Rev-x-359/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 359/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. T. iz Z., zastupane po punomoćniku T. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. C.o. d.d., Filijala Z. i 2. K. L. iz Z., zastupanog po punomoćniku F. K., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2639/2012-2 od 17. prosinca 2013., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6722/2010-119 od 30. travnja 2012., u sjednici održanoj 4. lipnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"1. Tuženici su dužni solidarno platiti tužiteljici iznos od 52.000,00 kuna i naknaditi parnične troškove tužiteljici u iznosu od 34.771,35 kn, a sve to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 30. travnja 2012. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Odbija se tužiteljica s dijelom glavnog tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.000,00 kuna, te sa zahtjevom za platež zakonske zatezne kamate na glavno novčano potraživanje za period od 15.05.2007. godine zatražena po stopi prema odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine pa 29. travnja 2012. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena.

3. Nalaže se tužiteljici da II-tuženiku K. L. iz Z., naknadi parnični trošak u iznosu od 1.002,66 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na isti od dana 30. travnja 2012. godine pa do isplate, a koja zatezna kamata je po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Presudom suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđena gore navedena presuda suda prvog stupnja u toč. 2. i 3. izreke.

U toč. II. izreke gore navedena presuda suda prvog stupnja, po žalbi I-tuženika, preinačena je u toč. 1. izreke tako što je odbijen zahtjev tužiteljice za solidarnu isplatu iznosa od 52.000,00 kn i naknadu parničnih troškova od 34.771,35 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 30. travnja 2012. do isplate.

U toč. III. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi II-tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.809,84 kn, u roku od 15 dana, dok je odbijen zahtjev II-tuženika za naknadu daljnjih parničnih troškova od 2.499,75 kn.

U toč. IV. izreke odbijen je zahtjev I-tuženika za naknadu parničnih troškova.

U toč. V. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi II-tuženiku trošak žalbenog postupka od 1.562,50 kn, u roku od 15 dana.

U toč. VI. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

U toč. VII. izreke odbijen je zahtjev I-tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužiteljica pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje ZPP).

U reviziji iznosi kao revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, a podredno da se ona ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži naknadu svih troškova, zajedno s troškom revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom iz čl. 373.a) st. 1. ZPP-a propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. U stavku 2. propisano je da prigodom donošenja odluke iz stavka 1. tog članka zakona drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjskih sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio.

U stavku 3. istog članka zakona propisano je da u slučaju kojim su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovog članka, drugostupanjski sud može presudu donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Odredbom čl. 373.b) ZPP-a propisano je postupanje drugostupanjskog suda u slučaju kada se pred drugostupanjskim sudom održava rasprava.

U konkretnom slučaju, drugostupanjska presuda nije donesena primjenom odredbe čl. 373.a) ZPP, već je donesena primjenom odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a. Tom je odredbom zakona propisano da će drugostupanjski sud presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

Stoga, drugostupanjski sud nije utvrđivao druge činjenice od onih koje je u postupku utvrdio prvostupanjski sud, ali je na temelju provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku, usporedbom nalaza i mišljenja vještaka iz ovog postupka i ovdje utvrđenih činjenica sa nalazom i mišljenjem vještaka i utvrđenih činjenica u prethodno vođenom postupku Pn-52/94, o čemu je vodio računa i prvostupanjski sud, donio drugačiji zaključak od onog prvostupanjskog suda, a o tome je li na strani tužiteljice došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja, odnosno nastanka neke nove štete koja bi bila u svezi sa štetnim događajem povodom kojega je tužiteljica ostvarila obeštećenje u parnici Pn-52/94, odnosno je li ostvarena samostalna osnova za naknadu štete koju tužiteljica potražuje u ovom postupku, u smislu odredbe iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01), odnosno čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08).

Drugostupanjski sud ne može mimo odredbi čl. 373.a) st. 1. ZPP-a stranci omogućiti izjavljivanje izvanrednog pravnog lijeka, u konkretnom slučaju revizije po odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, pukim pozivanjem na odredbu iz čl. 373.a) st. 1. ZPP-a prilikom preinačavanja svoje odluke, kada u stvarnosti njegova odluka nije donesena osnovom te zakonske odredbe, već je ona donesena primjenom odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Iz navedenih je razloga zato revizija po toj zakonskoj odredbi nedopuštena.

Budući da nisu ispunjeni uvjeti za reviziju niti osnovom odredbe iz čl. 382. st. 1. toč.

1. ZPP-a, niti čl. 382. st. 2. ZPP, valjalo je reviziju u svemu odbaciti i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 1. i čl. 392.b) st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 4. lipnja 2014.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.