Rev-472/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-472/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S UDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz L. p., L., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika F. d.d. iz Z., radi poništenja otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. listopada 1998. godine broj Gž-7219/97 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. travnja 1997. godine broj Pr-2845/96, u sjednici održanoj dana 25. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se poništi otkaz ugovora o radu od 7. listopada 1996. godine i nalaže tuženiku da vrati tužitelja u radni odnos na poslove vatrogasca i da mu naknadi izgubljenu plaću od 1. listopada 1996. godine do ponovnog stupanja tužitelja na rad kao i da mu nadoknadi parnične troškove.

Presudom suda drugog stupnja odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine.

Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava navode revizije i predlaže da se kao neosnovana odbije. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji tužitelja.

Revizija nije osnovana.

Razlozi za reviziju na koje ovaj sud po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP) nisu ostvareni. U provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije počinjena bitan povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, a niti su nižestupanjske presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju se poziva tužitelj u reviziji iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer su u presudama nižih sudova sadržani i obrazloženi razlozi o odlučnim činjenicama, pa se pravilnost presuda može ispitati.

Tužitelju je prestao radni odnos kod tuženika po isteku otkaznog roka od šest mjeseci temeljem redovnog otkaza ugovora o radu od 7. listopada 1996. godine zbog organizacijskih razloga.

Utvrđeno je u dokaznom postupku, da je tuženik Pravilnikom o izmjeni Pravilnika o unutarnjoj organizaciji poslovnih funkcija od 20. rujna 1996. godine ukinuo radna mjesta poslova čuvanja i zaštite imovine i te poslove ugovorom povjerio specijaliziranoj tvrtki Z., ocijenjujući da je to za tuženika gospodarski povoljnije i opravdano.

Radi zbrinjavanja zaposlenika, koji su do tada obavljali kod tuženika te poslove, tuženik je izradio Program zbrinjavanja viška zaposlenika od 23. rujna 1996. godine (dalje Program), koji je prethodno dostavljen Sindikalnom povjereniku dana 20. rujna 1996. godine i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje - Područna služba Z., koji su se izjasnili da na Program nemaju primjedbi.

U Programu su navedeni razlozi zbog kojih se smanjuje broj zaposlenika i popis zaposlenika za čijim je radom prestala potreba (u popisu je naveden i tužitelj), time da im se osigurava posao u tvrtki Z.

Kako je tužitelj odbio zaposlenje u navedenoj tvrtki, tuženik je dana 7. listopada 1996. godine donio odluku o otkazu ugovora o radu.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95 i 65/95 - dalje ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

U tom slučaju dužan je izraditi Program zbrinjavanja viška zaposlenika na način i u postupku propisanom odredbom čl. 119. ZR, što je tuženik i učinio.

Stoga su neosnovane tvrdnje revidenta da se tuženik, prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom u smislu odredbe čl. 145. ZR, jer da sindikalni povjerenik nije vidio razloge za otkaz, kada je u dokaznom postupku utvrđeno da su u Programu dostavljenom sindikalnom povjereniku ti razlozi određeno navedeni, a navedena su i imena radnika za čijim je radom prestala potreba zbog organizacijskih razloga, te da im se osigurava posao kod drugog poslodavca što međutim tužitelj nije prihvatio.

Prema tome, presude nižih sudova kojima je odbijen zahtjev tužitelja za poništenje otkaza ugovora o radu zasnovane su na pravilnoj primjeni materijalnog prava, a kako u postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba ZPP, valjalo je odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 25. siječnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.