Rev-328/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 328/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Poljoprivrednog instituta Križevci, M. Demerca br. 1, zastupanog po punomoćnici J. F., dipl. pravnici, protiv tuženika M. J. iz K., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz K., radi vraćanja stvari, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 9. svibnja 1996. godine posl. br. Gž-363/96-2 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Križevcima od 18. siječnja 1996. godine posl. br. P- 803/95-30, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2000. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Križevcima od 18. siječnja 1996. godine posl. br. P-803/95-30 i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru od 9. svibnja 1996. godine posl. br. Gž-363/96-2 i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 29.260,25 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prije navedeno rješenje suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćnog rješenja suda prvog stupnja reviziju je izjavio tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana rješenja ukinu i predmet vrati na ponovni postupak.

Protivna stranka na reviziju nije odgovorila, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

U ovoj pravnoj stvari tužitelj je povukao tužbu pa su sudovi nižeg stupnja obvezali tužitelja na nadoknadu parničnog troška tuženiku, zauzimajući pravni stav da do povlačenja tužbe nije došlo zbog udovoljenja tužbenom zahtjevu tužitelja.

Za sada se ne može prihvatiti takav pravni zaključak sudova nižeg stupnja jer zato u postupku nisu utvrđene činjenice o kojima ovisi odluka za nadoknadu parničnog troška strankama iz ovog postupka.

Naime, tužitelj je tužbenim zahtjevom u ovome postupku zatražio vraćanje pokretnih stvari od tuženika. Prema tome, udovoljenje takvom tužbenom zahtjevu iscrpljuje se u vraćanju utuženih stvari tužitelju.

Odredbom iz čl. 158. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 i 112/99 - ZPP) propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon udovoljavanja zahtjevu od tuženika.

Iz podneska tužitelja od 9. siječnja 1996. godine kojim tužitelj povlači tužbu proizlazi da je razlog povlačenja tužbenog zahtjeva vraćanje utuženih stvari tužitelju.

Na ročištu dana 10. siječnja 1996. godine održanog u odsutnosti tužitelja, tuženik se nije usprotivio povlačenju, ali je zatražio nadoknadu troška, osporivši da bi do povlačenja tužbe došlo zbog vraćanja stvari.

I tužitelj je podneskom od 11. siječnja 1996. godine zatražio nadoknadu troška.

Za odluku je dakle potrebno utvrditi gdje su se nalazile utužene stvari u trenutku podnošenja tužbe i da li je nakon njezinog podnošenja i kada došlo do vraćanja navedenih stvari tužitelju od strane tuženika, jer se ove činjenice revizijskim navodima dovode u sumnju.

Valjalo je zato prihvatiti reviziju i nižestupanjska rješenja ukinuti te predmet vratiti istome sudu na ponovni postupak, pozivom na odredbu iz čl. 400. st. 4. u svezi s čl. 395. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 5. prosinca 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.