Supreme Court dismisses appeal against civil liability judgment for military vehicle accident damages under ZOO.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling ordering compensation for damages caused by a military vehicle accident. The court confirmed that the defendant was liable for the injuries sustained by the plaintiff due to the negligent actions of military personnel without proper authorization. The appeal was rejected because the lower courts correctly applied the Civil Obligations Act and the facts were established without error.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. ZOO; čl. 195. st. 1. ZOO; čl. 377. ZOO; čl. 385. ZPP; čl. 393. ZPP: The court held that a defendant is liable for damages caused by the negligent acts of military personnel in the performance of official duties, and an appeal is inadmissible if the lower courts correctly established facts and applied the law without procedural error.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 15/11-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina predsjednika vijeća, dr. sc. Ivana Kaladića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. Š. iz P., koju zastupa punomoćnica I. Z., odvjetnica u L., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli posl. br. Gž- 1703/10-4 od 11. listopada 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu posl. br. P-217/09-125 od 18. studenog 2009., u sjednici održanoj 30. lipnja 2011.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Tužiteljici se ne dosuđuje naknada troškova odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezna je tuženica platiti tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete 600.000,00 kn, te na ime materijalne štete 23.489,47 kn – sa zateznim kamatama i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 87.608,11 kn a preostali dio glavnog tužbenog zahtjeva i zahtjeva za naknadu parničnih troškova je odbijen, te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova.
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači ili da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu sastava revizije tuženici.
U odgovoru na reviziju tužiteljica je osporila osnovanost revizijskih navoda i predložila da se revizija odbije kao neosnovana, a njoj dosudi naknada troškova odgovora na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu štete koju je tužiteljica trpjela zbog ozljeđivanja u prometnoj nesreći koja se dogodila … 1994. kod mjesta B., koju je izazvao I. M. pripadnik H. v..
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je tužiteljica povrijeđena u prometnoj nesreći … 1994. prilikom sudara osobnog automobila Fiat Ducato kojim je upravljao I. M. pripadnik V. p. H. v. i Lade karavan kojom je upravljao otac tužiteljice koji je umro od posljedica zadobivenih tjelesnih ozljeda,
- da je I. M. u kaznenom postupku proglašen krivim za tu prometnu nezgodu,
- da je I. M. to prilikom upravljao vozilom mobiliziranim za potrebe H. v., a nije imao položen vozački ispit, a niti dozvolu za upotrebu navedenog vojnog vozila,
- da je tužiteljica tom prilikom zadobila prijelom lijeve natkoljenične kosti, prijelom čašice lijevog kuka, prijelom zdjelice, ozljedu trećeg prsta desne ruke, zbog čega je bila u komi osamnaest dana,
- da je kod tužiteljice zaostao poveći ožiljak na lijevoj natkoljenici (35 cm) te u području zdjelice kosti (10 cm), a radi se o nagrđenju srednjeg do jačeg stupnja,
- da je tužiteljica zadobila i ozljede lica nakon čega su nastali ožiljci koji su uočljivi i djeluju nagrđujuće,
- da je tužiteljica s neurološke strane trpjela vrlo jake bolove u vidu glavobolja oko sedam dana, srednje jake bolove šezdeset dana i bolove lakšeg intenziteta koji su povremeno bili jači oko tri mjeseca, a nakon toga trpi glavobolje koje su povremeno jačeg intenziteta i koje će biti trajne,
- da je tužiteljici zbog ozljeđivanja bila potrebna intenzivna tuđa pomoć i njega u trajanju od tri mjeseca, a zatim u manjoj mjeri slijedeća četiri mjeseca,
- da zaostali ožiljci na licu tužiteljice predstavljaju nagrđenje težeg stupnja,
- da je tužiteljica zbog posljedica ozljeđivanja zadobila smanjenje životne aktivnosti za 60 – 65 posto.
Nalazeći da je tuženica odgovorna za naknadu štete u predmetnom slučaju nižestupanjski sudovi su je obvezali na naknadu štete tužiteljici.
Zaključak nižestupanjskih sudova o odgovornosti tuženice za naknadu štete u predmetnom slučaju je prihvatljiv.
