Rev-1066/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1066/06-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Ž., koju zastupa A. P., odvjetnik u S., protiv tuženika A. S. iz S., koga zastupa T. V., odvjetnik u S., radi utvrđenja stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika podnesenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž 4268/05 od 16. lipnja 2006., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu br. P 1958/91 od 6. lipnja 2005., u sjednici održanoj dana 15. veljače 2007.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačen je kao nedopušten i nepravoremen prijedlog tuženika za ponavljanje postupka okončanog pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda br. P 1958/91 od 13. rujna 2000. i presudom drugostupanjskog suda br. Gž 97/01 od 30. ožujka 2001., te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 3.660,00 kn.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, te su odbačene dopune žalbe tuženika od 3. studenog 2005. i od 5. lipnja 2006. kao nepravovremene.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se preinači na način da se ukine i prihvati prijedlog za ponavljanje postupka ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Tužiteljica na reviziju nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

Presudom prvostupanjskog suda od 13. rujna 2000., br. P 1958/91 potvrđenom presudom drugostupanjskog suda od 30. ožujka 2001., br. Gž 97/01 pravomoćno je utvrđeno da je tužiteljica prema tuženiku nositeljica stanarskog prava na stanu u S., položenom u prizemlju, stan br. B-4, strukture dvoiposobni stan površine 79,50 m[2] , te je tuženiku naloženo iseljenje iz toga stana i predaja stana slobodnog od osoba i stvari tužiteljici, te je tuženik dužan tužiteljici naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.830,00 kn.

Tuženik je 19. veljače 2004. podnio prijedlog za ponavljanje postupka pozivom na odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. i 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje u tekstu ZPP) u kojem je naveo da su navedene presude donesene temeljem lažnog kazivanja saslušanih osoba i da je tek po pravomoćnosti presude stekao mogućnost uporabe novih dokaza, koji bi da su korišteni u redovnom dijelu postupka mogli dovesti do donošenja za njega povoljnije odluke. U prijedlogu je istaknuo da bi tužiteljica bila prijavljena u Ž., da su se djeca stranaka školovala u Osnovnoj školi u Ž., - a prijedlogu je dostavio dokumentaciju vezanu za otkup predmetnog stana, kao i dokaze da je isključivo on podmirivao komunalije, kupovao namještaj i ostale potrepštine za opremanje stana.

Prema odredbi čl. 42. st. 1. toč. 4. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen, može se na prijedlog stranke ponoviti ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka. U postupku čije ponavljanje traži nisu saslušavani svjedoci niti vještaci, pa se navedene nižestupanjske presude ne temelje na lažnim iskazima svjedoka ili vještaka. U smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 6. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti, ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe. Tuženik ne navodi da bi tužiteljica bila u kaznenom postupku proglašena krivom zbog kaznenog djela lažnog iskazivanja u ovom predmetu. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno zaključili da tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka pozivom na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 4. ZPP nije dopušten, a niti je dopušten u smislu čl. 421. st. 1. toč. 6. ZPP.

Prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti, ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, - na prema odredbi čl. 423. st. 1. toč. 6. istog Zakona prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva, - dok prema odredbi čl. 422. st. 2. toga Zakona iz razloga navedenog u čl. 421. st. 1. toč. 10. toga Zakona ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

Uvidom u brojnu dokumentaciju priloženu uz prijedlog za ponavljanje postupka i kasnije priloženu, nižestupanjski sudovi su utvrdili da je prijedlog za ponavljanje postupka pozivom na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP podnesen izvan zakonom propisanog subjektivnog roka od 30 dana, a za to utvrđenje dali su valjano obrazloženje.

Osim toga tuženik je dio pruženih dokaza, kao npr. policijska uvjerenja o prebivalištu tužiteljice mogao predati sudu još tijekom prvostupanjskog postupka, a nije ih predočio uslijed svoje krivnje, kako smatraju nižestupanjski sudovi, koji zaključak također sadrži valjano obrazloženje.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka kojega tuženik temelji na odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP odbacili kao nepravovremen (čl. 425. st. 1. ZPP).

Tuženikov navod da je njegov prijedlog za ponavljanje postupka dopušten i pravovremen, nije prihvatljiv, jer je u suprotnosti sa utvrđenjima nižestupanjskih sudova.

S obzirom da je prvostupanjsko rješenje tuženiku dostavljeno 30. kolovoza 2005., kako je utvrdio drugostupanjski sud, a tuženik je dopunu žalbe pod nazivom – „dodatak žalbi“

– podnio 3. studenog 2005. i 5. lipnja 2006., dakle izvan zakonskog roka za podnošenje žalbe, pravilno je drugostupanjski sud primjenom čl. 367. ZPP odbacio dopune žalbe tuženika kao nepravovremene.

Kako nije ostvaren istaknuti revizijski razlog, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 15. veljače 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.