Gž-1266/2025-3 · Županijski sud u Splitu



Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1266/2025

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariu Depolo, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, Pisarnica Split I, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-730/2019 od 21. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-730/2019 od 21. veljače 2025. u dijelu kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

" I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje ukupan iznos od 6.640,00 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.10.2018.g. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženih 686,79 EUR tužbeni zahtjev s ove osnove odbija.

II. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 237,89 EUR te na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja iznos od 106,13 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.10.2018.g. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više zatraženih 577,61 EUR s osnove tuđe njege i pomoći tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime imovinske štete s osnove izgubljene zarade iznos od 1.062,42 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.10.2018.g. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.318,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. veljače 2025. god. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Tuženik pobija presudu u dijelu kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači na način naveden u žalbi, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi kao posljedicu ozljeđivanja u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. listopada 2017.

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da nije sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika i pravna osnova odgovornosti tuženika za nastalu štetu,

- da tužitelj u vrijeme događanja predmetne nezgode koja se dogodila 22. listopada 2017. u Omišu nije koristio sigurnosni pojas,

- da su se stranke usuglasile da visina glavnice izgubljene zarade predstavlja iznos koji se dobije na način da se od svake prosječne mjesečne neto plaće koju bi tužitelj primao da je radio tijekom bolovanja na bazi 6 mjeseci počev od studenog 2017. pa završno s travnjem 2018. iznosi 487,01 eur mjesečno od kojeg se odbiju iznosi koje je tužitelj primio za vrijeme bolovanja koji su podaci priloženi u spisu,

- da je najveći dio ozljeda tužitelj pretrpio u predjelu glave i lica te da bi ozljede bile lakše da je koristio sigurnosni pojas zbog čega je i suodgovoran za dio pretrpljene štete,

- da iz nalaza i mišljenja specijalist otorinolaringologije proizlazi da je tužitelju postavljena dijagnoza fraktura sinus frontalis frontalis l.dex.;conquasatio et avulsio cutis nasi cum fractura lamine quadrangularis septi nasi;VLC capitis reg. fronti set supraorbitalis bill,

- da je trpio bol dva dana nakon ozljeđivanja jakog intenziteta, srednje jakog još dva dana, te lakšeg još četiri dana, prva dva dana trebao je 24-satnu tuđu njegu i pomoć, zbog trajno otežanog disanja na nos, da je trajno smanjena životna aktivnost od 4%, te da je došlo do srednjeg stupnja naruženosti,

- da je iz nalaza i mišljenja specijalist neurokigurga proizlazi da je kod tužitelja konstatiran prijelom vanjskog dijela desnog čeonog sinusa tabule externa dok je unutarnji dio intaktan, zabilježen je i prijelom nosnih kostiju, obostrano srednje teško oštećenje 7 i 8 vratnog živčanog korijena, da je trpio bol na račun zadobivenih udarno gnječnih rana u području čela, kapaka nosa i lica s neurokirurške strane jedan dan, u srednjem stupnju pet dana i u blažem još petnaest dana, te da je zaostalo trajno smanjenje životnih aktivnosti za 3% a koji postotak treba probrojiti onim 4% koje je procijenio specijalist otorinolaringolog, tužitelju je s neurokirurškog stajališta bila potrebna tuđa njega i pomoć 10 dana po 1 sat dnevno,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka specijalist psihijatra proizlazi da su posljedice ozljeđivanja dovele do smetnji na psihičkom planu pa je tužitelju tri dana nakon ozljeđivanja postavljena dijagnoza anksiozno depresivni sindrom, pa je trpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dvije-tri minute, koji se nastavio u sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati prvih deset dana nakon prometne nezgode, a prvih je sedam dana podržavan trpljenjem boli jakog intenziteta, dok je ostala tri dana praćen operativnim zahvatom mjesta ozljeđivanja, pa je tužitelj strah srednjeg intenziteta mogao trpjeti naredna dva tjedna, a strah blagog intenziteta do završetka psihijatrijskog liječenja do 22. veljače 2018. pa je sve to dovelo do trajne povrede duševnog intenziteta što vještak procjenjuje lakim stupnjem od 5-10 %,

- da na nalaz i mišljenje sudskih vještaka stranke nisu imale prigovor.

8. Sud prvog stupnja smatra da uzevši u obzir da tužitelj uopće nije odgovoran za nastanak prometne nezgode u kojoj bi ozljede pretrpio i da je koristio sigurnosni pojas, a cijeneći da je time što nije koristio sigurnosni pojas doprinio ozbiljnijim ozljedama koje je zadobio, da je njegova suodgovornost za nastalu štetu u omjeru od 20 %.

9. Polazeći od utvrđene činjenice da tužitelj nije bio vezan u vrijeme predmetne prometne nesreće, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio doprinos tužitelja visini nastale mu štete.

10. Naime, činjenica da oštećenik u prometnoj nesreći nije bio vezan pojasom utječe na njegovu suodgovornost ako je ta činjenica u uzročnoj vezi s nastalom štetom (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1437/85 od 21. siječnja 1988., Rev-13/06 od 4. svibnja 2006., Rev-416/12 od 22. rujna 2006., Rev- 2175/11 od 28. rujna 2016.

