Gž-2768/2015-3 · Županijski sud u Splitu

Gž-2768/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić, kao suca izvjestitelja i Zorana Kežića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. I. B., OIB: ... i pod 2. Z. B., OIB: ..., oboje iz S., ..., zastupani po punomoćnici S. M.-B., odvjetnici u S., protiv tuženika D. B. iz Ž., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici V. Ć., odvjetnici u S., radi diobe suvlasničke zajednice, i u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Ž., ..., OIB: ... zastupanog po punomoćnici V. Ć., odvjetnici u S., protiv tuženika pod 1. I. B., OIB: ... i pod 2. Z. B., OIB: ..., oboje iz S., ..., zastupani po punomoćnici S. M.-B., odvjetnici u S., radi utvrđenja stjecanja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-6710/09 od 30. srpnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 15. prosinca 2016.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-6710/09 od 30. srpnja 2015. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i 2.-protutuženika i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-6710/09 od 30. srpnja 2015.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2.-protuženika, te se sudi:

Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina u suvlasništvu stranaka označenih kao čest. zem. ... „U potok", upisana knjižnom ulošku 2280 k.o. Ž. i to civilnom diobom- procjenom, prodajom i raspodjelom prodajom dobivenog novca sukladno suvlasničkim dijelovima stranaka, odnosno svakome za po 1/3 dijela, dok se odbija tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. i pod 2. u dijelu kojim je zatražena fizička dioba sporne nekretnine.

II. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja, a koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik - protutužitelj građenjem stekao vlasništvo za cijelo na posebnom dijelu zgrade u Ž., ..., izgrađene na čest. zgr. ... Z.U. 2280 k.o. Ž. i to baš na stanu koji je u Elaboratu etažiranja arhitektonskog biroa M. d.o.o. iz listopada 2014.g. označen slovom Sl i plavom bojom, a koji zauzima dio prizemlja te cijeli 1. kat i potkrovlje, a sastoji se u prizemlju od: stubišta, dva spremišta i priručne radionice, neto korisne površine od 66,87 m[2] , pripadajućeg dijela nadstrešnice ispred priručne radionice površine 7,53 m , odnosno 1,88 m[2] , ukupne površine dijela stana S1 u prizemlju od 74,40 m /68,75 m , zatim na 1. katu od: stubišta, tri sobe, dnevnog boravka, kuhinje i blagovaonice, dvije kupaonice, predsoblja, hodnika, neto korisne površine od 115,48 m[2] , sa pripadajućim balkonom i terasom ukupne površine od 45,02 m[2] /17,63 m , ili ukupne površine dijela stana Sl na I. katu od 160,50 m[2] /133, 11m , a u potkrovlju od: stubišta i spremišta neto korisne površine od 121,87 m[2] /32,65 m2, ili sveukupne neto korisne površine stana S l, na svim etažama od 356,77 m , odnosno 234,51 m , a koji Elaborat etažiranja prileži ovoj presudi predstavlja njen sastavni dio.

II. Ovlašćuje se tužitelj da na temelju ove presude, Elaborata etažiranja arhitektonskog biroa M. d.o.o te Potvrde nadležnog ureda državne uprave glede samostalnih uporabnih cjelina vezanih za posebne samostalne cjeline pobliže opisane i označe u točki I izreke ove presude u zemljišnoj knjizi kod nadležnog suda zatraži i postigne upis prava vlasništva istih na svoje za cijelo, uz istovremeno brisanje upisanih suvlasničkih prava sa imena tužitelja protutuženika.

III. Dužni su tužitelji-protutuženici naknaditi tuženiku-protutužitelj u prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sa zakonskom zateznom kamatom uz uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja na dosuđeni parnični trošak teče od presuđenja pa do isplate."

Prvostupanjskim rješenjem suđeno je kako glasi:

"I. Prihvaća se prijedlog za izdavanjem privremene mjere slijedećeg sadržaja:

Nalaže se tuženiku – protutužitelju da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe omogući tužiteljima do pravomoćnog okončanja ovog postupka nesmetan suposjed i sukorištenje radionice koja se nalazi u prizemnom dijelu zgrade u Ž. na adresi ..., označenoj kao čest. zgr. ... k.o. Ž. uz predaju istim ključeve ulaznih vrata navedenog prostora jer se u protivnom tužitelji ovlašćuju to pravo temeljem ovog rješenja ostvariti ovršnim putem.

