Criminal detention extended for two defendants due to proportionality and flight risks, denied for a third.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court partially upheld the prosecutor's appeal to extend criminal detention for two defendants while rejecting it for a third. The court found that extending detention for the first two defendants did not violate the principle of proportionality given their long pre-trial custody periods and the severity of their sentences, nor did it risk exhausting statutory time limits. Conversely, detention for the third defendant was dismissed because he had already served over half of his sentence, making further detention disproportionate.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku; čl. 109. Zakona o kaznenom postupku; čl. 101. st. 3. Zakona o kaznenom postupku: Criminal detention may be extended if the principle of proportionality is not violated and there are specific risks such as flight or obstruction of justice, but must be denied if the defendant has already served a significant portion of the imposed sentence.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedCited Case Law
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 403/08-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih S. T. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. i 3. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu državnog odvjetnika) podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. lipnja 2008. godine, broj K-us-1/07, o ukidanju pritvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj dana 09. srpnja 2008. godine,
r i j e š i o j e:
I. Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika u odnosu na optužene S. T. i R. T., te se djelomično preinačava pobijano rješenje na način da se produljuje pritvor protiv optuženog S. T. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku, a protiv R. T. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.
II. Žalba državnog odvjetnika u odnosu na optuženog R. Š. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je više optuženika proglašeno krivim zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01 i 105/04, 84/05 i 71/06) i dr., ukinut je pritvor protiv optuženih S. T., R. T. i R. Š.. Optuženi S. T. i R. Š. bili su u pritvoru po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06), a optuženi R. T. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.
Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi pritvor optuženom S. T. i R. Š. po osnovama iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku, a optuženom R. T. po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.
Žalba je djelomično osnovana.
II Kž 403/08-3
U odnosu na toč. I. izreke ovog rješenja:
Žalitelj je u pravu u dijelu kada ističe da u odnosu na optužene S. T. i R. T. nije ugroženo načelo razmjernosti na koje se poziva pobijano rješenje kao argument za ukidanje pritvora ovim optuženicima. Ovaj sud prihvaća takvo stajalište državnog odvjetnika, te, osim toga, smatra da se okolnosti relevantne za ocjenu osnovanosti pritvora nisu bitno izmijenile od donošenja rješenja ovog Vrhovnog suda od 11. travnja 2008. godine broj Kž-205/08, pa i dalje protiv optuženog S. T. postoje zakonske osnove za pritvor iz čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku, a protiv optuženog R. T. od donošenja rješenja ovog suda od 12. studenog 2007. godine broj Kž-734/07 te i dalje postoji razlozi za pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku.
Naime, podaci u spisu ukazuju da dosadašnjim boravkom u pritvoru optuženog S. T. u trajanju od 1 godine i 10 mjeseci nije ugroženo načelo razmjernosti s obzirom na izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 7 mjeseci, a niti su dovedeni u pitanje rokovi iz odredbe o maksimalnom trajanju pritvora propisane u čl. 109. Zakona o kaznenom postupku, prema kojima pritvor do izricanja prvostupanjske presude može trajati tri godine. Okolnost što isti ukidanjem pritvora u ovom predmetu nije pušten na slobodu, već je upućen na izdržavanje pravomoćne kazne zatvora u drugom predmetu, nije relevantna u konkretnoj situaciji. Naime, mjera pritvora, određena u kaznenom postupku koji je u tijeku, ima prednost pred izdržavanjem kazne.
Slična situacija u vezi nepostojanja razmjera pritvorske mjere i izrečene kazne postoji i u odnosu na optuženog R. T. koji je zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona i dr., nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 5 mjeseci, a u pritvoru se nalazio ukupno 8 mjeseci, pa također nije ugroženo načelo razmjernosti, a niti prijeti iscrpljivanje maksimalnih rokova trajanja pritvora iz čl. 109. Zakona o kaznenom postupku.
Pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku je utemeljena kada se ima na umu dulje vremensko razdoblje od gotovo pet godina inkriminiranog postupanja te dvije vrste opojnih droga, prijašnja osuđivanost optuženog S. T. i izostanak redovitih prihoda kod optuženog R. T..
Nadalje, u odnosu na pritvorski razlog iz čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku pravilno treba istaknuti veću količinu inkriminirane opojne droge i njezinu potencijalnu opasnost za konzumente.
U odnosu na toč II. izreke ovog rješenja:
Suprotno prethodno opisanim okolnostima, situacija u odnosu na optuženog R. Š. je bitno drugačija, te je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je ukinuo pritvor ovom optuženiku smatrajući da je ugroženo načelo razmjernosti propisano u čl. 101. st. 3. Zakona o kaznenom postupku. Naime, ovom optuženiku je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 5 mjeseci, a do sada je boravio u pritvoru 1 godinu i 10 mjeseci, što znači da je u pritvoru izdržao više od polovice kazne, te mu je preostalo izdržati još 7 mjeseci prema nepravomoćnoj presudi. Dakle, imajući na umu da mjera pritvora ne smije biti supstitut
II Kž 403/08-3
izrečenoj kazni zatvora i načelo razmjernosti iz čl. 101. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, te visinu izrečene kazne, pravilno je pobijanim rješenjem ukinut pritvor protiv optuženog R. T..
Prema tome, žalbom državnog odvjetnika u kojoj se predlaže preocjena ovih okolnosti u pravcu zaključka da još nije dovedena u pitanje razmjernost, nije s uspjehom dovedena u pitanje ta odluka.
Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 09. srpnja 2008. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivona Horvatić, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.