I Kž-745/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 745/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Gudelj Milana, kao članova vijeća i savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. V. Z. zbog krivičnog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 24. kolovoza 1995. K-124/95, u sjednici održanoj 2. siječnja 1996., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Vidić Pavla,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se uvažava žalba optuženika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, tako da se usvajaju po sudu prvog stupnja utvrđene pojedinačne kazne zatvora za krivična djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, za koja je tom presudom oglašen krivim opt. V. Z., pa na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju se po čl. 43. st. 2. toč. 2. OKZRH optuženik osuđuje

od 3 (tri) godine, u koju mu se po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 22. svibnja 1995., nadalje.

II. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. V. Z. zbog dva krivična djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, opisana u izreci te presude, za koje su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci (djelo pod toč. 1. izreke pobijane presude) i dvije godine (djelo pod toč. 2. izreke iste presude), te je uz primjenu propisa o stjecaju krivičnih djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. svibnja 1995. pa nadalje.

Ujedno je optuženiku na temelju čl. 60. OKZRH izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od alkoholizma, koja će se izvršiti u ustanovi za izvršenje kazne. Protiv te presude optuženik je po branitelju podnio žalbu zbog "svih žalbenih razloga,

I Kž 745/1995-3

a prvenstveno zbog odluke o krivičnoj sankciji", te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači u odluci o kazni.

Optuženik je i osobno podnio žalbu, iz čijeg sadržaja proizlazi da se žali zbog odluke o kazni, te predlaže da mu se izrekne blaža kazna.

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Iako je uvodno u žalbi optuženika, podnesenoj po branitelju N.-K. R., odvjetnici iz Z., istaknuto da se presuda suda prvog stupnja pobija "zbog svih žalbenih razloga", iz sadržaja te žalbe nedvojbeno proizlazi da se optuženik žali zbog povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, odnosno zbog odluke o kazni, kako to proizlazi iz žalbe koju je optuženik osobno podnio, pa je njegova žalba u tom pravcu i ispitana, kao i u odnosu na povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP, te je ocijenjena kao djelomično osnovana.

Naime, nije u pravu žalitelj kad ističe da je kriminalnu djelatnost optuženika, činjenično opisanu pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, trebalo pravno označiti kao jedno produljeno krivično djelo a ne kao dva samostalna krivična djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, kao u pobijanoj presudi.

U konkretnom slučaju, doduše, između pojedinačno izvršenih istovrsnih krivično- pravnih radnji optuženika postoji određeni vremenski kontinuitet, međutim, kako su tim radnjama oštećene dvije sasvim različite osobe, te kako inače nedostaju drugi kohezioni elementi objektivne i subjektivne naravi koji bi te radnje optuženika povezivali u jedinstvenu cjelinu tako da pojedina od tih radnji gubi svoju pravnu samostalnost i individualnost i uklapa se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njen sastavni dio, protivno rezoniranju žalitelja pravilno je postupio sud prvog stupnja kad na ovaj slučaj nije primijenio pravnu konstrukciju tzv. produljenog krivičnog djela, već je kriminalnu djelatnost optuženika, opisanu pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, pravno označio kao dva zasebna, samostalna krivična djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, počinjena u realnom stjecaju.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog povrede krivičnog zakona. Nasuprot izloženom, osnovana je žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sve okolnosti koje utječu na odmjeravanju kazne i u skladu s ocjenom tih okolnosti utvrdio je primjerene pojedinačne kazne za svako djelo, naročito imajući u vidu činjenicu ranije višestruke osuđivanosti optuženika, međutim s obzirom da djela za koja je optuženik oglašen krivim u svom konkretnom ostvarenju nisu rezultirala značajnijim štetnim posljedicama, a imajući u vidu socijalni status optuženika i zbog alkoholne bolesti njegovo narušeno zdravstveno stanje, ovaj Vrhovni sud našao je da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići i blažom jedinstvenom kaznom od one koju je optuženiku izrekao sud prvog stupnja, te mu je djelomičnim uvaženjem žalbe za počinjena krivična djela izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od tri godine, kao pod toč. I. izreke ove presude.

Kako žalba zbog povrede krivičnog zakona, podnesena u korist optuženika, sadrži i žalbu zbog odluke o krivičnoj sankciji, ovaj Vrhovni sud je pobijanu presudu ispitao i u

I Kž 745/1995-3

pogledu izrečene sigurnosne mjere obaveznog liječenja alkoholičara, te je našao da su za primjenu te sigurnosne mjere prema optuženiku u konkretnom slučaju bili ostvareni svi zakonski uvjeti iz čl. 60. st. 1. i 2. OKZRH.

Zbog navedenih razloga trebalo je djelomičnim uvažanjem žalbe optuženika, na temelju čl. 377. st. 1. i čl. 374. ZKP, o žalbi optuženika odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. siječnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.