Croatian Supreme Court dismisses appeal as plaintiffs failed to prove ownership of movable assets and possession by defendant.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal against a lower court judgment ordering the return of movable property. The plaintiffs argued the lower courts misapplied substantive law regarding ownership, but the court found no merit in their claims. The court ruled that plaintiffs failed to prove ownership of the disputed movable goods and that the defendant did not possess them, leading to the rejection of the appeal.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 382.; ZPP čl. 392.a, 393.; A party seeking delivery of movable property must prove ownership and the opponent's possession; failure to establish these elements warrants dismissal of the claim.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1028/11-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Brune Frankovića, člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja I. M. iz G. Z. i II-tužiteljice A. M. iz G. Z., oboje zastupani po punomoćniku V. Š., odvjetniku u K., protiv tuženika N. J. iz G. S., zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u K., radi predaje stvari, odlučujući o reviziji I-tužitelja I. M. i II-tužiteljice A. M. protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1928/08-3 od 2. veljače 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-160/08-17 od 17. rujna 2008., 24. veljače 2015.,
p r e s u d i o j e:
Revizija I-tužitelja I. M. i II-tužiteljice A. M. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev I-tužitelja I. M. i II-tužiteljice A. M. (u daljnjem tekstu: tužitelji) kojim su tražili od tuženika predaju pokretnina iz stambenog objekta, iz poslovnog prostora - ugostiteljsku opremu i pekarsku opremu (sve pobliže navedeno pod točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda), kao i 15.000,00 EUR- a, s tim da se tuženik može osloboditi obveze ako tužiteljima plati novčanu svotu od 1.177.250,00 kn. Ujedno je tužiteljima naloženo platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 86.371,04 kn (točka II izreke).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
članka 382.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnose tužitelji, temeljem stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP), navodeći da su sudovi na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenili materijalno pravo. Predlažu ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje ili preinačenje nižestupanjskih presuda na način da se prihvati tužbeni zahtjev.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Na temelju članka 392.a ZPP-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovi prijelazne odredbe iz članka 53. stavka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 57/11), revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a.
Revidenti neosnovano tvrde da se presuda suda prvog stupnja ne može ispitati, naprotiv, u nižestupanjskim presudama nema nedostataka koji onemogućavaju njihovo ispitivanje stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
U reviziji tužitelji iznose svoju ocjenu dokaza ističući, uz ostalo, da je sud vjerovao svjedocima koji su bili pristrani ili u srodstvu s tuženikom ili su pak iskazivali nepotpuno i netočno, a neprihvatljivo mu je i obrazloženje suda vezano uz ocjenu iskaza svjedoka K..
Protivno tome, prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze sukladno članku 8. ZPP-a, a istaknutim revizijskim navodima zapravo se prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, međutim, kako se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to takvi revizijski navodi nisu ispitivani niti su uzeti u obzir (članak 385. ZPP).
U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju stvari - pokretnina iz stambeno- poslovnog prostora (sve pobliže navedeno pod točkom I. izreke presude suda prvog stupnja), kao zahtjev za isplatu i 15.000,00 EUR-a, koje tužitelji potražuju od tuženika budući je on u posjedu nekretnine koju je kupio od K. d.d., a koja je prethodno bila vlasništvo tužitelja.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je K. d.d. kupila stambeno-poslovni prostor i dvorište tužitelja, kč.br. 444/3 iz z.k.ul. 130 k.o. G. S. u ovršnom postupku koji je vođen pri Općinskom sudu u Karlovcu u predmetu broj I-277/97, s tim da je uvedena u posjed kupljene nekretnine 3. ožujka 2003. kojom prilikom je promijenjena brava na ulaznim vratima kuće i poslovnog prostora i stavljeni sudski pečati,
- da je I-tužitelj smetao K. d.d. u posjedu predmetnih nekretnina jer je 12. ožujka 2003. skinuo sudski pečat sa svih vrata i objekta te lokotom zatvorio željezna vrata pa mu je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja (predmet Općinskog suda u Karlovcu broj P- 749/03),
- da je K. d.d. predmetnu nekretninu prodala tuženiku koji je upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik odnosne nekretnine i to na temelju rješenja Općinskog suda u Karlovcu broj Z-1778/05 od 6. travnja 2005.,
- da je predmetnu nekretninu djelatnica K. d.d. predala u posjed tuženiku 9. travnja 2005., nakon što su tužitelji 9. veljače 2005. iseljeni iz predmetnog prostora sa svim stvarima koje su bile u objektu (s tim da su još oko dva mjeseca nakon 9. veljače 2005. odnosili stvari iz objekta),
- da je nakon iseljenja tužitelja 9. veljače 2005. u objektu koji je postao vlasništvo tuženika ostala samo zidana pekarska peć i zidani šank.
Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a), odbili tužbeni zahtjev zaključivši da tužitelji tijekom postupka nisu predočili dokaze iz kojih bi se utvrdilo da su pokretnine i imovina čija se predaja traži ovom tužbom u njihovom vlasništvo, a niti su dokazali da se te stvari nalaze u posjedu tuženika. Istina, u odnosu na pekarsku peć sudovi utvrđuju da je II- tužiteljica dokazala svoje vlasništvo pekarske opreme i to pekarske peći i druge specificirane opreme, ali da je tuženiku u posjed zajedno s objektom predana zidana pekarska peć, dok svega ostalog u objektu koji je kupljen od strane tuženika nije bilo.
Pritom, drugostupanjski sud utvrđuje da tužitelji u ovom predmetu ne traže predaju u posjed zidane pekarske peći, nego predaju u posjed pokretne pekarske opreme, a u toj opremi i pekarske peći, odnosno etažne horizontalne parne peći od 12m , stoga zaključuje da je tužbeni zahtjev i u tom dijelu osnovano odbijen.
Imajući na umu da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali svoje tvrdnje o vlasništvu utuženih pokretnina, kao i činjenicu da bi se sporne pokretnine i imovina nalazile u posjedu tuženika, ali i da u postupku zapravo ni ne traže predaju u posjed zidane pekarske peći već predaju pokretnih stvari, tj. kompletne pekarske opreme, a među tom opremom i etažne horizontalne peći od rostfraja (koja je prema tužbi ostala u neraspakiranom stanju na prvoj etaži poslovnog prostora), to su nižestupanjski sudovi pravilno odlučili kada su tužbeni zahtjev odbili u cijelosti.
Prema tome materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.
Stoga je, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, reviziju tužitelja valjalo odbiti i presuditi kao u izreci.
Zagreb 24. veljače 2015.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.