Rev-349/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-349/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. N. iz S., kojeg zastupa B. M., odvjetnik iz P., protiv tuženika SIZ za ceste - P., zastupan po punomoćniku K. J., odvjetniku iz P. te tuženika RO H. Z., OOUR G. radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene SIZ-a za ceste, Pakrac, izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 11.X.1990. br. Gž- 2155/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pakracu od 30.V.1990. godine br. P-50/87, u sjednici održanoj dana 12. lipnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene SIZ-a za ceste Pakrac izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od dana 11. listopada 1990. godine pod posl. br. Gž-2155/90, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom su obvezani tuženi da solidarno naknade štetu tužitelju i to na ime sanacije kosine uz cestu u visini od 40.500 dinara, za premještanje ograde iznos od 1.980.- dinara, za izradu vodopropusta 2.840 dinara, za voćne nasade i drveće 1.139.- dinara, sve sa određenom zakonskom kamatom.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavila tužena SIZ za lokalne ceste Pakrac zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koju je u smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužene, a Javni tužilac Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Sporno je pitanje da li na strani tužene SIZ za ceste P. postoji pasivna legitimacija u ovoj građansko- pravnoj stvari.

Tužitelju je izgradnjom lokalne ceste, proširenjem i asfaltiranjem ceste kroz S. nastala šteta u utvrđenoj, a nesporno u ovoj fazi postupka, visini o kojoj je naprijed pobliže bilo riječi.

Na temelju utvrđenja prvostepenog suda, koje je prihvatio i drugostepeni sud, da je tužena SIZ za ceste P. bila suinvestitor u izgradnji sporne ceste na kojoj je radove obavljala tužena RO H. koja je također bila suinvestitor, valjano su sudovi primijenili materijalno pravo kad su utvrdili da je i tužena SIZ za ceste P. temeljem odredbe iz čl. 207. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 39/78, 39/85, 46/85 i 57/89, u daljnjem tekstu: ZOO) pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari radi naknade štete.

U smislu odredbe iz čl. 207. ZOO naručilac i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećem licu za štetu koja mu nastane u vezi sa izvođenjem tih radova.

Stoga činjenica koju ponavlja tužena SIZ za ceste P. da je Mjesna zajednica S. vodila cijelu akciju u pogledu radova (asfaltiranja) nije od značaja za valjanu primjenu ove citirane zakonske odredbe. Naime, i pod pretpostavkom da je i Mjesna zajednica S. suinvestitor, te da je ona organizirala radove od značaja je za međusobni odnos Mjesne zajednice i tuženog SIZ-a za ceste. Kod činjenice da je tužitelj kao oštećenik obuhvatio tužbom neke od sinvestitora i izvođača radova na svojoj nekretnini, koji radovi su uzrokovali nastanak štete, nije od značaja navedena okolnost da je i treća osoba, u konkretnom slučaju to je Mjesna zajednica S., bila jedna od suinvestitora i "glavni organizator", kako to tvrdi revident, ovih radova.

Kako nije osnovan razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, a nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je reviziju tužene pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP-a kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 12. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović v.r.