Rev-1078/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1078/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz V. G., zastupanog po D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. travnja 2005. godine br. Gžn-853/03, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 25. rujna 2002. br. Pn-8118/95, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 2005. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Navedenom prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik C. o. d.d. Z. naknaditi tužitelju štetu u iznosu od 51.900,00 kn, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 225.300,00 kn tužitelj odbijen.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 5. travnja 2005. br. Gžn- 853/03, navedena presuda je preinačena na način da je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom, te obvezan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.087,50 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući ukidanje nižestupanjskih presuda.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava revident nalazi u ocjeni drugostupanjskog suda da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, zato što je kritične zgode ušao motorom u križanje dviju ulica usprkos upaljenog crvenog svjetla kao znaka zabrane, upravljajući povrh toga motociklom bez položenog vozačkog ispita i bez zaštitne kacige, suprotstavljajući tome tvrdnju da je na tužitelja naletjelo vozilo većom brzinom od dopuštene, te da nije na nedvojben način utvrđeno da je tužitelj doista ušao u križanje kod upaljenog crvenog svijetla zabrane za njegov pravac kretanja, ukazujući pri tome na različitost iskaza saslušanih svjedoka.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koju je pretrpio 10. srpnja 1994. u V. G. kada je na njega i motocikl kojim je upravljao na križanju dviju ulica naletjelo vozilo osiguranika tuženika, nanijevši mu brojne i teške ozljede, s trajnim posljedicama smanjenja životnih aktivnosti za 60%.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj ušao u križanje motociklom kada je bilo upaljeno crveno svijetlo zabrane za njegov pravac kretanja, uslijed čega je vozilo osiguranika tuženika, a koje je prolazilo križanjem pri upaljenom zelenom svjetlu, udarilo u bočnu stranu tužitelja, te ga teško ozlijedilo.

Dok prvostupanjski sud ocjenjuje odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja s 25% na temelju činjenice da se kretao brzinom od 66 km/h koja je bila veća od dopuštene 60 km/h, da nije uložio potrebnu pažnju na stanje prometa, te nije brzinu svog vozila prilagodio uvjetima i stanju na cesti, drugostupanjski sud ocjenjuje da nedopuštena brzina kretanja vozila osiguranika tuženika nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, jer bi do naleta vozila na motocikl tužitelja došlo i kod brzine manje od 40 km/h, kako je utvrđeno prometno-tehničkim vještačenjem, pa osiguranik tuženika nije odgovoran za nastanak štetnog događaja, već isključivo tužitelj, slijedom čega se tuženica oslobađa odštetne odgovornosti.

Revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava na koje ukazuje revident nisu ostvareni.

Sudovi su utvrdili da je tužitelj kritične zgode prilikom dolaska do križanja dviju ulica u V. G. nastavio vožnjom, iako je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo zabrane, dok je vozilo osiguranika tužene prolazilo kroz isto križanje pri upaljenom zelenom svjetlu brzinom od 66 km/h, ali nalet ne bi izbjeglo ni kod dopuštene brzine od 60 km/h, već samo pod uvjetom da se kretalo brzinom manjom od 40 km/h.

Neosnovani su revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava koje revident obrazlaže tvrdnjom da činjenica prolaska tužitelja preko križanja pri upaljenom crvenom svjetlu nije nedvojbeno utvrđena, te da je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika za 6 km/h iznad dopuštene u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja.

Iako se činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova ne mogu pobijati revizijom, valja istaknuti da su sudovi na temelju jasnih, logičnih i uvjerljivih iskaza nepristranih svjedoka utvrdili da je tužitelj motociklom ušao u križanje usprkos upaljenog crvenog svjetla zabrane za njegov pravac kretanja, a na temelju nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka da bi vozilo osiguranika tužene izbjeglo nalet samo pod pretpostavkom da se kretalo brzinom manjom od 40 km/h.

Pravilno je stoga stajalište drugostupanjskog suda da brzina vožnje osiguranika tuženika od 66 km/h nije u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, pa kako je to vozilo pravilno prelazilo kroz križanje pri upaljenom zelenom svjetlu, nema na vozaču tog vozila odgovornosti za štetni događaj.

Prema tome, kad je u postupku utvrđeno da je tužitelj kritične zgode upravljao motociklom bez položenog ispita i bez zaštitne kacige, što je bilo suprotno odredbama čl. 214. st. 1. toč. 3. i čl. 88. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne novine” br. 84/92, 5/93, 6/93, 26/93, 29/94, 43/96, 46/96, 54/96 i 59/96 – u daljnjem tekstu: ZSPC), a naročito da je ušao u križanje pri upaljenom crvenom svijetlu zabrane kretanja, što je bilo protivno odredbi čl. 34. ZSPC, te da istovremeno u radnjama osiguranika tužene nema protupravnosti koja bi bila u uzročnoj vezi sa štetnim događajem, onda odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Kako nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg ukazuje revident, a nisu ostvareni ni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP i pravilne primjene materijalnog prava, na koje revizijski sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 22. prosinca 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.