Revt-260/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 260/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., OIB … i E. d.o.o, OIB …, oba iz Z., koje zastupa punomoćnik P. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika P. b. Z., d.d., Z., OIB …, kojega zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-9687/13-3 od 28. siječnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2350/12 od 24. prosinca 2012., ispravljena rješenjem od 6. svibnja 2013., u sjednici održanoj 23. svibnja 2017.

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 15.785.809,43 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka (toč. I. izreke). Ujedno je tužiteljima naloženo da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 788.100,00 kn (toč. II. izreke) te je ujedno odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u daljnjem iznosu od 398.500,00 kn (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom djelomično je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u toč. I. izreke i u dijelu u toč. II. izreke kojim je tužiteljima naložena naknada troškova postupka u iznosu od 638.600,00 kn (toč. I. izreke). Ujedno je djelomično prihvaćena žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim su tužitelji obvezani tuženiku naknaditi troškove postupka u daljnjem iznosu od 149.500,00 kn (toč. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (toč. I. izreke) tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da ih preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

- da su tužitelji povezana trgovačka društva, koji su kao kupci dana 26. lipnja 2002. s D. d.d. kao prodavateljem sklopili ugovor o kupnji 75.391 dionice L. d.d. iz D. za ukupnu cijenu od 2.700.000,00 kn;

- da su dionice L. d.d. uplaćene u cijelosti od strane osnivača ulogom zemljišta i to nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 1627, 1721 i 2208 k.o. D. i pokretnina;

- da je u vrijeme sklapanja ugovora na navedenim nekretninama bio upisan prijenos vlasništva radi osiguranja u korist tuženika i to na temelju ugovora o solidarnom jamstvu od 10. rujna 1998. za obveze B. na K. d.d. iz ugovora o kreditu od 6. studenoga 1996.;

- da su tužitelji u više navrata od tuženika tražili brisanje upisanog prijenosa vlasništva, smatrajući da se radi o neosnovanom upisu i to stoga što u vrijeme sklapanja ugovora od 10. rujna 1998. L. d.d. nije postojalo ni kao preddruštvo i što je upis prijenosa vlasništva radi osiguranja izvršen na nekretninama u vlasništvu osobe različite od L. d.d.;

- da tuženik zahtjevu za brisanje nije udovoljio;

- da zbog izvršenog upisa L. d.d. nije mogao uredno poslovati zbog čega je nad društvom rješenjem broj St-88/2001 Trgovačkog suda u Rijeci otvoren stečaj;

- da su tužitelji zbog otvaranja stečaja pretrpjeli štetu u iznosu od 2.700.000,00 kn na ime plaćenih dionica, u iznosu od 3.085.809,43 na ime uloženih sredstava, odnosno pozajmice L. d.d. te na ime izgubljene dobiti 8.600.000,00 kn.

Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev uz obrazloženje:

- da je prema tvrdnji tužitelja štetna radnja u konkretnoj stvari neosnovan i nezakonit upis u zemljišne knjige;

- da tužitelji tijekom postupka nisu dokazali da bi upis tuženika bio nezakonit, a niti su u ovom postupku ovlašteni dokazivati neosnovanost upisa, ni kao prethodno pitanje;

- da tužitelji nisu dokazali postojanje adekvatne uzročne veze između eventualnog nezakonitog upisa i nastale štete – lošeg poslovanja L. d.d. s posljedicom otvaranja stečaja. Drugostupanjski sud ocijenio je neosnovanim zaključak prvostupanjskog suda da štetnu radnju predstavlja neosnovan upis, smatrajući da bi štetnu radnju moglo eventualno predstavljati neosnovano odbijanje brisanja upisa.

Pritom drugostupanjski sud otklonio je kao neosnovane žalbene tvrdnje tužitelja da je sklopljeni sporazum o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja ništav jer da L. d.d. kao ugovorna strana u vrijeme sklapanja tog sporazuma nije postojao ni kao preddruštvo. Uz osnovno utvrđenje da su nekretnine na kojima je izvršen prijenos prava vlasništva radi osiguranja unesene u temeljni kapital L. d.d., kada je to društvo preuzelo sve obveze koje je u njegovo ime i za njegov račun preuzeo njegov osnivač D. d.d.; da je sporni upis nastao prije nego što su tužitelji kupili dionice L. d.d.; da tražbina tuženika radi koje je izvršen prijenos vlasništva radi osiguranja nije podmirena, drugostupanjski sud zaključuje da u postupanju tuženika koji je odbio dati ispravu podobnu za brisanje izvršenog upisa nema protupravnosti, a time ni njegove odgovornosti za štetu u smislu čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelji temelje na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 103. ZOO, jer da je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova, da sporazum sklopljen između R. b. d.d. i L. d.d., tada još kao nepostojeće pravne osobe, nije ništav jer da nije protivan prisilnim propisima.

Osnovana je tvrdnja revidenta da ugovor koji sklopi nepostojeća pravna osoba ne proizvodi pravne učinke. Stoga, ako su osnovane tvrdnje tužitelja da L. d.d. u vrijeme sklapanja sporazuma od 10. rujna 1998. nije bio ni preddruštvo, takav sporazum ne bi proizvodio pravne učinke.

Međutim, s obzirom na činjenicu da prema činjeničnoj osnovi tužbe, štetnu radnju, kao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu, predstavlja neosnovano odbijanje brisanja upisa prijenosa vlasništva radi osiguranja, pitanje pravne valjanosti sporazuma nije odlučno. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je u temeljni kapital L. d.d. unesena nekretnina s već izvršenim spornim upisom prijenosa prava vlasništva radi osiguranja. Valjanost takvog upisa može se ispitivati samo prema odredbama Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" 91/96) povodom pravodobno, po ovlaštenim osobama izjavljenih pravnih lijekova.

Obveza davanja brisovnog očitovanja, kao posljedica prestanka tražbine za koju je osiguranje dano, ovisi o prestanku tražbine. Tužitelji, kako to utvrđuju nižestupanjski sudovi, nisu dokazali da je tražbina prestala. Stoga je osnovan zaključak nižestupanjskih sudova da u odbijanju davanja brisovnog očitovanja nema protupravnosti u postupanju tuženika. Nije stoga osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji obrazlažu tvrdnjom o učinjenoj bitnoj povredi odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP uz navod da presuda zbog pogrešnog shvaćanja nema razloge o odlučnim činjenicama.

Budući da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, dakle, nisu izrazili pogrešno pravno shvaćanje, a za izraženo shvaćanje dali su dostatne razloge presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati i nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. ZPP.

Ne postoji stoga ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 23. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.