P-500/2009-1 · Općinski sud u Splitu

P-500/09

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću, po sucu tog suda Ireni Klisović dipl. iur. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz BiH, V., … zastupane po punomoćniku S. N., odvjetnici u T., …, protiv tužene P. F. pok. G., odsutne i nepoznata boravišta, zastupane po punomoćniku J. D., odvjetniku u K. L., …radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 26. listopada 2009. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, te nakon održanog ročišta za objavu odluke dana 10. studenog 2009. godine

presudio je

Odbacuje se tužba koja glasi:

I Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 366.600,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 18% koja teče od 05. listopada 2001. godine do 01. srpnja 2002. godine po stopi od 15% koja teče od 01. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine i po stopi od 14% koja teče od 01. siječnja 2008. godine do isplate, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, zatezne kamate do isplate određuju se za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.»

II Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi staratelju tužene parnični trošak u iznosu od 24.600,00 kn.

Obrazloženje:

U tužbi koja je zaprimljena dana 07. rujna 2006. godine, navodi se kako su tužitelj i tužena bili u braku od 1974. godine do 1983. godine kada je brak razveden presudom Općinskog suda u Splitu broj IIIP-59/83 od 16. lipnja 1983. godine.

Presudom Općinskog suda u Splitu broj IIP-1510/84 od 22. svibnja 1989. godine utvrđeno je da je stambena kuća na čest. zem. 674/3, K.O. K. N., zajednička imovina stranaka i to tužitelja za 3/5, a tužene za 2/5 dijela iste.

Čest. zem. 674/3, K.O. K. N. da je u međuvremenu parcelirana, te se stambena kuća sada nalazi na čest. zem. 674/7 i upisana je u Zk. Ul. 2482, K.O. K. N.

Tužena da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina zaključenim dana 02. travnja 2001. godine nekretninu označenu kao čest. zem. 674/7, K.O. K. N. u površini od 945 m2 prodala S. T. za iznos prema kupoprodajnom ugovoru od 90.000 DEM, međutim vrijednost nekretnine da je znatno veća, te da iznosi 700.000,00 kn.

Radi nevedenog zatraženo je donošenje presude kojom se nalaže tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 280.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 02. travnja 2001. godine pa do isplate.

Budući da je tijekom postupka utvrđeno da je tužena osoba odsutna i nepoznata boravišta, to je istoj od strane Centra za socijelnu skrb postavljen poseban skrbnik, a sve sukladno odredbi članka 168. stavak 2 Obiteljskog zakona i to u osobi J. D., odvjetnika u K. L.

U odgovoru na tužbu, tužena je istu osporila u cijelosti navodeći kako prigovara zastari potraživanja budući da se u slučaju stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.

Kupoprodajni ugovor kojim je tužena otuđila spornu nekretninu da je sklopljen 02. travnja 2001. godine, a tužba u ovom predmetu podnesena 07. rujna 2006. godine, dakle izvan zastarnog roka od pet godina.

Nadalje, tužitelj u ovom postupku da može tražiti da mu tužena naknadi samo vrijednost ostvarene koristi u odnosu na kuću sagrađenu na čest. zem. 674/3 jer je presudom IIP-1510/84 tužitelj utvrđen kao suvlasnik kuće za 3/5 dijela cjeline dok navedenom presudom nije obuhvaćeno i zemljište na kojem je izgrađena kuća, budući da je predmetno zemljište tuženoj darovao otac B. G.

Isto tako je navedeno da bi sud u ovom postupku trebao utvrditi stvarnu vrijednost sporne kuće u vrijeme otuđenja, budući da je u vrijeme prodaje sporne kuće ista bila sagrađena u prizemlju i to u grubim radovima, te također posebno utvrditi vrijednost kuće, a posebno vrijednost zemljišta koje je po mišljenju tužene trostruko vrjednije od same kuće, isto tako da sud ne može prihvatiti kao stvarnu vrijednost procjenu porezne uprave prilikom donošenja rješenja o razrezu poreza po osnovu kupoprodaje jer u samom poreznom rješenju iz 2001. godine nije razvidno kolika je procijenjena vrijednost zemljišta, a kolika je vrijednost objekta na zemljištu.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze čitanjem podnesaka stranaka, izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 271/1, K.O. K. N., saslušan je tužitelj kao parnična stranka, pročitan je povijesni zemljišno-knjižni izvadak za zk. ul. 1192 i 2482, K.O. K. N., presude Općinskog suda u Splitu IIIP-59/83 od 16. lipnja 1983. godine, presude Okružnog suda u Splitu Gž-594/90 od 01. lipnja 1990. godine, presude Općinskog suda u Splitu IIP-1510/84 od 22. svibnja 1989. godine, posjedovni list za čest. zem. 674/7 K.O. K. N., zk. izvadak za čest. zem. 308 K.O. K. N. izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. 674/7 K.O. K N. zk. ul. 3086, pročitan je zapisnik sastavljen kod javnog bilježnika J. D. S. OU-465/2001-1 od dana 29. lipnja 2001. godine, Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 02. travnja 2001. godine zaključen između prodavatelja P. F. i kupca S. T., Potvrda o ispravci javnog bilježnika J. D. S. od 04. listopada 2001. godine OU-465/2001-2, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka S. T., pročitano je porezno rješenje Porezne Uprave od 13. kolovoza 2001. godine, te je pročitan spis Općinskog suda u Splitu IR-221/91.

Tužba je nepravodobna.

Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

Nije sporno da su stranke bivši supružnici koji su u postupku utvrđenja bračne stečevine pravomoćnom sudskom presudom posl. br. IIP-1510/84, utvrđeni zajedničkim vlasnicima stambene kuće sagrađene na čest. zem. 674/3, K.O. K. N. na način da je tužiteljev udio 3/5, a tuženičin dio 2/5 dijela iste.

