Croatian Supreme Court dismisses appeal on non-payment of damages for personal injury, upholding lower court's assessment of pain and suffering.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the appellate court's decision to partially award damages for personal injury. The lower courts found the plaintiff suffered physical pain, fear, and reduced life activity, justifying a specific monetary compensation beyond standard guidelines. The court ruled that damage assessment is a matter of legal fairness rather than mathematical application of orientation criteria, thereby validating the lower courts' discretion in setting the final amount.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. ZOO; čl. 393. ZPP: The assessment of non-material damage is not a mathematical application of orientation criteria but a determination of legal fairness, allowing courts to deviate from standard guidelines based on the specific circumstances of the case.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1039/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz D., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1723/08-2 od 15. prosinca 2009., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 5559/06 od 29. veljače 2008., u sjednici održanoj 7. lipnja 2017.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Naloženo je tuženiku E. o. d.d. iz Z. platiti tužiteljici S. M. iz D. svotu od 32.008,00 Kn s zateznim kamatama tekućima od 29. veljače 2008. godine do isplate sve po stopi određenoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05), u roku 15 dana.
II Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice S. M. iz D. za svotu od 220.992,00 Kn i zatezne kamate na tu svotu od 12. svibnja 2005. godine do 28. veljače 2008. godine.
III Naloženo je tužiteljici S. M. iz D. naknaditi tuženiku E. o. d.d. iz Z. parbeni trošak u svoti od 3.223,00 Kn s zateznim kamatama tekućima od 29. veljače 2008. godine do isplate po stopi određenoj čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05), u roku 15 dana."
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5559/06 od 29. veljače 2008. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 208.000,00 kuna.
II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 2.000,00 kuna do iznosa od 32.008,00 kuna.
III. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu kojim je određena stopa zateznih kamata i sudi:
"Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na dosuđeni iznos od 32.008,00 kuna obračunatima počevši od 29. veljače 2008. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.""
Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspjela u postupku reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i nižestupanjske presude preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice usvoji u cijelosti, podredno nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tužiteljica je popisala trošak revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Suprotno navodima revizije nižestupanjske presude sadrže jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, a koji razlozi ne proturječe sadržaju spisa, izreka presude je razumljiva, te ne proturječi sama sebi niti razlozima presude. Slijedom navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Jednako tako neosnovano sadržajem revizije tužiteljica ukazuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka prekoračenjem tužbenog zahtjeva – čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. Tužbeni zahtjev je prekoračen kada je odlučeno o nečem drugom, a ne o onom što je traženo ili kada je dosuđeno više od onoga što je traženo (čl. 2. st. 1. ZPP). U konkretnom slučaju pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud u predmetnom sporu odlučio u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), a to je upravo iznos od 253.000,00 kn iz podneska tužitelja od 31. svibnja 2007. (list 60 spisa).
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede u vidu natučenja glave i mozga u čeonom predjelu, potres mozga i gnječno reznu ranu na čelu uslijed kojih je povreda trpjela fizičke bolove – jake sedam dana, srednje 15, te slabe 35 dana,
- da je u bolnici boravila dva mjeseca i četiri dana, te hodala na štakama pet mjeseci,
- da je nakon provedenog liječenja kod tužiteljice zaostalo lagano šepanje desnom nogom, smanjena gibljivost kuka u manjoj mjeri, te psihičke smetnje srednjeg stupnja kao posljedica potresa mozga,
- da su se na ročištu 22. veljače 2008. stranke sporazumjele da je kod tužiteljice smanjena životna aktivnost 30%,
- da tužiteljica na licu ima manje ožiljke koji predstavljaju manju naruženost,
- da je tužiteljica rođena 1983., po zanimanju krojačica,
- da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela jaki strah primarne naravi u trajanju od jedan dan kojeg se ne sječa jer je bila u nesvijesti, te da je sekundarni jaki strah trajao dva dana, srednje jaki sedam dana, a kasni blagi strah da traje i nadalje.
Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđenja, te imajući na umu da je tuženik isplatio tužiteljici 25.000,00 kn na ime naknade za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, po 5.000,00 kn za fizičke bolove, strah i duševne boli zbog naruženosti, 3.000,00 kn za tuđu pomoć, a imajući na umu odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO), pravilno su i po ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su tužiteljici na ime naknade štete pokraj već isplaćenih iznosa dosudili i daljnji iznos od 32.008,00 kn (toč. I izreke prvostupanjske presude), a posljedično tomu pravilno je odbijen zahtjev tužiteljice za iznos od 220.092,00 kn (dio koji se pobija revizijom).
Naime, utvrđeni iznosi te po odbitku već isplaćenih, dosuđeni iznosi tužiteljici, obzirom na težinu i vrstu povreda, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha, stupanj smanjenja životne aktivnosti (30%), manju naruženost, dob tužiteljice (u trenutku ozljeđivanja u dobi 23 godine), zanimanje – krojačica, neugodnosti kojima je bila izložena u vrijeme liječenja i rehabilitacije, i prema ocjeni ovog suda, predstavljaju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu štetu, a kako su to uostalom pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi, slijedom čega je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva pravilno odbijena.
Ipak, na navode revizije valja odgovoriti, da odlučivanje o pravičnoj novčanoj naknadi za pretrpljenu nematerijalnu štetu nije matematičko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija, već je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada). Pritom su Orijentacijski kriteriji kao što i sam njihov naziv ukazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u situacijama koje ne odskaču od prosječnih situacija te da se na taj način svim oštećenicama osigurava jednakost u pravnom položaju. No, imajući na umu posebnost konkretnog slučaja dopušteno je uz odgovarajuće obrazloženje, dosuditi i veći iznos (pa tako i manji), nego što to proizlazi iz Orijentacijskih kriterija (u tom smislu i ovaj sud u Rev 1031/2006-2 od 2. studenoga 2006.). U okolnostima konkretnog slučaja za zaključiti je da su se nižestupanjski sudovi time upravo i rukovodili pri odlučivanju o visini naknade nematerijalne štete koju je tužiteljica pretrpjela u predmetnom štetnom događaju, pa suprotni revizijski navodi i pozivanje na odluke pojedinih općinskih i županijskih sudova te odluke ovog suda, nisu od utjecaja na pravilnost drugostupanjske presude u ovom predmetu u dijelu koji se pobija revizijom.
Obzirom na izloženo, neosnovano tužiteljica ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 7. lipnja 2017.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.