II. Nalaže se tuženiku – protutužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima pod 1. i pod 2.-protutuženima parnični trošak u iznosu od 40.767,04 kuna."

Tuženik-protutužitelj pobija presudu i rješenje zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) te predmet vrati sudu prvog stupnja na predlaže da sud drugog stupnja presudu i rješenje ukine i

ponovno odlučivanje, podredno da isto preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i usvoji protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

U odgovoru na žalbu tuženika-protutužitelja, tužitelji-protutuženici su osporili navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba je neosnovana.

Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

Neosnovano tuženik-protutužitelj ističe i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na temelju izvedenih dokaza i njihove pravilne ocjene utvrdio sve činjenice koje su odlučne za ishod ovog spora.

Budući da stranke kao suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. ... Z.U. 2280 k.o. Ž., koje pravo vlasništva su stekle darovanjem odnosno na način da su predmetnu nekretninu roditelji stranaka M. i M. B. darovnim ugovorom od 3. veljače 1988. i od 4. veljače 1988. darovali tužiteljima pod 1. i pod 2. i tuženiku, odnosno svojim sinovima i to svakom za po 1/3 dijela čest. zgr. ... i čest. zem. ..., sve k.o. Ž., a koje nekretnine su nakon izvršenog preoblikovanja zemljišnih knjiga upisane kao čest. zem. ... Z.U. 2280 k.o. Ž. (ukupne površine 1.061 m[2] , koje se sastoje od dvorišta 1.061 m i stambene zgrade površine 137 m ) nisu sporazumom odredile način razvrgnuća i da su tužitelji u izvanparničnom postupku prvostupanjskog suda poslovni broj IR-457/08 upućeni na parnicu, tužitelji u ovoj parnici zahtijevaju razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka na način da se ista razvrgne fizičkom diobom sporne nekretnine, a podredno civilnom diobom – procjenom, prodajom i raspodjelom dobivenog novca sukladno suvlasničkim dijelovima stranaka.

Nakon što su građevinski vještak R. M. i geodetski vještak A. D. u svojim vještačenjima iznijeli mišljenje o mogućnosti diobe kuće sagrađene na čest. zem. ... Z.U. 2280 k.o. Ž., sud prvog stupnja unatoč protivljenju tuženika-protutužitelja i nepostojanja njegove suglasnosti o razvrgnuću predmetne nekretnine prihvatio tužbeni zahtjev te razvrgnuo suvlasničku zajednicu stranaka na predmetnoj nekretnini civilnom diobom, na način kako je pobliže naznačeno u izreci presude.

Naime, prvostupanjski sud je s obzirom na mogućnosti razvrgnuća zaključio kako je jedino preostala civilna dioba u smislu odredbe članka 50. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV), a za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je iznio valjane i iscrpne razloge koje svojim žalbenim navodima tuženik- protutužitelj nije doveo u sumnju.

Prema odredbi članka 47. stavak 1. ZV-a suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, a to mu pravo ne zastarijeva.

Odredbom članka 49. stavak 1. ZV-a je propisano da suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućeg i dopuštenog. Ako se suvlasnici ne mogu sporazumjeti o bilo kojem pitanju razvrgnuća, svaki može zahtijevati da o tome odluči sud (članak 49. stavak 4. ZV-a).

Kako se u ovom slučaju stranke ne mogu sporazumjeti o načinu razvrgnuća suvlasništva na predmetnoj nekretnini to o zahtjevu za razvrgnuće treba odlučiti sud. Kad sud odlučuje o razvrgnuću suvlasništva bilo u izvanparničnom, parničnom ili ovršnom postupku, on nije slobodan u izboru načina na koji će se razvrgnuće provesti.