11. Stoga, uzimajući u obzir ukupnost zadobivenih povreda i njihovih posljedica s jedne strane te činjenicu da je tužitelj sam pridonio nastanku dijela tih povreda jer nije bio vezan, s druge strane, prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 1092. stavak 1. ZOO-a utvrđenjem doprinosa tužitelja, visini nastale štete od 20%.

12. Odredbom članka 19. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da se pod pravom osobnosti u smislu tok Zakona podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr.

13. Prema odredbi članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno o naknadi imovinske štete, a i kad nje nema, time da je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševni bolova i straha i cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Polazeći od odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a sud prvog stupnja je na temelju provedenog vještačenja o stupnju zaostalih posljedica, zadobivenih povreda u prometnoj nesreći utvrdio sve parametre za određivanje pravične novčane naknade, te s ovog osnova uvažavajući sve čimbenike pravilno priznao novčanu naknadu u iznosu od 8.300,00 eura, pa kako je tužitelj suodgovoran za nastalu štetu za 20% to je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužitelju iz osnove neimovinske štete dosuđen iznos od 6.640,00 eura.

15. Naime, prvostupanjski je sud pravično novčanu naknadu zbog povrede prava na tjelesno zdravlje odredio na temelju detaljno utvrđenih manifestacija svih posljedica na tužiteljevo psihičko i fizičko zdravlje, kako privremenih tako i trajnih, te na njegovo osobno funkcioniranje u trenutku povrede i tijekom liječenja.

16. Za napomenuti je da odlučivanje o iznosu neimovinske štete nije mehaničko primjenjivanje Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 29. studenog 2002., a koji je izmijenjen na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Rh od 5. ožujka 2020., već je suđenje u kojem se primjenjuje pravni standard – pravičnost (pravična novčana naknada), dok su orijentacijski kriteriji, kao što i sam njihov naziv kazuje, tek orijentir kako ne bi bilo bitnih odstupanja u sličnim situacijama.

17. Na dosuđen iznos neimovinske štete tužitelju pripada i zatezna kamata koja teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva sukladno odredbi članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje u tekstu ZOOP).

18. Tko drugom nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (članak 1095. stavak 1. ZOO-a).

19. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega 56 sati, pa s obzirom na cijenu jednog sata tuđe njege i pomoći u iznosu od 5,31 eur, to je utuženom razdoblju tužitelj s te osnove pretrpio štetu u iznosu od 297,36 eur, a s obzirom na suodgovornost istog to je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je iz te osnove dosudio iznos od 237,89 eur.

20. Tko drugom prouzroči nečiju smrt dužan je naknaditi uobičajene troškove njegova pogreba, te je on dužan naknaditi troškove njegova liječenja od zadobivenih ozljeda i druge potrebne troškove u vezi s liječenjem te zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad (članak 1093. ZOO-a).

21. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužitelju s osnova troškova liječenja dosudio troškove liječenja s obzirom da je isti odlazio u više navrata na liječničke preglede u [adresa] iz [adresa].

22. U konkretnom slučaju stranke su usuglasile visinu glavnice izgubljene zarade, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je iz te osnove tužitelju dosudio iznos od 1.062,42 eur.

23. Na dosuđeni iznos imovinske štete tužitelju pripada i zatezna kamata koja teče od dana podnošenja pisanog zahtjeva sukladno odredbi članka 12. stavak 4. ZOOP.

24. Nadalje, sporno je, je li sud prvog stupnja pravilno primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23). Naime, tuženik smatra da je trebalo priznati ukupan trošak na način da je na sve parnične radnje trebalo primijeniti vrijednost boda koji je bio na snazi u trenutku izvršenja tih radnji.

25. Kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. točka 3.).

26. U trenutku kada je sud donio pobijanu odluku i odlučio o troškovima postupka 21. veljače 2025. na snazi je nova odvjetnička Tarifa ("Narodne novine" br. 138/23) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. kojom je propisano Tbr. 54. da vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

27. Stoga prilikom donošenja odluke o troškovima postupka za sve radnje bez obzira kada su poduzete primjenjuju se odredbe Tarife koje su na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka.

28. Naime, na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 14. lipnja 2024. zauzet je stav da kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška nakon stupanja na snagu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) dana 5. studenog 2022. kojom je izmijenjena vrijednost boda koja otada iznosi 15,00 kn/1,99 eur valja primijeniti Tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenje odluke o trošku postupka, pa parničnoj stranci treba dosuditi parnični trošak prema vrijednosti boda od 1,99 eur i za radnje koje su poduzete prije izmijenjene vrijednosti boda 5. studenog 2022., a ne prema vrijednosti boda od 10,00 kn/1,33 eur).

29. Jednako pravno shvaćanje je primijenjeno u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024., Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

30. Za navesti je da je sud prvog stupnja pravilno obračunao troškove postupka sukladno vrijednosti predmeta spora, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

31. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tuženiku kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 17. srpnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović