Legislator Case Law & Legislation
Rev-500/2003-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on alimony increase, ruling no procedural error occurred despite changed circumstances.

Case Number Rev-500/2003-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment confirming a partial increase in alimony payments. The plaintiff sought a higher support amount due to changed circumstances, including the defendant's new family obligations and the plaintiff's student status, while the defendant argued for no change. The court held that the lower courts correctly applied material law to determine the new payment amount and found no procedural violations justifying the appeal.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 247. Obiteljskog zakona; Čl. 386., 393. Zakona o parničnom postupku: A party may request an increase in alimony when circumstances change, but an appeal is inadmissible if the lower courts correctly applied material law and no procedural violations occurred.

Keywords

AI generated
alimony increase changed circumstances procedural violation student status multiple children second instance supreme court appeal

Cited Legislation

AI generated
Čl. 247. Obiteljskog zakona
Čl. 214. st. 1. Obiteljskog zakona
Čl. 386. Zakona o parničnom postupku
Čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 500/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz S., koga zastupa D. S., odvjetnik u S., protiv tuženika M. A. iz V., radi povišenja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 14. veljače 2003. godine broj Gž-244/03 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 4. ožujka 2002. godine broj IIIP-426/01, u sjednici održanoj dana 4. veljače 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik počevši od 7. prosinca 1999. godine doprinositi za uzdržavanje tužitelja 800,00 kn mjesečno svakog 1-og u mjesecu a najkasnije do 10-og u mjesecu, s time da je obroke dospjele do pravomoćnosti te presude dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 2.160,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužba odbaci, ili tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Utvrđeno je da je presudom Općinskog suda u Zagrebu od 16. rujna 1987. godine broj P2-1741/85 tuženik obvezan plaćati za uzdržavanje tužitelja od 1. lipnja 1987. godine 40.000 tadašnjih dinara mjesečno, a da su se u međuvremenu izmijenile okolnosti temeljem kojih je donesena navedena presuda. Tužitelj je bio upisan kao redovni student II. godine studija ekonomije Veleučilišta u Splitu, a školske godine 2001/2002 upisan je u svojstvu apsolventa od 1. listopada 2001. godine do 30. rujna 2002. godine kao izvanredni student. Tužitelj živi sa majkom, koja je šest mjeseci u 2000. godini primala plaću mjesečno 3.784,79 kn, a u 2001. godini 4.175,25 kn tri mjeseca, prosječno. Ona se brine o tužitelju s kojim živi u stanu, a zaposlena je kao profesorica u … Splitskoj gimnaziji. Tuženik je kao odvjetnik u 1999. godini ostvario dohodak u iznosu od 34.947,58 kn, te je bio zadužen porezom u iznosu od 4.589,51 kn, - zasnovao je novu obitelj te osim tužitelja ima još troje djece koje je obvezan uzdržavati. Za uzdržavanje tužitelja potrebno je mjesečno najmanje 1.500,00 kn. Ocijenivši da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje tužitelja 800,00 kn mjesečno bez opasnosti za svoju egzistenciju i egzistenciju osoba koje je dužan uzdržavati, nižestupanjski sudovi su obvezali tuženika da plaća za tužiteljevo uzdržavanje 800,00 kn mjesečno od 7. prosinca 1999. godine kao dana podnošenja tužbe, a time su materijalno pravo pravilno primijenili.

Prema odredbi čl. 247. tada važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98 – dalje u tekstu OBZ) osoba koja prima uzdržavanje može tražiti da sud povisi iznos uzdržavanja određen prijašnjom pravomoćnom odlukom ili nagodbom pred Centrom za socijalnu skrb, a kako su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena prijašnja odluka, osnovano tužitelj zahtijeva povišenje doprinosa tuženika za njegovo uzdržavanje.

Odredbom čl. 214. st. 1. OBZ propisano je da dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti. Kako je tužitelj u školskoj godini 1999/2000 i 2000/2001 bio upisan kao redovni student II. godine studije ekonomije Veleučilišta u Splitu, a zatim kao apsolvent na istoj ustanovi, doduše u svojstvu izvanrednog studenta do 30. rujna 2002. godine, ima se smatrati da se u tom vremenu tužitelj redovno školovao na navedenoj ustanovi, te ga je tuženik kao otac bio dužan i u tom vremenu zajedno sa tužiteljevom majkom uzdržavati.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što u izreci prvostupanjske presude nije navedeno da se njome mijenja presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P2-1741/85 u vezi iznosa doprinosa tuženika za tužiteljevo uzdržavanje, jer iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da njome djelomično prihvaća tužbeni zahtjev za povišenje već dosuđenog uzdržavanja. Stoga se u konkretnom slučaju ne može raditi o presuđenoj stvari.

Isto tako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što nižestupanjski sudovi smatraju da nije dokazano da bi stranke sklopile izvansudsku nagodbu o visini tuženikovog doprinosa za tužiteljevo uzdržavanje, jer mu niti jedna stranka nije iznijela podatke o vremenu sklapanja takve nagodbe i njezinom sadržaju.

Drugostupanjski je sud ocijenio navode u žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude koji su odlučnog značenja.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što je u izreci prvostupanjske presude navedeno, da je tuženik dospjele obroke do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, jer je tuženik dužan sve dospjele a neplaćene obroke platiti odjednom.

Činjenična razmatranja tuženika u reviziji koja se tiču djelomično neuspješnog studija tužitelja prije podnošenja tužbe u ovom sporu, nemaju značenje za rješenje ovoga spora.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje u tekstu ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 4. veljače 2004. godine.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.