Gžrs-120/2012-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gžrs-120/12

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, te Svjetlane Vidović, kao suca izvjestitelja, i Arijane Bolanča, kao člana vijeća, a temeljem rješenja predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ustupanju predmeta Županijskog suda u Zagrebu br. Su-IV-1230/12-7 od 05. listopada 2012., u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika D. J., iz Z., zastupanog po punomoćnici A. H., odvjetnici u Z., protiv tuženika - protutužitelja E. K. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnici I. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Š. i dr. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja - protutuženika i tuženika - protutužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 9-Pr-6995/10-26 od 13. veljače 2012., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2013.,

p r e s u d i o j e

Odbija se u cijelosti kao neosnovana žalba tužitelja - protutuženika dok se žalba tuženika - protutužitelja djelomično odbija a djelomično prihvaća i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 9-Pr-6995/10-26 od 13. veljače 2012.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika da ga se vrati na rad sukladno ugovoru o radu broj: 279-E5600-02 od 21. prosinca 2009. na radno mjesto strojobravara (EB512/02) u pogonu Održavanje i energetika s danom 1. rujna 2010. (točka III. izreke);

b) preinačuje u pobijanom dijelu kojim je utvrđeno da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. rujna 2008. te tuženik - protutužitelj obvezan isplatiti tužitelju - protutuženiku plaće za razdoblje od 1. rujna 2010. do 31. srpnja 2011. u ukupnom brutto iznosu od 74.558,53 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) kao i kojim je raskinut radni odnos sa danom 13. veljače 2012. (točka II. izreke) te se tužbeni i protutužbeni zahtjevi u tom pobijanom dijelu odbijaju kao neosnovani.

III. Odluka o parničnom trošku ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 1. rujna 2008. te je tuženik - protutužitelj obvezan isplatiti tužitelju - protutuženiku plaće za razdoblje od 1. rujna 2010. do 31. srpnja 2011. godine u ukupnom brutto iznosu od 74.558,53 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je sudski raskinut radni odnos sa danom 13. veljače 2012. (točka II. izreke); dok je odbijen zahtjev tužitelja - protutuženika da ga se vrati na rad sukladno ugovoru o radu broj: 279-E5600-02 od 21. prosinca 2009. na radno mjesto strojobravara (EB512/02) u pogonu Održavanje i energetika s danom 1. rujna 2010. (točka III. izreke). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka IV. izreke).

Protiv ove presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni a prihvaćen protutužbeni zahtjev žali se tužitelj - protutuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, dalje: ZPP), s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači podredno, ukine.

U dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev žali se tuženik - protutužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, bez preciznog prijedloga glede načina rješavanja u drugom stupnju.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalba tužitelja - protutuženika je neosnovana, a žalba tuženika - protutužitelja je djelomično osnovana.

Predmet je postupka zahtjev tužitelja - protutuženika za utvrđenje nedopuštenim otkaza ugovora o radu od 1. rujna 2008. (ustvari 2010.), na isplatu naknade plaće i vraćanje na rad te zahtjev tuženika - protutužitelja za sudski raskid ugovora o radu.

U provedenom je postupku utvrđeno da je tuženik - protutužitelj utemeljio pobijanu Odluku o otkazu tužitelju - protutuženiku ugovora o radu (sklopljenog 21. prosinca 2009. na neodređeno vrijeme za radno mjesto strojobravara) na činjenici da je tužitelj - protutuženik dana 28. kolovoza 2010., oko 21,15 sati, pokušao izlazeći kroz portu otuđiti nepoznatu količinu žice koju je imao u torbi na ramenu (što je sam priznao da je u torbi - ruksaku imao žicu), pa da na traženje zaštitara nije htio omogućiti pregled torbe već se vratio u pogon i ponovno na portu sa praznom torbom.

Utvrđeno je da je tuženik - protutužitelj proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, da je tužitelj - protutuženik u zakonskom roku podnio zahtjev za zaštitu prava na koji mu nije odgovoreno te da je tužba uložena u roku.

Odredbom članka 108. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 82/12, dalje: ZR) određeno je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć i to u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Iz stanja predmeta spisa proizlazi da je tuženik - protutužitelj odluku o otkazu ugovora o radu donio 2010. a ne kako je pogrešno označio 2008., a što je i logično jer je sam ugovor o radu sklopljen 21. prosinca 2009., pa navedena pogreška ne dovodi do nedopustivosti otkaza ugovora o radu.

Sud prvog stupnja smatra da je tuženik - protutužitelj neutemeljeno donio odluku o otkazu ugovora o radu ali da je između stranaka narušen odnos povjerenja slijedom čega je smatrao osnovanim sudski raskinuti ugovor o radu koji zaključak ovaj drugostupanjski sud ne može prihvatiti.

