Revt-388/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 388/14-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. M. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnik K. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. d.o.o., Z., kojeg zastupa punomoćnica M. Š., odvjetnica u Z., radi raskida ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4022/10-3 od 14. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4941/08 od 3. veljače 2010., u sjednici održanoj 21. siječnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom (toč. I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Raskida se ugovor o zakupu poslovnog prostora u Trgovačkom centru Z.-H., … trgovački centar na malo, koji su stranke zaključile 11.06.2007.g., s danom 11.11.2008.g. a kojim je tuženik kao vlasnik-zakupodavac dao u zakup tužitelju poslovni prostor broj 0.74, koji se nalazi u prizemlju, bruto komercijalne površine 207,08 m2, sve radi obavljanja djelatnosti prodaje kućnog tekstila, spavaćeg programa, krevetnine i ostalog srodnog tekstila.“

Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.675,50 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, uz prijedlog da se obje nižestupanjske presude ukinu.

U odgovor na reviziju tuženik predlaže da se revizija odbije kao neosnovana te tužitelja obveže na naknadu troška odgovora.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP-a), koja se u ovom predmetu primjenjuje u smislu odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (tzv. izvanredna revizija). U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana odnosno ocjeni i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno je da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Tužitelj u reviziji kao materijalnopravna pitanja zbog kojih podnosi reviziju navodi: „a) Da li je tuženik tužitelja doveo u zabludu lažnim predočavanjem činjenica?, b) Da li ispunjenje obveza postalo pretjerano otežano za tužitelja i nanijelo mu pretjerano veliki gubitak? i c) Je li tuženikovo postupanje bilo u skladu s načelom pravičnosti i s načelom poštenog prometa čl. 369., čl. 370. i čl. 371. Zakona o obveznim odnosima?“

Sagledavajući postavljena pitanja, ovaj sud ocjenjuje da se revizija zapravo svodi na činjenična pitanja konkretnog spora, a ne na materijalnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a o kojima bi ovisila jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

S obzirom na to da predmetna revizija nije sačinjena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, jer ne sadrži određeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revizija nije dopuštena pa je na temelju čl. 392.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagrebu 21. siječnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.