Rev-3102/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3102/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.Đ. iz Š. - Ž., koga zastupa punomoćnik J.Ć., odvjetnik iz O., protiv tuženika GZP "I. " iz O., radi utvrđenja isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 15. veljače 1991.g. br. Gž 427/91, kojom je potvrđena odluka Osnovnog suda udruženog rada u Splitu od 23. kolovoza 1990.g. br. S 1234/90, u sjednici održanoj dana 15. rujna 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja je odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom je odbijen tužiteljev zahtjev da je on u redovnom radnom odnosu kod tuženika koji ga je dužan vratiti na redovne poslove i zadatke koje je obavlja prije odluke o privremenom udaljenju iz organizacije, da mu je dužan tuženik isplatiti doprinose mirovinskog i invalidskog osiguranja za vrijeme od 14. travnja 1989.g. do vraćanja za rad i isplatiti 180.000 HRD s naslova naknade štete na ime osobnog dohotka i naknaditi parnični trošak.

Protiv presude suda drugog stupnja, tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog, kako se iz sadržaja razabire, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje odluke ili preinače i prihvati njegov tužbeni zahtjev ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje nadležnom sudu prvog stupnja (sada je to nakon ukidanja sudova udruženog rada Općinski sud u Splitu).

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, nakon što su utvrdili da mu je prestao radni odnos kod tužene Odlukom disciplinske komisije tuženog od 28. travnja 1989.g. br. 458. Istom odlukom je potvrđena Odluka direktora o privremenom udaljenju tužitelja iz radne organizacije, te da mu pripada naknada osobnog dohotka u iznosu od polovice prosječne akontacije osobnog dohotka, a za vrijeme privremenog udaljenja iz radne organizacije. Tu odluku Disciplinske komisije potvrdio je Radnički savjet tužene svojom odlukom od 29. svibnja 1989.g. br. 577/89, kojom je odbijen prigovor tužitelja protiv citirane odluke disciplinske komisije od 28.IV.1989.g.

Revident ističe (ponavljajući navode iz tužbe, one iznesene u toku prvostepenog postupka te u žalbi protiv odluke suda prvog stupnja) da mu radni odnos nije prestao, da je odluka o udaljenju iz radne organizacije nezakonita, jer protiv njega da nije vođen ni proveden niti okončan disciplinski postupak. Navodi revidenta ne stoje, sudovi su utvrdili postojanje i pravomoćnost citiranih odluka Discipinske komisije i Radničkog savjeta tužene, kao i to, što je odlučno za konačni ishod ovoga radnoga spora, da je tužitelj u povodu navedenih odluka o prestanku rada pred tada nadležnim Osnovnim sudom udruženog rada u Splitu pokrenuo radni spor radi poništenja odluka disciplinske komisije i radničkog savjeta tuženog te odluke direktora o udaljenju iz radne organizacije, te za vraćanje za poslove i zadatke i taj je sud udruženog rada svojom odlukom br. S 1697/89 odbio zahtjev tužitelja, a žalbu tužitelja protiv te odluke odbio je Sud udruženog rada Hrvatske svojom odlukom od 15. veljače 1990.g. br. Sž 159/90 i potvrdio odluku Suda udruženog rada u Splitu.

Utvrđenja sudova o postojanju odluke sudova udruženog rada koji su bili nadležni za suđenje u radnim sporovima (a koje revident negira navođenjem golih tvrdnji da te odluke ne postoje) osnov su za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja, kako je on postavljen u ovom postupku.

Budući je tužitelju uredno prestao radni odnos, i jer je on odbijen sa zahtjevom za poništenje odluka o prestanku radnog odnosa i udaljenju iz radne organizacije, nije bilo osnova da se vrati na radno mjesto na kojem je bio prije udaljenja (i prestanka radnog odnosa), da mu se uplate doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje i naknadi osobni dohodak - pa su obje odluke sudova prvog i drugog stupnja zakonite, donesene uz pravilnu primjenu materijalnog prava, a bez da je njihovim donošenjem ostvarena bilo koja bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa ni ona na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZPP), zbog čega je revizija odbijena i presuđeno kao u izreci u skladu s odredbom čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 15. rujna 1993.g.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.