Rev-274/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-274/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljata, Augusta Husineca i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužiteljice mldb. H. R., zastupane po majci i zz. M. P. iz V. G., protiv tuženika N. R. iz V. G., radi povišenja uzdržavanja rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 10. srpnja 1990. br. Gž- 4842/1990. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 27. ožujka 1990. br. P-550/89, u sjednici održanoj dana 26. ožujka 1991.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika protiv presude Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-4842/1990. od 10. srpnja 1990. godine odbija se.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom Okružnog suda u Zagrebu broj Gž-4842/1990. od 10. srpnja 1990. godine odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostepena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-550/89, od 27.III.1990. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtjev za povišenje uzdržavanja i doprinos tuženika za uzdržavanje tužiteljice povišen od dinara 25.- mjesečno na dinara 85.- od 1.VI.1989. do 30.VI.1989. godine, na dinara 100.- od 1.VII.1989. godine do 31.X.1989. godine, na dinara 400.- od 1.XI. 1989. godine do 31.XII.1989. godine i na dinara 1.000 od 1.1.1990. godine do 27.III.1990. godine a od 28.III.1990. godine pa ubuduće na iznos koji čini 133,3% zajamčenog osobnog dohotka radnika u Republici Hrvatskoj.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostepena i drugostepena presuda ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Javni tužilac se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nema, bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP-a), kao ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju ukazuje revident, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i posebno, da su o odlučnim činjenicama navedeni potpuni i jasni razlozi.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet sporna jest zahtjev za povišenje iznosa uzdržavanja maloljetnog djeteta, pa o sporu valja odlučiti, kako to pravilno uzimaju sudovi prvog i drugog stupnja, primjenom odredaba iz člana 272. u vezi s članom 235. st. 2., čl. 260. do 262. i čl. 269. Zakona o braku i porodičnim odnosima (prečišćeni tekst "Narodne novine SRH", br. 51/89; u nastavku teksta: ZBPO).

Prema odredbi čl. 272. ZBPO osoba koja prima uzdržavanje može tražiti da sud povisi iznos uzdržavanja ako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka.

Iz utvrđenih činjenica da je tužiteljici presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-1049/88, od 6.III.1989. godine iznos uzdržavanja određen sa dinara 25.-, te da su u međuvremenu višestruko porasli troškovi života, a time i potreba tužiteljice, sudovi su pravilno zaključili da su se u konkretnom slučaju promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka i pravilno su odlučili da je u osnovi osnovan zahtjev za povišenje iznosa uzdržavanja.

Pravilno su, također, sudovi primijenili i odredbe iz člana 260. do 262. ZBPO, kada su iznos uzdržavanja odredili u dosuđenim iznosima, jer utvrđene činjenice relevantne za ocjenu potreba tužiteljice, (da je tužiteljica u dobi od 9 godina i da njezine potrebe iznose dinara od 1.100 do 1.400 mjesečno) i mogućnosti majke tužiteljice, te tuženika (da majka tužiteljice ostvaruje prosječni osobni dohodak od oko 4.000 dinara, da je vlasnik trosobnog stana i da je tužiteljica njoj povjerena na čuvanje i odgoj, a da tuženik obavlja odvjetničku praksu, da se nisu mogla utvrditi njegova primanja, da je vlasnik obiteljske kuće i da ima obvezu uzdržavanja još dvoje maloljetne djece iz drugog braka i da mu je supruga zaposlena) ukazuju da je dosuđeni iznos uzdržavanja primjeren mogućnostima tuženika i potrebama tužiteljice (čl. 235. st. 2. ZBPO).

U reviziji nije dopušteno iznositi nove činjenice ukoliko se ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 387. ZPP), tako da revizijski navodi u kojima se iznose nove činjenice nisu ocijenjeni. Osim toga, iz tih navoda slijedi da se radi o činjenicama koje su nastale poslije momenta na koji se pravomoćnost odnosi (zaključenja glavne rasprave), tako da ove činjenice, sve kada bi ih bilo i dopušteno iznositi, ne mogu utjecati na odluku o sporu.

Ocjenjujući iz ovih razloga da nije ostvaren ni jedan revizijski razlog, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP- a, reviziju je kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 26. ožujka 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.