Ovo stoga jer sud prvog stupnja pregledom snimke nadzornih kamera utvrđuje da zaštitari V. V. i D. V. nisu od tužitelja oduzeli ruksak, niti su istoga zaustavili, niti su poduzeli išta osim razgovora sa tužiteljem pa tako smatra da tuženik nije po zaštitarskoj službi utvrdio od strane tužitelja pokušaj otuđenja nepoznate količine žice u torbi koja se nalazila na tužiteljevom ramenu. S druge strane, isti taj sud smatra utvrđenom činjenicu da tužitelj na zahtjev zaštitara nije htio otvoriti ruksak zbog čega smatra da je narušen odnos povjerenja a ne vjeruje tužitelju kada ovaj iskazuje da se u ruksaku nalazio samo kabel sa tri žice dužine 70-80 cm za koji on da nije znao da se nalazi u njegovoj torbi već da je to ostalo svjedoku Z. K. koji je popravljao tužiteljev elektromotor za brisače za automobil. Da je tužitelj htio otvoriti ruksak i zaštitarima pokazati njegov sadržaj, taj sud navodi da bi tužitelja vratio na rad i da ne bi prihvatio protutužbeni zahtjev usmjeren na sudski raskid ugovora o radu.

Potom sud prvog stupnja "upućuje" na iskaz samog tužitelja u dijelu u kojemu navodi da se sa neotvorenim ruksakom vratio u pogon i istoga skroz ispraznio, došao na portu ali ga nisu htjeli pustiti dok ne dođe policija i šef, pa se opet vratio u pogon sačekao kraj smjene do 22,00 sati te ponovno na portu sada sa elektromotorićem i posudom za gablec, a policiji nije dao isprave jer da se zbunio.

U gore navedenoj situaciji dakle, kod nesporne činjenice da je tužitelj u torbi imao u najmanju ruku komad kabela (to priznaje), da zaštitarima nije htio pokazati ruksak već je otišao (nebitno da li trčeći ili ne) u pogon te ispraznio ruksak pa ga ponovno napunio elektromotorom i posudom za gablec, jedini mogući zaključak jeste da je tužitelj bio svjestan da čini nešto nedopušteno odnosno, da krši obveze iz radnog odnosa.

Sankcija takvom ponašanju dakle, očitom pokušaju otuđenja barem kabela vlasništvo tuženika, kod činjenice da je notorno da tuženik ima velikih problema s otuđenjem imovine iz kruga slijedom čega je i angažirao zaštitarsku tvrtku dovodi do jedine moguće sankcije - izvanrednog otkaza ugovora o radu. Točno sud prvog stupnja navodi da, da je tužitelj otvorio i pokazao zaštitarima sadržaj ruksaka pa i sa 70 cm kabela koji bi bio ovijen oko elektromotora na način da se može nedvojbeno zaključiti da je isti u položaju koji bi ukazivao da je ostao nakon provjere elektromotora, da bi otkaz bio nedopušten i tužitelj vraćen na rad. Međutim, kako tomu nije tako, jer je nedvojbeno da je tužitelj nešto skrivao čime se doveo u poziciju da se sumnja u namjeru otuđenja imovine tuženika, to se u konkretnom slučaju ima smatrati da je tužitelj počinio tešku povredu radne obveze čija je posljedica izvanredni otkaz ugovora o radu bez obzira na količinu imovine koju je imao namjeru iznijeti iz kruga tuženika.

Nadalje, odredbom članka 117. stavka 1. ZR-a određeno je da, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše 18 prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a stavak 2. da odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

Kod činjenice da je iz naprijed navedenih razloga otkaz poslodavca utvrđen dopuštenim to nema uvjeta za sudski raskid ugovora o radu. Inače, za napomenu tužitelju, sud ne može ex offo bez zahtjeva za naknadom štete odlučivati o eventualnoj naknadi štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, a za napomenu tuženiku, sud nije tužitelju sudio naknadu štete u iznosu od 74.558,53 kn već isplatu naknade plaća za razdoblje od dana otkaza ugovora o radu što je također valjalo odbiti jer je dakle, otkaz dopušten.

Stoga je valjalo preinačiti odluku suda prvog stupnja kao u točki b) izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, a u preostalom dijelu potvrditi temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, a kao u točki a) izreke.

Kako ni tužitelj - protutuženik ni tuženik - protutužitelj nisu uspjeli u svojim zahtjevima to je valjalo odluku o parničnom trošku ostaviti neizmijenjenu odnosno, da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Splitu 28. veljače 2013.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražan Penjak, v. r.