Naime, u skladu s odredbom članka 50. stavak 1. ZV-a kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, ako takve postoje, koje utječu na način razvrgnuća, a zatim je vezan valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, te konačno sud je vezan i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Tek ako način razvrgnuća nije u svemu određen strogim zakonskim odredbama, sporazumom stranaka ili pravom na razvrgnuće isplatom, sud će odlučiti o načinu razvrgnuća i to tako da se suvlasništvo djeljivih stvari razvrgava a) diobom pokretnih stvari i b) geometrijskom diobom nekretnina (članak 50. stavak 2. ZV-a), a ako nije moguća fizička, odnosno geometrijska dioba, a da se znatno ne umanji vrijednost stvari, suvlasništvo takvih nedjeljivih stvari se razvrgava civilnom diobom (članak 50. stavak 4. ZV-a).

Ako se razvrgava suvlasništvo u nekoliko stvari diobom, ako to zahtijeva neki od suvlasnika, sud može odlučiti da se razvrgnuće provede razdiobom po ekvivalentu (članak 52. ZV-a).

U konkretnom slučaju, a kako su stranke suvlasnici svaki za po 1/3 dijela predmetne nekretnine, te sukladno pisanom vještvu vještaka građevinske struke koji je utvrdio da nije moguće provesti fizičku diobu, već da se može provesti civilna dioba, te kako se stranke nisu sporazumjele oko fizičke diobe, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je razvrgnuo suvlasničku zajednicu i to civilnom diobom, pa je stoga valjalo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu u tom dijelu.

U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim isti traži da se utvrdi da je građenjem stekao vlasništvo na posebnom dijelu zgrade opisanom pod točkom II. izreke presude iz stanja spisa proizlazi da je gradnja predmetne kuće započela krajem 1988. godine, da je prizemlje završeno tijekom 1989. godine, pa se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 9/92, 77/92 i 92/94, dalje: ZOVO).

U konkretnom slučaju, na predmetnoj nekretnini se nalazi zgrada, to bi pošteni, savjesni graditelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine i to upravo građenjem.

Osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe pravo vlasništva i na zemljištu na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljištu koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio (članak 24. stavak 1. ZOVO-a).

U smislu te odredbe, pošteni graditelj zgrade izgrađenoj na zemljištu na kojem drugi ima pravo vlasništva stječe po samom zakonu pravo vlasništva i na zemljištu na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljištu koje je neophodno za upotrebu tog građevinskog objekta.

Navodi tuženika-protutužitelja da je postojao u obitelji dogovor da se objekt izgradi i to na način da tuženiku-protutužitelju pripadne I. kat kuće, II. kat i visoko prizemlje tužiteljima i da je volja roditelja stranaka bila da stranke imaju svaki svoj stan, ne stoji, budući da se ti navodi tuženika-protutužitelja ne poklapaju sa stanjem na terenu.

Za navesti je da se ulaganjem u tuđu nekretninu ne stječe pravo vlasništva, odnosno da se ulaganjem u zajedničku nekretninu ne povećava suvlasnički dio vršitelja ulaganja na istoj nekretnini već onaj od suvlasnika koji eventualno pridonio izgradnji više od ostalih ima obveznopravni zahtjev da mu ostali suvlasnici vrate taj višak.

Iz stanja spisa i provedenog dokaznog postupka proizlazi da je predmetni stambenoposlovni objekt sagrađen sredstvima kojeg su doprinosili svi članovi obitelji, a kada je tuženik-protutužitelj počeo sam uređivati predmetnu nekretninu, to su se njegovi roditelji protivili izvođenju istih, te su u svezi s tim i pokrenuli postupak pod poslovnim brojem IP- 1752/94, odnosno provodili su izvanparnični postupak radi diobe suvlasničke zajednice pod poslovnim brojem IR-457/08.

Slijedom navedenog, valjalo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja.

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu djelomične osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, odnosno neosnovanosti protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu niti nepravilnost, a niti nezakonitost pobijane presude i rješenja.

Sukladno odredbi članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 12/12, 70/12, 112/12 i 93/14, dalje: OZ) sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom se nalaže tuženiku-protutužitelju da omogući tužiteljima do pravomoćnog okončanja ovog postupka nesmetan suposjed i sukorištenje radionice, budući da su ispunjene zakonske pretpostavke.

Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

Slijedom navedenog, valjalo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 15. prosinca 2016.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.