuženik T. S., dužan je doprinositi za uzdržavanje tužitelja mlt. T. S., na ruke majke i zz T.-P. K., (umjesto iznosa od 0,50 dinara prema pravomoćnoj presudi ovog suda br. P 2218/85 od 5. srpnja 1985. g.), iznos od 2.000,00 dinara mjesečno, počevši od 2. travnja 1991., g . pa do 6. svibnja 1991. g., a od 7. svibnja 1991. g. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke 17% od iznosa netto osobnog dohotka tuženika, time da je obroke dospjele do pravomoćnosti ove presude dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana, a tekuće obroke uzdržavanja dužan je plaćati mjesečno unaprijed najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva mlt. tužitelj odbija.
Tuženik je dužan naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 800,00 dinara, u roku od 15 dana."
Presudom Okružnog suda u Rijeci od 7. kolovoza 1991. godine br. Gž 1923/91-2 djelomično je uvažena žalba tuženika i preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. P 1233/91 od 6. svibnja 1991. godine i to u točki 1 i 2 izreke tako da glasi:
"Tuženik T. S., dužan je doprinositi za uzdržavanje tužitelja T. V. umjesto iznosa od 0,50 dinara prema presudi istog prvostepenog suda poslovni broj P 2218/85 od 5. srpnja 1985. godine, sada iznos od 1.800,00 dinara mjesečno tijekom od 2. travnja 1991. godine pa do 6. svibnja 1991. godine, a od 7. svibnja 1991. godine pa nadalje dok za to postoje zakonske pretpostavke 15% netto osobnog dohotka-, time da je dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana a tekuće mjesečno unaprijed najkasnije do svakog 15-tog u mjesecu, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbija.
Tuženik T. S. dužan je doprinositi za uzdržavanje mldb. tužitelja T. S. na ruke njegove majke i z. z. T.-P. K., iznos od 1.800,00 dinara mjesečno tijekom od 2. travnja 1991,. godine, pa do 6. svibnja 1991. godine, a od 7. svibnja 1991. godine, pa nadalje dok za to postoje zakonske pretpostavke 15% netto osobnog dohotka tuženika, time da je dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana a tekuće do najkasnije svakog 15- tog u mjesecu, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva mldb. tužitelj odbija.
U nepobijanom dijelu u toč. 3. izreke citirana presuda ostaje neizmijenjena."
Protiv drugostepene presude tužitelji su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložili da se pobijana presuda preinači u pravcu razloga revizije.
U odgovoru na reviziju tužitelja tuženik je porekao navode revizije i predložio da se revizija odbije kao neosnovana a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.
Revizija je osnovana.
Osnovan je revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je drugostepeni sud pogrešno primijenio odredbu čl. 260., 261. i 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" br. 11/78, 27/78 i 45/89) kada je preinačio prvostepenu presudu i snizio utvrdjeni iznos doprinosa kojeg je tuženik kao otac dužan plaćati za uzdržavanje tužitelja, jer ovaj sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno utvrdio dospjele obroke uzdržavanja kao i postotak osobnog dohotka kojeg je tuženik dužan plaćati ubuduće, jer je iznos primjeren potrebama tužitelja a i mogućnostima tuženika.
U prvostepenom postupku je, naime, utvrdjeno da je tuženi na temelju presude P 2218/85 obvezan doprinositi za uzdržavanje tužitelja 0,50 CRD, da su troškovi života porasli, da su tužitelji sada u dobi od 18 (V.) i 13 godina (S.), da je tuženik primio u trećem mjesecu 1991. godine 12.152,70 CRD OD, da nema drugih obveza uzdržavanja, a da se majka tužitelja ponovno udala i da iz drugog braka ima dvoje djece (sina 7 godina i kćer 2 godine), da joj je suprug zaposlen i prima osobni dohodak u iznosu od 8.000,00 CRD, da ima trošak stanarine 1.200,00 CRD, struje 1.900,00 CRD, da je u 4. mjesecu 1991. godine primila 10.030,00 CRD OD, da sinu V. plaća autobusnu kartu mjesečno 300,00 CRD i daje za marendu svaki dan istome 35 do 40 CRD.
Iz tih utvrdjenja proizlazi da su se prilike u odnosu na ranije utvrdjeni doprinos za uzdržavanje tužitelja izmijenile, da su potrebe tužitelja sada veće s obzirom na životnu dob u kojoj se nalaze, da materijalne mogućnosti roditelja nisu jednake, pa imajući u vidu da majka tužitelja daje svoj doprinos i u radu, jer brine i odgaja tužitelje, visina doprinosa za uzdržavanje tužitelja, kako je utvrdio prvostepeni sud pravilno je odredjena u povećanom iznosu i nije bilo osnova da se u postupku po žalbi tuženika preinačuje prvostepena odluka kako je to učinio drugostepeni sud.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 19. veljače 1992.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.