Tužiteljica je u predmetnom slučaju pretrpjela štetu nastalu sudarom motornih vozila, te su joj vlasnici odnosno korisnici tih vozila dužni solidarno naknaditi štetu (čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO).
Motorno vozilo u pokretu je opasna stvar, a u smislu odredbe čl. 175. st. 1. ZOO ako je imatelju oduzeta opasna stvar na protupravan način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imatelj nije za to odgovoran. U predmetnom slučaju tuženici kao korisnici motornog vozila oduzeto je motorno vozilo na protupravan način, jer vojni policajac I. M. nije imao ovlaštenje od nadređene osobe da navedeno motorno vozilo iskoristi radi vožnje u privatne svrhe (odlazak na ples). Međutim u predmetnom slučaju tuženica je odgovorna za oduzimanje predmetnog automobila na protupravan način, jer nije poduzela mjere da se takvo oduzimanje automobila spriječi. Naime u provedenom postupku utvrđeno je da su vojni policajci iz prethodne smjene na završetku svoje smjene umjesto da ključ od navedenog automobila predaju u prostoriji dežurnog časnika odnosno njegovog pomoćnika, ključ od tog automobila predali vojnom policajcu I. M. bez ikakvog ovlaštenja nadređenih osoba. Tuženica je odgovorna za naknadu štete nastalu propustom vojnih osoba u obavljanju vojne službe.
Pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 200. ZOO) su nižestupanjski sudovi obvezali tuženicu da plati tužiteljici na ime pretrpljenih fizičkih boli 60.000,00 kn a na ime straha 40.000,00 kn uzevši u obzir intenzitet i trajnost tih vidova nematerijalne štete.
Pravilno su nižestupanjski sudovi obvezali tuženicu da tužiteljici plati novčanu naknadu u vezi duševnih boli zbog naruženosti u iznosu od 50.000,00 kn vodeći računa o stupnju nastale naruženosti (čl. 200. ZOO).
Pravilno su nižestupanjski sudovi tužiteljici dosudili novčanu naknadu u vezi duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 600.000,00 kn uzevši u obzir stupanj smanjenja njezine životne aktivnosti (čl. 200. ZOO).
Tužiteljici je pravilno dosuđena i naknada u vezi tuđe pomoći i njege u visini od 10.000,00 kn (čl. 195. st. 1. ZOO).
S obzirom da je tužiteljica imala troškova putovanja tijekom liječenja u iznosu od 1.950,00 kn pravilno joj je dosuđena i naknada te štete (čl. 195. st. 1. ZOO).
Tužiteljici pripada i naknada troškova u vezi posjeta brata i sestara tijekom bolničkog liječenja u iznosu od 7.400,00 kn, te joj pripada naknada u iznosu od 2.000,00 kn u vezi oštećenja odjeće i obuće u štetnom događaju, pa joj je pravilno dosuđena i naknada te štete (čl. 195. st. 1. ZOO).
S obzirom da je tužiteljica imala troškova liječenja u vidu plaćanja participacije u iznosu od 2.139,47 kn pravilno joj je dosuđena i naknada te štete (čl. 195. st. 1. ZOO). Na dosuđene iznose naknade štete tužiteljici pripada i zatezna kamata (čl. 277. st. 1. ZOO).
Činjenična razmatranja u reviziji ne mogu se uzeti u obzir, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (argument iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08- dalje u tekstu: ZPP).
Odlučne činjenice u ovom predmetu utvrđene su na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).
Pravilno su nižestupanjski sudovi u ovom slučaju ocijenili neosnovanim prigovor tuženice radi zastare potraživanja. Naime sudovi su u ovom slučaju pravilno primijenili odredbu čl. 377. ZOO koja predviđa dulji zastarni rok u odnosu na čl. 376. ZOO, a s obzirom da je zastarni rok za vođenje kaznenog postupka za kazneno djelo za koje je proglašen krivim I. M. deset godina do podnošenja tužbe taj rok nije istekao.
Budući da nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392. a. st. 1. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
Tužiteljici nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 30. lipnja 2011.
Predsjednik vijeća:
Nenad Perin, v.r.