IV Kž-80/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 80/09-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. D. M. zbog kaznenog djela iz čl. 293. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva T. d.o.o. L., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 21. rujna 2009. godine br. Kv-73/09 (Kio -36/08), u sjednici održanoj 19. siječnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva T. d.o.o. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Slavonskom Brodu odbio je kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja trgovačkog društva T. d.o.o. L. zastupanog po M. B. odvjetniku iz L., za provođenjem istrage protiv osum. D. M., zbog osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293 st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u daljnjem tekstu: KZ).

Protiv navedenog rješenja žali se trgovačko društvo T. d.o.o. L., po M. B. odvjetniku iz L., s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br.110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo, dok prema odredbi čl. 188. st. 3. istog Zakona, u istražnom zahtjevu se, pored ostalog, moraju naznačiti i okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi.

U pravu je sud prvog stupnja kada ističe da postupanjem osum. D. M., kao direktora trgovačkog društva N. " d.o.o. S. B. nisu ostvarena obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 293 st. 2. KZ.

IV Kž 80/09-2

Iz podataka u spisu utvrđeno je kako je TD T. d.o.o. L. ispostavilo račune društvu N. " d.o.o. S. B. u ukupnom iznosu od 705.035,00 HRK za plaćanje špediterskih usluga u razdoblju listopad-studeni 2006. godine.

Društvo N. " d.o.o. S. B. ranije je koristilo špediterske usluge trgovačkog društva R. š. d.o.o. D. M., a posljednje plaćanje špediterskih usluga bilo je 19. svibnja 2006. godine, nakon čega je ta tvrtka za obavljanje špediterskih usluga ispostavila račun društvu N. p. d.o.o. iznos od 71.066,12 HRK, koji je ostao neplaćen.

Kako je trgovačko društvo T. d.o.o. L. preuzelo društvo R. š. d.o.o. D. M., direktor društva T. d.o.o. L. bio je i direktor društva R. š. d.o.o. D. M., pa je tako, kao odgovorna osoba oba društva, znao sve o načinima i uvjetima poslovanja s društvom N. " d.o.o. D. M., uključujući i to da je od strane društva N. p. d.o.o. D. M. ostao nepodmiren dug za pružene špediterske usluge, ipak je nastavio pružati špediterske usluge tome društvu, bez sklapanja novog ugovora o poslovnoj suradnji i bez traženja sredstava osiguranja plaćanja za izvršene usluge, sve do blokade računa tvrtke osumnjičenika.

Dakle, radi se o gospodarskom poslovanju između društava koje je trajalo od ranije, u okviru kojega osumnjičenik nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi, s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, uporabom nenaplativih instrumenata osiguranja plaćanja ili na drugi način lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, doveo u zabludu oštećenika kao tužitelja ili ga držao u zabludi i time ga naveo da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine što učini ili ne učini.

Ne može se smatrati da je prijevarna namjera, kao konstitutivni dio inkriminiranog kaznenog djela postojala na strani počinitelja zbog toga što je on, kako se to navodi u žalbi, obećavao da će dug namiriti, jer podaci i dokazi u spisu upućuju na suprotno, kao što je to već obrazloženo u ovoj odluci.

Prema svemu navedenom, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja smatra kako nije sporno da je oštećenik kao tužitelj pretrpio štetu u poslovanju s osumnjičenikom, no ta šteta nije posljedica kaznenog djela već je rezultat njihovog građansko-pravnog odnosa.

Slijedom iznesenog valjalo je žalbu oštećenika kao tužitelja odbiti kao neosnovanu, te je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 19. siječnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.