II Rev-41/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 41/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "I. " poduzeće iz Z., koga zastupa punomoćnik T.G., odvjetnik iz Z.,protiv tuženika Građevinskog poduzeća "G. " iz Z., radi isplate iznosa od 62.268 HRD, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske od 17. studena 1992. br. IPž-277/92-2, kojom je potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 7. studena 1991. br. P 1186/91-4, u sjednici održanoj dana 13. srpnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika "G. " iz Zagreba kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom Privrednog suda Hrvatske od 17. studena 1992. br. IPž-277/92-2 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Okružnog privrednog suda u Zagrebu od 7. studena 1991. br. XXXVII-P-1186/91-4 kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i tuženik GP "G. " Z., obavezan platiti tužitelju "I. " Z. iznos od 62.268 dinara uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 13.XII. 1990. do uplate, kao i naknaditi parnični trošak postupka u iznosu od 8.400 dinara sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom izvršenja.

Protiv citirane drugostupanjske pravomoćne presude pravodobno je izjavio reviziju tuženik zbog revizijskih razloga predviđenih čl. 385. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) te predložio da se presude nižeg stupnja ukinu i predmet vrati na ponovni postupak odnosno da se revizija prihvati i preinače presude nižeg stupnja uz naknadu troškova postupka.

Na reviziju tuženika nije odgovoreno, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o reviziji.

Revizija tuženika nije osnovana.

Sud prvog stupnja je na temelju pismene dokumentacije o dugovanju tuženika usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti na prvom ročištu, budući da tuženik nije pristupio a niti je dostavio detaljni odgovor na tužbu u kojem je samo najavio da će naknadno dostaviti pismeno očitovanje.

Protiv presude prvog stupnja tuženik je izjavio žalbu u kojoj je naveo da je sporno dugovanje podmirio u cijelosti, ali nije naveo kada je dugovanje podmireno, a iz priloženih fotokopija računa uz žalbu nije vidljivo da li je dugovanje doista podmireno i kada je podmireno.

Iz tog razloga sud drugog stupnja je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio presudu prvog stupnja.

Neosnovano tuženik u reviziji ističe da mu u postupku pred sudom prvog stupnja nije dana mogućnost da dokaže da je račun u cijelosti platio.

Naime, tek u reviziji tuženik iznosi novu činjenicu koju do sada nije iznosio da je račun podmirio dana 30.VIII. 1991. godine.

Pravilan je stav pobijane presude da nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, jer je tuženik tek u žalbi ponudio dokaz da je utuženi račun platio, ali niti u žalbi nije naveo kada je taj račun platio a iz priloženih fotokopija nije vidljiv niti datum navodne uplate a na fotokopiji virmanskog naloga nije vidljivo da postoji pečat i potpis nadležne službe SDK. Osim toga tuženik u sadržaju žalbe niti nije naveo kada je taj račun platio, a niti je opravdao svoj postupak zašto u postupku pred sudom prvog stupnja nije priložio dokaze o plaćenom dugovanju.

Iz navedenog razloga sud drugog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 496.a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) nije prihvatio nove činjenice i nove dokaze, budući da žalitelj nije učinio vjerojatnim da i bez svoje krivnje nije mogao iznijeti odnosno predočiti do zaključenja glavne rasprave.

Revizijski navodi o plaćenom računu i dokazi da je račun plaćen ne mogu se uzeti u obzir u revizijskom postupku kao novi dokazi, budući da se prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi na koje se poziva revident, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 13. srpnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.