Revt-212/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 212/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom B. d.o.o. u stečaju, OIB: …, Z., odlučujući o reviziji stečajnog vjerovnika D. P. O.: …, S., zastupanog po K. L., odvjetnici iz S., protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9330/14-3 od 20. siječnja 2015. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1001/12 od 9. prosinca 2013., u sjednici održanoj 19. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

U uvodu navedenim drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba stečajnog vjerovnika te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena kao nepravodobna prijava njegove tražbine u iznosu od 117.678,53 kn.

Protiv tog drugostupanjskog rješenja vjerovnik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) pozivom na odredbu čl. 11. st. 10. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/93, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 - dalje: SZ) ističući da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava "i to iz razloga što odluka o predmetnom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana", te da je to između ostalog i sljedeće pitanje: "Je li stečajni vjerovnik i to upravo bivši radnik stečajnog dužnika, zbog propuštanja obveze stečajnog upravitelja, treba snositi posljedice nejednakog postupanja prema svim vjerovnicima stečajnog dužnika,. posebno prema vjerovnicima – radnicima koji su u trenutku otvaranja stečaja još bili u radnom odnosu kod stečajnog dužnika, na koji način su isti stekli posebnu prednost u odnosu na druge (pa i ovog) stečajne vjerovnike?" Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjska rješenja, a podredno da ih ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelskoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmetna prijava tražbine stečajnog vjerovnika odbačena je kao nepravodobna iz razloga što ju je vjerovnik podnio po proteku roka od tri mjeseca propisanog odredbom čl. 176. st. 2. SZ-a.

Pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena odnosi se na primjenu te odredbe, za koju vjerovnik stečajnog dužnika smatra da se ne primjenjuje u slučaju kad se kao vjerovnik javlja radnik dužnika koji je podnio samostalnu prijavu svog potraživanja, o kojem slučaju je ovdje riječ, a to s obzirom na odredbu čl. 173. st. 2. ZR-a kojom je određeno da će stečajni upravitelj sastaviti popis svih tražbina radnika i prijašnjih radnika dužnika dospjelih do otvaranja stečajnog postupka koje je u obvezi iskazati u bruto i neto iznosu i predočiti na potpis prijavu njihovih tražbina u dva primjerka, a što je u konkretnom slučaju stečajni upravitelj propustio učiniti.

U odnosu na navedeno pravno pitanje revizijski sud je zauzeo shvaćanje u odluci broj Revt-13/2009-2 od 11. svibnja 2010. u kojoj je ocijenjeno pravilnim shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da i radnici odnosno bivši radnici stečajnog dužnika kad podnose svoju samostalnu prijavu imaju kao vjerovnici dužnost u roku u kojem su vjerovnici rješenjem o otvaranju stečajnog postupka pozvani prijaviti tražbinu, podnijeti prijavu bilo potpisom prijave koju je sastavio stečajni upravitelj, bilo podnošenjem samostalne prijave.

Upravo na takvom shvaćanju utemeljeno je i rješenje o odbacivanju prijava tražbine stečajnog vjerovnika D. P., pa pravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392b. st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti reviziju kao nedopuštenu.

Zagreb, 19. siječnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.