Rev-x-559/2013-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 559/13-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. S. iz R., kojeg zastupaju punomoćnici N. K., V. K. i A. K., odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu N. K., V. K. i A. K. u R., protiv I. P., vlasnika obrta V. agencija za … R., kojeg zastupa punomoćnik S. Ž., odvjetnik u R., radi poništenja ugovora, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-668/10-3 od 9. siječnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-459/09-35 od 23. listopada 2009., u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2014.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

II. Tužitelju trošak odgovora na reviziju se ne dosuđuje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Poništava se Ugovor o nalogu od 26. studenog 2002. sklopljen između tužitelja R. S. iz R., kao nalogodavatelja i tuženika I. P., vlasnika V. agencije za … iz R., kao posrednika, u dijelu u kojem sadrži slijedeće odredbe:

Članak 6.

Postignut iznos iznad 342.500,00 Eur-a predstavlja vrijednost nekretnine pri kojem nalogodavatelj želi nagraditi posrednika te se obveza nalogodavatelja prema posredniku ugovara na sljedeći način:

-plaćanje posredničke provizije u iznosu od 3% na iznos 342.500,00 Eur-a;

-iznos postignut iznad 342.500,00 Eur-a nalogodavatelj i posrednik dijele u jednakim omjerima;

- nalogodavatelj preuzima obvezu prema gosp. D. E. 1% i

-posrednik nema pravo na ugovorene materijalne troškove u iznosu od 5.100,00 Eur-a.

U slučaju da se postigne veća cijena od 347.600,00 Eur-a za iznos gdje bi raspodjela definirana u članku 6. za posrednika bila nepovoljnija od raspodjele u članku 5. tada nalogodavatelj daje posredniku pravo izbora po kojem će članku ovog Ugovora biti plaćen, o čemu isključivo odlučuje posrednik.“

te je u točki II. tužitelju naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 33.531,25 kn, u roku od 15 dana.

Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke prihvaćena je žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 31.480,65 kn u roku od 15 dana.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju u kojem u cijelosti osporava navode revidenta predlažući da se revizija odbaci kao nedopuštena, podredno odbije kao neosnovana, te potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

Revident se u reviziji pozvao i na odredbu čl. 373.a ZPP prema kojoj će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i posredno izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno posredno izvedene dokaze, a prema odredbi st. 2. toga zakonskog članka prigodom donošenja odluke iz st. 1. toga članka, drugostupanjski je sud ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Međutim, drugostupanjska presuda nije donesena primjenom te zakonske odredbe. Da je tome tako proizlazi i iz obrazloženja drugostupanjske presude koja je donesena primjenom odredbe čl. 373. st.1. toč. 2. ZPP, jer sud navodi kako je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja valjalo izvesti drugačiji zaključak od onoga kako je to izveo prvostupanjski sud, stoga se presuda ne temelji na činjenicama koje bi drugostupanjski sud utvrdio koristeći se ovlaštenjima iz čl. 373.a ZPP.

Slijedom navedenog revizija nije mogla biti podnesena na temelju odredbe čl. 382. st.

1. toč. 3. ZPP, a budući da nije mogla biti podnesena niti na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP jer vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kn obzirom da ona iznosi 100.001,00 kn, to je valjalo odbaciti reviziju primjenom odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer je ocijenjeno u smislu odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP da ovaj trošak nije bio potreban u postupku izjavljivanja revizije.

U Zagrebu, 9. srpnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.