Rev-x-56/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 56/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Đure Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz L., zastupanog po punomoćniku A. V., odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. J., P., Bosna i Hercegovina, pravnog sljednika Z. S., Poslovne jedinice M., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Okružnog suda u Zagrebu, sada Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-10897/91-2 od 3. ožujka 1992., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4350/89-35 od 10. siječnja 1991., u sjednici održanoj 19. ožujka 2013.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja I. D. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I) Tuženi Z. S. Poslovna jedinica M., dužna je isplatiti tužitelju D. I. iz L., s naslova naknade štete iznos od 524.000,00 dinara, sa kamatama počev od 10. siječnja 1991., pa do isplate, po stopi u visini ekontne stope koju utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, uvećanu za 20%, a obračunate po konformnoj metodi, iznos od 198.000,00 dinara s naslova tuđe njege i pomoći, s kamatom počev od 10. siječnja 1991. pa do isplate, po stopi u visini eskontne stope koju utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, uvećanu za 20%, a obračunate po konformnoj metodi, kao i mjesečnu rentu u buduće počev od 10. siječnja 1991. pa nadalje u iznosu od 6.000,00 dinara mjesečno i to redovito svakog 10.tog u mjesecu, a zaostale obroke odjednom, sa zateznim zakonskim kamatama, tekućim od dospjeća svakog obroka pa do isplate, a obračunate po stopi u visini eskontne stope koju utvrđuje Narodna banka Jugoslavije, uvećanu za 20%, a obračunate po konformnoj metodi, kao i naknaditi parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 11.240,00 dinara, a sve u roku od 15 dana.

II) Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.706,00 dinara s kamatama pripadajućim od 22.VIII 1987., pa do isplate, sa dijelom rente od 1.III 1988. do 10.I 1991., u ukupnom iznosu od 7.498,10 dinara.

Odbija se tužitelj sa kamatama na glavnicu od 524.000,00 dinara, a počev od 22.VIII 1987. pa do 10.I 1991.«

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

»I – Odbija se žalba tuženog kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-4350/89 od 10. siječnja 1991. u dijelu kojim je dio tužbenog zahtjeva prihvaćen, osim u odluci o troškovima parničnog postupka – točka I izreke.

II – Odbija se žalba tužitelja D. I. kao djelomično neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.646.000 HRD sa pripadajućim kamatama od 22.8.1987. pa do isplate, te za dio rente od 1.3.1988. pa do 10.1.1991. u iznosu do 247.437 HRD te s rentom ubuduće u iznosu od 7.498 HRD, kao i u odnosu na zahtjev za kamate na glavnicu od 524.000 HRD počev od 22.8.1987. pa do 10.1.1991. – točka II izreke.

III – Preinačuje se navedena prvostepena presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.060.000 hrvatskih dinara, kao i u pogledu odluke o parničnom trošku i sudi:

Nalaže se tuženom Z. S. – Poslovna jedinica M. da tužitelju D. I. iz L. plati i daljnji iznos od 1.060.000 hrvatskih dinara sa zakonskom zateznom kamatom po propisu čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima počevši od 10. siječnja 1991. do isplate, kao i da mu naknadi cjelokupne troškove parničnog postupka u iznosu od 53.824 hrvatskih dinara, sve u roku od 15 dana.«

Protiv drugostupanjske odluke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 - dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ovog Zakona, te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrđeno je da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP.

Nadalje, neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U revizijskoj fazi postupka sporan je zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, na ime naruženja, na ime tuđe pomoći i njege, na ime rente za tuđu pomoć i njegu, kao i zahtjev za isplatu kamata na glavnicu od 524.000 kn od 22. kolovoza 1987. do 10. siječnja 1991.

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj stradao u prometnoj nesreći 22. kolovoza 1987., koju je prouzročio osiguranik tuženika, te da je u navedenoj nesreći zadobio višestruke povrede i to udarnokrvne podljeve obje podlaktice, prijelom palčanih kostiju s pomakom, udarne ozljede lijeve noge, komplicirani prijelom kostiju lijevog stopala, uz kasniji razvitak infekcije i sepse;

- da je uslijed zadobivenih povreda isti trpio jače boli kroz tri tjedna, srednje jake kroz tri tjedna i manje jake kroz četiri mjeseca; da je pretrpio jaki strah primarne naravi u trajanju od pet do šest dana, te sekundarni strah radi zabrinutosti za stanje zdravlja, kao i ishod liječenja;

- da su posljedice zadobivenih ozljeda smanjile opću životnu sposobnost tužitelja za 70%, dok je njegova profesionalna sposobnost smanjena za 100%; da kod tužitelja postoji jako naruženja;

- da je za vrijeme liječenja u kući kroz pet mjeseci istom bila potrebna pomoć i njega druge osobe u punom opsegu, a nakon toga do kraja njegovog života mu je potrebna pomoć druge osobe kroz najmanje pet sati dnevno, te da mu navedena osoba mora pomagati kod osobne higijene, oblačenja, svlačenja, pripremanja hrane, donošenja namirnica, te drugih svakodnevnih životnih potreba.

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno su sudovi, primjenjujući odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet na temelju odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91 - dalje: ZOO), na ime naknade štete za pretrpljene tjelesne boli dosudili iznos od 210.000 HRD, na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti 980.000 HRD; na ime naknade štete zbog naruženosti iznos od 300.000 HRD, te na ime rente za tuđu pomoć i njegu ubuduće iznos od 6.000 HRD. Pravilno su sudovi odbili dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.646.000 HRD s kamatama od 22. kolovoza 1987. te dio rente za period od 1. ožujka 1988. do 10. siječnja 1991. u iznosu od 247.437 HRD, kao i rentu za ubuduće u iznosu od 7.498 HRD, imajući na umu da su dosuđeni iznosi štete primjereni.

Nadalje, pravilno su sudovi odbili zahtjev za isplatom zatezne kamate za tuđu pomoć i njegu jer se u konkretnom slučaju radi o materijalnoj šteti, čija visina je utvrđena po kriterijima u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, te od tada i teku kamate na navedenu obvezu.

S obzirom na naprijed navedeno nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 19. ožujka 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.