Legislator Case Law & Legislation
Revr-1020/2015-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to lack of unified legal practice requirement.

Case Number Revr-1020/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible under Article 382 of the Civil Procedure Act. The plaintiff argued that the Second Instance Court had issued contradictory rulings on the same legal questions regarding severance pay within the same case. The court rejected this claim, ruling that internal inconsistencies in a single case do not constitute the necessary divergence in practice across different courts required for an appeal.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392.b st. 3. ZPP: An appeal is inadmissible if the lower court's decision relies on a legal interpretation that does not conflict with the Supreme Court's existing view, as internal contradictions within a single case do not establish the required divergence in practice among different courts.

Keywords

AI generated
inadmissible appeal unified legal practice contradictory rulings same case Article 382 ZPP severance pay collective agreement

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 392.b st. 3. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1020/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, Brune Frankovića i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.

V. iz S., koju zastupa punomoćnik V. Lj., odvjetnik u S., protiv tuženika D. v. d.d. u stečaju, S., kojega zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik u S., radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-1259/14 od 15. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-399/14 od 31. listopada 2014., u sjednici održanoj 5. travnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje postojanja i osnovanosti tražbine prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 200.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka. Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 20.312,50 kn.

Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno postupanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem; 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužiteljica navodi pitanja

"Je li u konkretnom slučaju osnovano potraživanje tužitelja s osnove stimulirane otpremnine obzirom na sadržaj odredbe čl. 33. Aneksa Kolektivnog ugovora sklopljenog između stranaka?"

"Ima li tužitelj pravo na otpremninu iako je s poslodavcem sklopio sporazum o prestanku radnog odnosa, obzirom na ono što je propisano odredbom čl. 119. Zakona o radu te činjenicu da to pravo ostvaruje temeljem odredaba sklopljenog Kolektivnog ugovora od 5. ožujka 2008. godine i aneksa Kolektivnog ugovora od 20. rujna 2010.?"

"Predstavlja li termin "pomoć za privremeno umirovljenje" iz Kolektivnog ugovora od 5. ožujka 2008. godine i aneksa Kolektivnog ugovora od 20. rujna 2010. u konkretnom slučaju ekvivalent za otpremninu?"

Obrazlažući zašto smatra da su pravna pitanja zbog kojih je izjavila reviziju važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP tužiteljica navodi da je isti sud u odnosu na navedena pravna pitanja u rješenju od Gžrs-29/14 od 22. svibnja 2014. (kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu u ovom predmetu i predmet vratio na ponovno suđenje) i u pobijanoj presudi (donesenoj u ponovljenom postupku) zauzeo različita shvaćanja.

U situaciji kada je u različitim odlukama donesenim u istom sporu drugostupanjski sud o određenom pravnom pitanju zauzeo različita pravna shvaćanja ne može se smatrati da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer nije riječ o pitanju o kojem bi postojala različita praksa drugostupanjskih sudova.

Različita praksa drugostupanjskih sudova koju ujednačava ovaj sud postoji kada o istom pravnom pitanju postoje različite odluke koje su donijeli različiti drugostupanjski sudovi ili odluke istog drugostupanjskog suda donesene u različitim predmetima, a što ovdje nije slučaj.

Sukladno tome pravno pitanje zbog kojeg je izjavljena predmetna revizija nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP reviziju kao nedopuštenu valjalo odbaciti.

Zagreb, 5. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Dragan Katić, v.r.