Nije sporno da je tužena prodala cjelokupnu nekretninu S. T., te da dio kupoprodajne cijene nikada nije isplatila tužitelju.

Sporno je je li tražbina tužitelja zastarjela, sporna je visina potraživanja, kao i pitanje je li tužitelj stekao 3/5 kuće ili 3/5 cjelokupne nekretnine čest. zem. 674/3 K.O. K. N.

U konkretnom slučaju radilo bi se na strani tužene o stjecanju bez osnove iz članka 210. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodnene novine" br. 53/91, 91/92, 73/91, 101/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) u daljnjem tekstu ZOO-a, kojim je propisano da kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu, ako vraćanje imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi.

Nadalje, odredbom članka 214. Zoo-a, propisano je, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to ako je stjecalac nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Člankom 371. Zoo-a, propisano je kako potraživanja zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, koji se rok u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom da je potraživanje tužitelj po osnovi stjecanja bez osnove.

Čitanjem kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 02. travnja 2001. godine između tužene P. F. kao prodavateljice i S. T. kao kupca utvrđeno je da istim tužiteljica prodaje, a kupac kupuje nekretnine upisane u zk. ul. 2482 K.O. K. N. i to čest. zem. 674/7 u površini od 945 m2, a koja se u naravi se sastoji od voćnjaka, dvora i kuće u izgradnji površine 178 m2 i to za iznos od 90.000,00 DEM, time da je potpisom ugovora prodavateljici isplaćen iznos od 5.000,00 DEM, a ostatak kupoprodajne cijene od 85.000,00 DEM kupac treba isplatiti do dana 03. srpnja 2001. godine.

Čitanjem Zapisnika sastavljenog kod javnog bilježnika J. D. S., dana 29. lipnja 2001. godine, utvrđuje se kako istim prodavateljica P. F. potvrđuje da je s tim danom od kupca S. T. preuzela ostatak kupoprodajne cijene, te kojim izdaje prodavatelju suglasnost na uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 674/7 upisane u zk. ul. 2482 K.O. K. N. u površini od 945 m2 u cijelosti.

Nadalje, u spisu je i potvrda Javnog bilježnika J. D. S. od 04. listopada 2001. godine o ispravci očigledne tiskarske pogreške iz zapisnika od 29. lipnja 2001. godine kada je omaškom upisano da je katastarska općina K. L., a ispravno treba glasiti K. N.

Tužba u ovom predmetu podnesena je dana 07. rujna 2006. godine, a kupoprodajna cijena je tužiteljici isplaćena dana 29. lipnja 2001. godine što proizlazi iz zapisnika sastavljenog kod Javnog bilježnika sastavljenog istog dana (list 76-77 spisa), iz navedenog se može zaključiti kako je tužitelj sa podnošenjem tužbe zakasnio nešto više od dva mjeseca.

Zapisnik o ispravku tiskarske pogreške od dana 04. listopada 2001. godine, od kada bi prema tumačenju tužitelja počeo teći zastarni rok, odnosi se samo na pogrešno navedenu katastarsku općinu, a nema veze sa rokovima isplate kupoprodajne cijene, pa se kao trenutak stjecanja bez osnove ne može uzeti datum sastavljanja Potvrde o ispravci zapisnika od dana 04. listopada 2001. godine, već upravo Zapisnik sastavljen po javnom bilježniku dana 29. lipnja 2001. godine.

Dakle, za početak tijeka zastarnog roka u konkretnom slučaju uzima se datum neosnovanog prelaska imovine tužitelja u imovinu tužene, i to baš trenutak isplate kupoprodajne cijene koji se zbio 29. lipnja 2001. godine, a ne trenutak kada kupac stječe valjani titulus osnovom kojeg se može uknjižiti kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Dapače, vlasništvo nad nekretninom kupac je stekao znatno kasnije, uknjižbom u zemljišnim knjigama, a ne trenutkom zaključenja Potvrde o ispravci pogrešno upisane katastarske općine iz Zapisnika od 29. lipnja 2001. godine.

Treba kazati kako trenutak saznanja tužitelja za činjenicu da je tužiteljica prodala njegov dio imovine i za sebe zadržala kupoprodajnu cijenu, nije relevantan za početak tijeka zastarnog roka, već objektivna činjenica prelaska imovine s jednog subjekta na drugi bez pravne osnove kako je to precizirano citirano odredbom članka 210. stavak 1 Zoo-a.

Slijedom navedenog, a nakon utvrđenja da je tužba nepravodobna, istu je trebalo odbaciti, te odlučiti kao u izreci.

Kako je riječ o prigovoru materijalno pravne prirode to je odluku trebalo donijeti presudom, a ne rješenjem.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2 ZPP-a Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04 i 37/05) u daljnjem tekstu Ot-a, stoga je tužitelju priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku i to zastupanja na ročištima dana 22. travnja 2009. godine, 03. lipnja 2009. godine i 26. listopada 2009. godine, te sastava podneska od 03. lipnja 2009. godine, ukupno 2000 b, što pomnoženo sa 10,00 kn, te uvećano za PDV iznosi 24.600,00 kn koliko je tužitelj dužan naknaditi tuženoj.

Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke.

Općinski sud u Splitu

Stalna služba u Kaštel Lukšiću

dana 10. studenog 2009. godine

SUDAC:

Irena Klisović dipl. iur.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi Županijskom sudu u Splitu putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka iste.

DNA:

- Pun. tužitelja

- Posebnom skrbniku tužene

- U spis