Us-10417/2001-1 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Broj: Us-10417/2001-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Željka Zadrovića kao predsjednika vijeća, Dijane Vidović i Mire Kovačić kao članica vijeća, te sudske savjetnice Andreje Pejković Rabi kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja H. H. iz B., protiv rješenja tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Z., klasa: 140-02/01-01/OB:03179241325, ur. broj: 341-99-03/1-01/004942, od 25. lipnja 2001., radi prava na starosnu mirovinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 8. prosinca 2005.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., broj spisa: 17178, od 12. siječnja 2001., kojim je tužitelju priznato počevši od 1. kolovoza 1999. pravo na starosnu mirovinu u svoti od 1.801,37 kn mjesečno, s pripadajućim povećanjima.

Tužitelj u tužbi prigovara zakonitosti osporenog rješenja navodeći u bitnome da svota priznate mirovine nije valjano obračunata što proizlazi iz dokumentacije koju dostavlja u prilogu. Naime, navodi da je zbog ranijeg upućivanja u invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, ima priznato pravo na veće iznose mirovine, a nije mu radni staž valjano utvrđen jer je do 2. veljače 1992., prema radnoj knjižici, imao navršen staž od 35 godina, 6 mjeseci i 12 dana, nakon čega mu je priznat i staž od 1. siječnja 1996. do 1. srpnja 2000., tako da ima ukupan staž od 40 godina, 2 mjeseca i 12 dana. Predlaže Sudu da osporeno rješenje poništi i predmet vrati na ponovni postupak.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostalo je u cijelosti kod razloga osporenog rješenja. Predlaže da se tužba odbije.

Tužba nije osnovana.

Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je tužitelju počevši od 1. siječnja 1999. bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Postupak se vodio po službenoj dužnosti u smislu članka 174. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04 i 92/05), prema kojoj se korisnicima prava na temelju preostale radne sposobnosti, neposredne opasnosti od invalidnosti i izmijenjene radne sposobnosti, koji su ta prava ostvarili prema propisima koji su vrijedili do 31. prosinca 1998., prevode ta prava od 1. siječnja 1999. na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, rješavalo se po zahtjevu tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu od 20. siječnja 2000.

Odredbom članka 30. naprijed navedenog Zakona, propisano je da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života (muškarac), odnosno kada navrši 60 godina života (žena) i 15 godina mirovinskog staža.

Odredbom članka 178. stavka 1. točke 1. istoga Zakona propisano je da iznimno od odredbe članka 30. ovoga Zakona, pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik kada navrši u 1999. godini 60 godina i 6 mjeseci života (muškarac), odnosno 55 godina i 6 mjeseci života (žena) i 19 godina i 6 mjeseci mirovinskog staža.

Tužitelj je rođen 13. lipnja 1939., pa je u 1999. godini navršio 60 godina i 6 mjeseci života, a ispunjava i Zakonom propisano trajanje mirovinskog staža, pa su bili ispunjeni uvjeti za priznanje prava na starosnu mirovinu.

Pravilno je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno i trajanje mirovinskog staža tužitelja od 38 godina i 5 mjeseci, prema podacima spisa predmeta (podaci iz matične evidencije i radne knjižice, te ostali podaci) budući je tužitelju prestalo svojstvo osiguranika u mirovinskom osiguranju s 31. prosinca 1998. jer mu je od 1. siječnja 1999. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Svota mirovine je pravilno obračunata na temelju vrijednosnih bodova utvrđenih za pojedinu kalendarsku godinu prema članku 75. do 77. Zakona o mirovinskom osiguranju, prema najpovoljnijim prosječnim vrijednosnim bodovima koje je tužitelj ostvario u 10 uzastopnih godina (od 1970. do 1979.) uz pravilnu primjenu polaznog i mirovinskog faktora.

U svezi tužbenih prigovora valja istaknuti da je tužitelju kod priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za izračun mirovine uzet mirovinski staž od 40 godina, zato što mu je pridodan staž od 2 godine i 20 dana, prema članku 29. i 174. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju. Međutim, pridodani staž se ne računa kod priznanja prava na starosnu mirovinu, pa je iz tog razloga kod priznanja prava u predmetnom postupku mirovinski staž utvrđen prema podacima spisa predmeta, bez pridodanog staža.

Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a tužbeni prigovori nisu od utjecaja na drugačije rješenje ovog upravnog spora.

Trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 8. prosinca 2005.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Andrea Pejković Rabi,v.r.

mr. Željko Zadrović,v.r.