I Kž-415/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 415/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Klarić-Baranović Senke i Šibl Neve, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. K.R. i dr. zbog krivičnog djela iz čl. 79. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 15. veljače 1995. K-13/95, u sjednici održanoj 22. travnja 1997., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.M.,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. K.R. i G.A., kao i žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašeni su krivim opt. K.R. i G.A. zbog krivičnog djela silovanja iz čl. 79. st. 1. i 2. KZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, za koje su po čl. 79. st. 2. KZRH, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osuđeni svaki na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koje kazne im je po čl. 45. st. 1. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. K.R. od 25. rujna 1992. do 26. siječnja 1993. a opt. G.A. od 29. listopada 1992. do 16. studenog 1992. godine.

Protiv te presude optuženici i državni odvjetnik su podnijeli žalbe.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se optuženicima izreknu strože kazne.

Opt. K. se žali zbog svih žalbenih osnova iz čl. 353. ZKP, osim zbog odluke o troškovima krivičnog postupka, te predlaže da se pobijana presuda preinači i njega oslobodi optužbe, odnosno da se ta presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. G. se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se uvaži žalba državnog odvjetnika i optuženicima izreknu strože kazne, a da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbe optuženika zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona

U žalbi opt. K. uopće nisu obrazložene niti su označene bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona, a kako ovaj Vrhovni sud ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba krivičnog postupka na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, niti povrede zakona na štetu optuženika, to žalba opt. K.R. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona nije osnovana.

U žalbi opt. G. kao bitna povreda odredaba krivičnog postupka ističe se da je povrijeđeno načelo neposrednosti iz čl. 337. st. 1. ZKP, jer je sud iskaz oštećenika iz istrage pročitao na glavnoj raspravi pogrešno primijenivši odredbu čl. 323. st. 1. toč. 1. ZKP, jer prema stajalištu žalitelja nisu postojale okolnosti određene u tom članku, tj. starost, bolest ili drugi važni razlozi za čitanje oštećenikova iskaza.

Ovaj prigovor ne stoji, jer zakon ne isključuje mogućnost da se presuda temelji i na iskazu danom u istrazi, iako svjedok na glavnoj raspravi nije saslušan niti je od svog ranijeg iskaza odstupio. To nije u suprotnosti s čl. 337. st. 1. ZKP, jer je u ovom slučaju predmet glavne rasprave bio i iskaz oštećenice dan u istrazi, dapače taj iskaz pročitan je uz suglasnost stranaka i prema tome, kao dokaz iznesen je i na glavnoj raspravi.

Isto tako, protivno shvaćanju žalitelja, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, prihvaća kao pravilno stajalište suda prvog stupnja da sama okolnost što je oštećenica strana državljanka koja se na više puta primljeni poziv nije odazvala, predstavlja važan uzrok za čitanje njezina iskaza u smislu odredbe čl. 323. st. 1. toč. 1. ZKP, jer sud nema pravne mogućnosti da osigura dolazak takvog svjedoka na glavnu raspravu.

Stoga nije osnovana žalba opt. G. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka,

nog

niti je ovaj sud utvrdio postojanje drugih apsolutno bitnih povreda odredaba krivič postupka na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP.

Na žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženici u svojim žalbama ističu prigovor da je sud prvog stupnja s jedne strane olako otklonio kao neistinite njihove obrane, a s druge strane nekritički poklonio vjeru iskazu oštećenice. U prilog takvog viđenja stvari optuženici su priložili "očitovanje" ošt. H.S. od 20. ožujka 1995., ovjereno kod javnog bilježnika u O., kojim oštećenica, u stvari, odstupa od svog iskaza koji je dala pred istražnim sucem.

Ovakvi žalbeni navodi optuženika, u suštini, predstavljaju ponavljanje obrana koje su

I Kž 415/95

oni dali tijekom postupka, a koje obrane se svode na puko poricanje djela. Međutim, sud prvog stupnja obrane optuženika temeljito je ispitao i analizirao, dovodeći ih u vezu ne samo s iskazom oštećenice, već i sa drugim izvedenim dokazima, prije svega iskazima svjedoka P.D., kojemu se oštećenica obratila za pomoć i koji je telefonom obavijestio svjedoke B.I. i B.Ž., koji su iste noći iz P. došli u O. i odvezli oštećenicu, te naročito u vezu s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka K. dr. Z. o ginekološkom pregledu oštećenice i prisutnosti spermatozoida u njezinoj rodnici, te je s pravom našao da te obrane, objektivno, nisu istinite, za što je u obrazloženju svoje presude naveo vrlo iscrpne, uvjerljive i u svemu logične razloge, koji ni najmanje nisu uspješno dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

Ovakva ocjena obrane optuženika i izvedenih dokaza ne dovodi uspješno u pitanje ni priloženo "očitovanje" oštećenice, koje bi prema žaliteljima trebalo potvrditi obranu optuženika. Naime, neovisno o tome što optuženici u svojim žalbama ne navode razloge za što nisu ranije iznijeli taj dokaz, to "očitovanje" pribavljeno privatnim putem, s obzirom na sve okolnosti ovog slučaja, ne može se tretirati kao novi dokaz u smislu čl. 352. st. 4. ZKP, niti kao indicija koja, makar i u najmanjoj mjeri, dovodi u sumnju pravilnost ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenice kako je ta ocjena izložena u obrazloženju presude suda prvog stupnja.

Prema tome, usvajajući kao pravilne i u svemu valjane razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj sud je našao da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, pa se stoga žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuju neosnovanim.

Na žalbe optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o kazni

Razmotrivši odluku o kaznama ovaj sud je našao da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti koje u smislu općih pravila o odmjeravanju kazne utječu da kazna bude manja ili veća, te na pravilnoj ocjeni tih okolnosti, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, optuženicima izrekao primjerene kazne. Stoga se ne može prihvatiti prijedlog optuženika da im se izreknu blaže kazne, niti je utemeljen stav državnog odvjetnika da su optuženicima izrečene preblage kazne.

Naime, kad se ima u vidu svrha kažnjavanja i pravilno ocijeni težina počinjenog krivičnog djela, protek vremena od izvršenja djela, uz činjenicu ranije neosuđivanosti optuženika, te uzmu u obzir sve okolnosti uz koje je djelo počinjeno, kazna zatvora u trajanju od dvije godine, koju je svakom od optuženika izrekao sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog Vrhovnog suda primjerena je svim tim okolnostima i stoga podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz čl. 31. OKZRH.

Kako dakle ne postoje razlozi iz kojih stranke pobijaju presudu suda prvog stupnja, niti je ovaj sud utvrdio povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 374. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 22. travnja 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.