Gž-468/2019-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž -468/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u pravnoj stvari tužiteljice J. A., Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku S. J. iz Z., protiv tuženika Hrvatske vode, pravne osobe za upravljanje vodama, Zagreb, iz Zagreba, OIB: 28921383001, zastupanoga po punomoćniku L. L., odvjetnici u S. B., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Zlataru od 30. kolovoza 2018. pod poslovnim brojem P-218/18, 31. siječnja 2019.,

r i j e š i o j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u presudi na temelju priznanja Općinskog suda u Zlataru od 30. kolovoza 2018. poslovnim brojem P-218/18.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud donio je presudu na temelju priznanja kojom presudom je naložio tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 268,00 kuna s pripadajućim kamatama na pojedine iznose.

Odlukom o troškovima postupka odbijen je tuženikov zahtjev za nadoknadu troškova postupka u cijelosti, dok je djelomično prihvaćen tužiteljičin zahtjev te obvezan tuženik da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 169,24 kune dok je za više zatraženi iznos u iznosu od 1016,26 kuna zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan.

Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tuženik, osporavajući istu isključivo u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, pa je tuženikovu žalbu valjalo smatrati žalbom na rješenje u smislu odredbe članka 167. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-"Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13).

Tuženik žalbu izjavljuje zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se odluka o troškovima postupka ukine te naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak kao i trošak sastava žalbe.

Žalba nije osnovana.

U ovom konkretnom slučaju vodio se predmet radi proglašenja ovrhe nedopuštenim te isplate.

Pravomoćna je proglašena ovrha nedopuštenom u dijelu kojim je određena radi naplate novčane tražbine u iznosu od 268,80 kuna, dok je za više zatraženo u dijelu kojim je traženo utvrđenje nedopuštenim ovrhe za daljnji iznos od 403,20 kuna na ime glavnice tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

Zatim je prvostupanjski sud raspravljajući o zahtjevu za isplatu sveukupnog iznosa naplaćenog u ovrsi, a nakon što je tužiteljica uredila tužbeni zahtjev, te tuženik priznao tužbeni zahtjev i donio presudu na temelju priznanja, te zaključio kako tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a razmjerno uspjehu u sporu 29%, odnosno 169,24 kune, dok je preostali dio njenog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 1016,26 kuna odbijen kao neosnovan, kao što je i odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu troškova postupka jer bi razmjerno dosuđivanjem tuženikovih troškova dovelo do očito nepravičnog rezultata.

Kao prvo valja istaći da su Hrvatske vode pravna osoba koja je u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske, te da stoga zaista dolazi u obzir primjena pravne prakse Europskog suda za ljudska prava izražene u predmetu Klaus protiv Republike Hrvatske.

Stoga i ovaj sud smatra kako u situaciji kada je zaista jednim dijelom tužbeni zahtjev bio osnovan, a s obzirom da je tuženik prouzročio dijelom parnicu valjalo na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a smatrati kako samo tužiteljici pripada pravo na razmjerni dio troškova postupka, a ne i tuženiku.

Glede visine troškova postupka ovaj sud smatra kako ih je prvostupanjski sud ispravno utvrdio, a s obzirom na tuženikove žalbene navode kao prvo valja istaći da je logično da je tužiteljica imala određene troškove poštarine, kao što u svakom slučaju tužiteljici neovisno što joj je žalba u ovršnom postupku odbijena valjalo priznati trošak sastava žalbe, jer da se tužiteljica nije žalila u ovršnom postupku ista ne bi bila rješenjem upućena u parnicu, a rješenje o upućivanju u parnicu je procesna pretpostavka bez koje tužiteljica ne bi imala procesnu legitimaciju za vođenje ovog postupka.

Slijedom navedenog kako prvostupanjski sud nije počinio niti jednu povredu postupka, a na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u presudi na temelju priznanja.

U Splitu, 31. siječnja 2019.

Sudac:

Miho Mratović, v.r.