Rev-1588/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1588/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Zlatka Crnića, Mladena Žuvele, Miroslave Vekić i Vesne Milošević kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice S. T. iz S. B., zastupane po punomoćniku P. M., odvjetniku iz S. B., protiv tuženog S. A. iz S. B., zastupanog po punomoćniku M. J., odvjetniku iz Z., radi plaćanja uzdržavanja, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 1 3 . ožujka 1991. br. Gž-311/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 18. prosinca 1990. br. P-1615/90, u sjednici održanoj dana 10. srpnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom tužiteljica je odbijena s tužbenim zahtjevom da bi joj tuženik bio dužan plaćati uzdržavanje u iznosu od 400 dinara mjesečno od 15. III. 1990. pa nadalje sa pripadajućim kamatama kao i naknaditi parnične troškove.

Pobijanom drugostepenom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

Revizijom tužiteljica pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se javni tužilac izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica nije u pravu kada tvrdi da je pobijana presuda rezultat pogrešne primjene materijalnog prava i da su se njezinim donošenjem ostvarili revizioni razlozi iz čl. 385. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP.

Naime, tužiteljica uporno tokom cijelog postupka pa i u reviziji nastoji dokazati da je njezin propust, da već u brakorazvodnoj parnici zatraži uzdržavanje od tuženika - opravdan, jer da kao osoba nevična pravu nije znala za obavezu iz čl. 250. Zakona o braku i porodičnim odnosima - dalje ZOBPO ("Narodne novine" br. 51/89 i 59/90), pa da ju je na to trebao upozoriti sud u smislu čl. 11. ZPP. Smatra nadalje, kad to sud nije učinio u brakorazvodnoj parnici, da su se ostvarile pretpostavke prema kojima ovom tužbom može ostvarivati plaćanje uzdržavanja od tuženika, jer da za to postoje materijalno-pravne pretpostavke iz čl. 249. st. 1. ZOBPO, a zbog već označenog propusta suda pred kojim je vođena parnica za razvod braka (da je prema čl. 11. ZPP upozori na potrebu stavljanja zahtjeva za plaćanje uzdržavanja najkasnije do zaključenja rasprave) i pretpostavke iz čl. 250. sto 2. ZOBPO, tj. da za propuštanje i isticanje zahtjeva za plaćanje uzdržavanja tek u ovoj parnici, postoje i naročito opravdani razlozi.

Pravilno su nižestepeni sudovi odbili udovoljiti tužbenom zahtjevu tužiteljice, s obzirom da za tužbeni zahtjev kakav je tužiteljica postavila u ovoj parnici ne postoje pretpostavke iz čl. 250. st. 2. ZOBPO, odnosno, ne postoje naročito opravdani razlozi koji bi opravdavali propuštanje tužiteljice da već u brakorazvodnoj parnici najkasnije do njezinog zaključenja postavi takav zahtjev (čl. 250. st. 1. ZOBPO).

Istina, sud je dužan, prema odredbi čl. 11. ZPP stranku koja se iz neznanja ne koristi pravima što joj pripadaju po tom zakonu, upozoriti na parnične radnje koje može poduzeti, ali ne i na prava koja joj pripadaju po osnovi određenih materijalno-pravnih propisa.

Stoga je pravilan zaključak nižestepenih sudova, da okolnost što sud u brakorazvodnoj parnici nije tužiteljicu upozorio na potrebu postavljanja zahtjeva za uzdržavanje, nema značenje naročito opravdanih razloga zbog kojih bi naknadno u novoj parnici tako istaknuti tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti kako to pogrešno smatra tužiteljica.

Kako u postupku pred nižestepenim sudovima nisu počinjene niti bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. t.

10. ZPP na što revizioni sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), trebalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 10. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.