Rev-3677/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3677/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H., odvjetnika iz K., koga zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u K., protiv tužene OPĆINE LEGRAD, kao pravnog sljednika Mjesne zajednice iz Legrada, koju zastupa Javni pravobranitelj Marijan Biškup, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 25. ožujka 1993. godine, br. Gž 464/93-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Koprivnici od 28. siječnja 1993. godine, br. P 1102/92-15, u sjednici održanoj 17. svibnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 63.850 HRD sa kamatom i parničnog troška, a on je obvezan da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 50.000 HRD.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju iz svih revizijskih razloga (čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku - dalje: ZPP) i to "jer mu se nižestupanjske presude ne sviđaju", te predlaže da se preinače obje presude i prihvati njegov tužbeni zahtjev i dosude troškovi revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Utuženi iznos predstavlja odvjetničku nagradu tužitelja iz predmeta Okružnog privrednog suda u Bjelovaru br. P 2066/91, u kojem je on - kao odvjetnik - zastupao po punomoći Mjesnu zajednicu L., protiv tuženog I. iz K., radi isplate. Tužitelji u tom predmetu su izdali pismeni punomoć potpisanu po predsjedniku i tajniku Skupštine mjesne zajednice. Postupak je okončan pravomoćnim rješenjem o odbacivanju tužbe, jer mjesnu zajednicu - kao stranku - u postupku pred sudom nije zastupao ovlašteni javni pravobranitelj što je bilo nužno po odredbi tada važećeg Zakona o javnom pravobraniteljstvu - čl. 14. i 24. st. 1. ("Narodne novine", broj 17/77, 17/86, 19/90, 41/90 i 83/92). Po odredbi čl. 14. st. 1. toga zakona javno pravobraniteljstvo zastupa po zakonu pred redovnim sudovima i drugim nadležnim organima mjesne zajednice, a po odredbi čl. 24. st. 1. istoga zakona sudovi kad vode postupak u predmetima u kojima je stranka osoba koju javno pravobraniteljstvo zastupa po zakonu ne mogu postupati ako u postupku ne sudjeluje nadležni javni pravobranitelj.

Tužba je u tom predmetu odbačena po odredbi čl. 83. st. 2. i 4. Zakona o parničnom postupku.

Budući da tužena, dakle stranka koju je zastupao u parnici pred privrednim sudom nije platila troškove zastupanja, tužitelj je ustao tužbom tražeći da se tužena obveže na isplatu tih troškova.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev smatrajući da na naknadu tih troškova nema tužitelj pravo budući da on nije mogao - po punomoći ovlaštenih osoba mjesne zajednice zastupati istu pred sudovima, već samo Javno pravobraniteljstvo, pa da prema tome nema ni pravo na troškove zastupanja za koje nije bio ovlašten. Sudovi su otklonili prigovor revidenta da je trebalo suditi u ovoj stvari po odredbama Zakona o obveznim odnosima koji se odnose na poslovodstvo bez naloga, te kao nerelevantnu okolnost da mu je tuženik platio dio računa (iz računa br. 10. toč. 4. - iznos od 4.820 HRD), jer se taj trošak nije odnosio na zastupanje pred sudom, već na sastanak kod predsjednika Izvršnog vijeća SO K. Pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Iz citiranih propisa Zakona o javnom pravobraniteljstvu proizlazi da je mjesnu zajednicu pred sudom mogao zastupati samo javni pravobranilac. Upravo zbog činjenice da to nije bilo tako u navedenoj parnici pred Privredenim sudom, odbačena je tužba samo tužiteljice mjesne zajednice, koju je po punomoći zastupao tužitelj (kao odvjetnik).

Izdavanjem punomoći tužitelju u parnici pred privrednim sudom stranke su postale sudionici u obveznom odnosu iz ugovora o nalogu.

Po odredbi čl. 751. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, nalogoprimac (tužitelj) je dužan izvršiti nalog s primljenim uputama s pažnjom dobrog privrednika odnosno dobrog domaćina i paziti na interese nalogodavca, a po st. 2. istog članka, kad smatra da bi izvršenje naloga po dobivenim uputama bilo od štete za nalogodavca, on je dužan skrenuti na to njegovu pažnju i tražiti nove upute. Ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu, nalogoprimac je dužan rukovodeći se interesima nalogodavca postupati kao dobar privrednik odnosno dobar domaćin (st. 3. čl. 751. Zakona o obveznim odnosima).

I po odredbi čl. 18. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sudionik u obveznom odnosu dužan je u izvršavanju obveze i svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

Po odredbi čl. 7. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94), odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno i sukladno Ustavu, zakonima te statutu i Kodeksu odvjetničke etike.

Tužitelj je odvjetnik i u izvršenju svoje profesionalne dužnosti morao je postupati s povećanom pažnjom - dobrog stručnjaka - te upozoriti svog mandatara (mjesnu zajednicu) na odredbe Zakona o javnom pravobraniteljstvu, tj. da on ne može zastupati mjesnu zajednicu. Kad tako nije postupio, a zbog toga je bila odbačena tužba, on nema pravo na troškove zastupanja na koje nije bio ovlašten zbog zakonske odredbe o obveznom zastupanju mjesnih zajednica od strane javnog pravobraniteljstva.

Zato tužitelj nema pravo na troškove i pravilno su sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

Bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku) nije ostvarena.

Suđeno je stoga kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku, tako da je odbijena revizija kao neosnovana.

U Zagrebu, 17. svibnja 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.