Criminal appeal dismissed; court upheld conditional sentence for negligent traffic offense despite alcohol involvement.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance judgment convicting the defendant of negligent traffic offense. Although the prosecutor argued the defendant's alcohol consumption proved intentional guilt, the court found the lower court correctly determined negligence based on the totality of evidence, including the victim's intoxication and traffic conditions. The appeal was rejected because the factual findings were not contradicted and the sentencing considered all mitigating and aggravating circumstances.
Legislator headnote
AI generatedčl. 161. st. 2. KZRH; čl. 354. ZKP: Alcohol consumption alone does not establish intent; negligence is determined by the totality of circumstances and causal links between intoxication and the consequence.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 195/1994-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Novoselec Petra kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, mr. Zmajević Branka, mr. Frančula Rudolfa i Potrebica Ante kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š.Đ. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 2. u svezi s čl. 156. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Požegi od 11. siječnja 1994. godine br. K- 64/92, u sjednici održanoj 18. svibnja 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom Okružni sud u Požegi oglasio je krivim opt. Š.Đ. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 4. u svezi s čl. 156. st. 1. i 3. KZRH, pa mu je temeljem čl. 161. st. 4. KZRH, a primjenom čl. 47. st. 1. OKZRH, izrekao uvjetnu osudu, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo. Temeljem čl. 63. OKZRH optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od jedne godine.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog: bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači u odluci o krivičnoj sankciji i optuženiku odmjeri stroža kazna.
Žalba nije osnovana.
Bitnu postupovnu povredu žalitelj nalazi u tome što je u izreci presude suda prvog stupnja navedeno da je optuženik krivično djelo počinio u alkoholiziranom stanju a oglašen je krivim za nehatno postupanje i glede osnovnog krivičnog djela, pa u tom dijelu nalazi da je izreka proturječna razlozima presude. Ovaj žalbeni prigovor nije utemeljen. Okolnost koju je sud prvog stupnja unio (ostavio) u izreku presude tj. da je optuženik u času prometne nezgode vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju (sa 1,16‰ apsolutnog alkohola u krvi), a temeljem utvrđenog ukupnog stanja stvari, u ponašanju optuženika tempore criminis našao "samo" nehat, te osnovno krivično djelo ugrožavanja pravno označio kao nehatno, jer je utvrdio da činjenica alkoholiziranosti nije u uzročnoj vezi s nastupjelom posljedicom, i to obrazložio u razlozima presude (strana 9 i 10), nikako ne čine proturječnom izreku presude samoj sebi, a niti razlozima. Nema, prema tome, protuslovlja na koje se ukazuje žalbom državnog odvjetnika, pa niti bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP, kao ni bilo koje druge postupovne povrede iz čl. 354. ZKP, čije postojanje sud drugog stupnja ispituje po službenoj dužnosti na temelju čl. 366. st. 1. t. 1. ZKP.
Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud, temeljem kritičke analize i ocjene izvedenih dokaza, uključivši i obranu optuženika, sve odlučne činjenice, pa tako i oblik krivnje optuženika (koji se zapravo i jedino žalbom osporava) potpuno i pravilno utvrdio. Za svoja utvrđenja i zaključke taj sud je iznio valjane, argumentirane i prihvatljive razloge. Naime, žalitelj smatra da je upravo alkoholiziranost optuženika uzrokom neprilagođene brzine koja je posljedica naleta na biciklistu J.V., te da je radi toga, tj. upravljanja vozilom pod utjecajem alkohola optuženik krivično djelo ugrožavanja javnog prometa (osnovno djelo) počinio umišljajno, a ne nehatno, kao što to po žalitelju navodno pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud.
Ne može se (i ne smije), kao što to čini žalitelj, zapravo samo temeljem jedne činjenice (alkoholiziranosti optuženika), zaključiti da je ponašanje optuženika bilo umišljajno, a ne nehatno. Prvostupanjski sud je tu okolnost utvrdio na temelju sveukupnih rezultata dokaznog postupka (iskazima svjedoka: K.Z. i P.J., a posebno prometnim vještačenjem vještaka dipl. ing. D.Ž. iz Zavoda za vještačenje iz Zagreba, i drugih dokaza). Utvrđeno je da optuženik nije prilagodio brzinu vozila prometnoj situaciji na prometnici, tj. gustoći prometa i noćnim uvjetima vožnje, pa i zato što je upravljao vozilom u pripitom stanju. Međutim, kraj drugih utvrđenih okolnosti, tj. da je brzina vozila bila oko 55 km/s, svega nekoliko kilometara veća od one (52 km/s) kojom brzinom bi optuženik zaustavio vozilo da je kočio kada je na 25 m ispred sebe, ali izvan kolnika, vidio biciklistu, a ta brzina ni po čemu nije bila ekscesna, da je biciklista u teško pijanom stanju sa 2,71‰ apsolutnog alkohola u krvi sasvim nepropisno (naglo s desne strane izvan kolnika) izašao na kolnik, kada ga optuženik više nije mogao nikako izbjeći niti da je kočio, a niti zaobići, jer mu je iz suprotnog pravca dolazilo vozilo u susret; utemeljeno je i pravilno zaključio sud prvog stupnja kako su na subjektivnoj strani postupanja optuženika sadržani "samo" sastojci nehata a ne umišljaja. Optuženik je bio svjestan da zbog te neprilagođene vožnje protivne čl. 45. Osnovnog zakona o sigurnosti prometa na cestama, a do koje je došlo i zato što je bio pripit, može ugroziti druge učesnike u prometu ali je olako držao da do toga, tj. prometne nezgode neće doći.
Prema tome, kada je prvostupanjski sud na strani optuženika utvrdio nehatni oblik krivnje, jer alkohol u konkretnom slučaju nije odlučujući uzrok prometne nezgode zakonito je postupio, jer se to zaključuje iz svih izvedenih dokaza, odnosno rezultata dokaznog postupka.
Svojom žalbom državni odvjetnik činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda nije doveo u dvojbu.
Nije osnovana žalba niti zbog odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji.
Sud prvog stupnja je kod utvrđivanja kazne i izricanja uvjetne osude u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti (propisane odredbama čl. 37. i 46. st. 1. OKZRH), olakotne i otegotne, tj. da optuženik do sada nije osuđivan, otac je dvoje mldb. djece, a posebno veliki doprinos prometnoj nezgodi oštećenika, ali i činjenicu da je u vrijeme izvršenja djela bio pod utjecajem alkohola. Osnovan je zato zaključak prvostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima, da će i samo upozorenje uz prijetnju kaznom dovoljno utjecati na optuženika da više ne čini krivična djela.
Iz navedenih razloga, temeljem čl. 374. ZKP, presuđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. svibnja 1994.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vinja Ileana v.r.
dr. Novoselec Petar v.r.
I Kž 195/94
Suglasnost ovog prijepisa
s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica Klepac)