Us I-4467/2014-8 · Upravni sud u Zagrebu
Legislator summary
AI generatedUpravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Božice Bilen, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz Z., zastupan po opunomoćeniku M. K, odvjetniku u Z. , protiv tuženika Ministarstva obrane RH, Z, radi priznavanja statusa branitelja, 31. ožujka 2017.,
Legislator headnote
AI generatedUs I-4467/2014-8 · Upravni sud u Zagrebu: Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područnog ureda za poslove obrane Zagreb, Klasa: UP/I 561-01/12-01/117, Urbroj: 512M2- 50-14-5 od 5. svibnja 2014., a kojim je utvrđeno da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu kao hrvatski branitelj u razdoblju od 1. lipnja 1992. do 30. lipnja 1992. kao pripadnik Specijalnih postrojbi GS HV.
Full text
Poslovni broj: UsI-4467/14-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Božice Bilen, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz Z., zastupan po opunomoćeniku M. K, odvjetniku u Z. , protiv tuženika Ministarstva obrane RH, Z, radi priznavanja statusa branitelja, 31. ožujka 2017.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva obrane, Glavnog tajništva, Sektor za građansko-pravne i upravne poslove, Klasa: UP/II 561-01/14-01/174, Urbroj: 512M-020201-14-2 od 13. listopada 2014.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese novo rješenje o žalbi tužitelja.
Obrazloženje
Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područnog ureda za poslove obrane Zagreb, Klasa: UP/I 561-01/12-01/117, Urbroj: 512M2- 50-14-5 od 5. svibnja 2014., a kojim je utvrđeno da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu kao hrvatski branitelj u razdoblju od 1. lipnja 1992. do 30. lipnja 1992. kao pripadnik Specijalnih postrojbi GS HV.
U tužbi tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi kako se u osporavanom rješenju pogrešno tvrdi da razdoblje sudjelovanja do 1. lipnja 1992. i od 30. lipnja 1992. nije razdoblje koje se može priznati kao pripadnost Hrvatskoj vojsci. Navodi kako tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja tuženik nije naveo niti jedan razlog kojim bi učinio osnovanim svoje tvrdnje da jedan vojnik može biti pod zapovjedništvom vojske jedne države, a razdoblje prije toga, odnosno poslije toga, pod zapovjedništvom druge države, bez da je donesen ijedan akt kojim bi se utvrdilo takvo „preskakanje“ iz jedne vojske u drugu. Navodi kako tuženik nelogično svojim tvrdnjama pokušava osporiti činjenice koje ističe tužitelj te dolazi do apsurdnog zaključka o pripadnosti Oružanim snagama RH samo u razdoblju od mjesec dana, dok nije učinio dostatnim razloge odbijanja zahtjeva za priznavanje sudjelovanja prije, odnosno poslije priznatog perioda od mjesec dana. Smatra da je tuženik povrijedio načelo materijalne istine iz članka 7. Zakona o općem upravnom postupku, da je obrazloženje nepotpuno, kontradiktorno stvarnom stanju te da nije učinjen osnovanim razlog odbijanja zahtjeva.
Predlaže da sud osporavano rješenje poništi.
Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te u bitnome navodi da u odnosu na razdoblje za koje tužitelj traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja, a koje nije obuhvaćeno potvrdom Počasno-zaštitne bojne, temeljem izjave samog tužitelja i izjava svjedoka te izvršenim uvidom u cjelokupnu dokumentaciju u predmetu, utvrđeno je da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 2. stavka 2. ZOPHBDR za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te izdavanje potvrde kojom se taj status dokazuje. Predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.
Kako su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 36. Zakona o upravnim sporovima (Narodno novine, broj: 20/10., 143/12. i 152/14. - dalje ZUS) sud je predmetni spor riješio bez rasprave.
Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis kao i spis tuženika, koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
Člankom 2. stavkom 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 174/04., 92/05., 2/07., 107/07. i 65/09.-dalje: ZOPHBDR) propisano je da hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je kao dragovoljac i pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (ZNG, Hrvatske vojske, Ministarstva obrane, Policije, Ministarstva unutarnjih poslova, Hrvatskih obrambenih snaga (HOS-a) te pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je u njima proveo najmanje 5 mjeseci do 24. prosinca 1991. godine), organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske u bilo kojem razdoblju Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: hrvatski branitelj iz Domovinskog rata). Stavkom 2. navedenog članka ZOPHBDR propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporavano, odnosno, prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku nakon presude Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-13225/2009-4 od 8. prosinca 2011., a kojom je poništeno ranije rješenje Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 19. listopada 2009. te je u obrazloženju iste presude, između ostalog navedeno da kako je Potvrda Ministarstva obrane od 15. siječnja 2007. izdana u smislu članka 171. ZUP-a o činjenicama o kojima tuženo tijelo vodi službenu evidenciju, a iz spisa ne proizlazi da potvrda nije valjana, ovaj Sud ocjenjuje da je tuženo tijelo, odlučujući o zahtjevu tužitelja koji se odnosi na razdoblje od 1. lipnja 1992. do 30. lipnja 1992. povrijedilo odredbu članka 109. ZOPHBDR.
Također, u obrazloženju navedene presude je navedeno da u odnosu na razdoblje za koje tužitelj traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja, a koje nije obuhvaćeno navedenom Potvrdom potrebno je da tuženo tijelo provede nadopunu upravnog postupku primjenom pravila o dokazivanju u kom slučaju će na temelju podataka u službenim evidencijama i ranije izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka utvrditi dokaznu snagu prijave o stradavanju izdane od specijalne postrojbe MORH-a od 13. svibnja 1997. koja prileži spisu, a koja nije bila predmet ocjene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja.
Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je u ponovnom postupku tužitelju prvostupanjskim rješenjem utvrđeno da je sudjelovao u Domovinskom ratu kao hrvatski branitelj u razdoblju od 1. lipnja 1992. do 30. lipnja 1992. kao pripadnik Specijalnih postrojbi GS HV (razdoblje na koje se odnosi potvrda od 15. siječnja 2007.), međutim, niti iz obrazloženja osporavanog, a niti prvostupanjskog rješenja ne proizlazi da je tuženik, odnosno prvostupanjsko tijelo ponovni postupak, a u odnosu na razdoblje koje nije obuhvaćeno navedenom Potvrdom, provelo na način kako je na to bio upućen citiranom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske, budući da iz obrazloženja osporavanog rješenja nije razvidno da je provođenjem dokaznog postupka, u skladu s uputom Upravnog suda Republike Hrvatske, utvrđivana dokazna snaga prijave o stradavanju izdane od specijalne postrojbe MORH-a od 13. svibnja 1997. koja prileži spisu, a koja ponovo nije bila predmet ocjene, a kako bi to iz obrazloženja osporavanog i prvostupanjskog rješenja proizlazilo, u postupku koji je prethodio sada donošenju osporavanog rješenja.
Pri tome se napominje da su sukladno odredbi članka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 53/91., 9/92. i 77/92.) presude suda donesene u upravnim sporovima, obavezne su, te sukladno članku 62. istog Zakona nadležno tijelo vezano je pravnim shvaćanjem i primjedbama suda u vezi s postupkom, u slučaju kada sud poništi akt protiv kojega je bio pokrenut upravni spor.
Imajući u vidu navedeno, ne može se otkloniti prigovor tužitelja o povredi zakona na njegovu štetu.
Stoga će u ponovnom postupku tuženik otkloniti navedene nedostatke te prilikom donošenja novog rješenja isto valjano obrazložiti.
Trebalo je stoga temeljem članka 58. stavka 1., u vezi s člankom 81. stavkom 2. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 31. ožujka 2017.
Sudac:
Ivana Horvat,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 66a. stavak 2. ZUS-a).