I Kž-1018/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1018/10-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, Žarka Dundovića, Ileane Vinje i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća, i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B. G. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. i čl. 29. st. 3. KZ, odlučujući o žalbi optuženice, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. rujna 2010. broj K-105/10, u sjednici održanoj dana 25. siječnja 2012., u nazočnosti opt. B. G. i njezinog branitelja M. Z., odvjetnika iz Z.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. B. G., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu donijetom u ponovljenom postupku, opt. B. G. proglašena je krivom zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju u prekoračenju granica nužne obrane iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. i čl. 29. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04 i 84/05; u daljnjem tekstu: KZ) pobliže opisanog u izreci te presude, te je na temelju čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. i čl. 29. st. 3. KZ, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. d) KZ osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 63. KZ u izrečenu kaznu joj je uračunato vrijeme uhićenja i zadržavanja od 28. veljače 2006. do 03. ožujka 2006.

Na temelju čl. 80. KZ prema opt. B. G. primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, i to jednog kuhinjskog noža ukupne dužine 19 cm, od čega je dužina oštrice 8,2 cm, te je određeno njegovo uništenje po pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 122. st. 4. u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06; u nastavku: ZKP/97) optuženica je u cijelosti oslobođena dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

I Kž 1018/10-6

Protiv te presude žalbu je podnijela opt. B. G. po branitelju M. Z., odvjetniku iz Odvjetničkog društva „Z. i dr.“ iz Z.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da se ista „preinači i optuženicu oslobodi krivnje“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je spis, sukladno čl. 373. st. 1. ZKP/97, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pisanom mišljenju predložio je da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.

Na zahtjev opt. B. G. u žalbi, postupajući u smislu čl. 374. st. 1. ZKP/97, o sjednici vijeća izviješteni su opt. B. G. i njezin branitelj. Sjednici vijeća nazočili su optuženica osobno i njezin branitelj odvjetnik M. Z., a sjednica je održana, sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP/97 u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji je o njoj uredno obaviješten na temelju čl. 373. st. 2. ZKP/97.

Žalba je osnovana.

Istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97, odnosno da je izreka presude nerazumljiva, proturječna razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, žaliteljica zapravo posebno ne konkretizira, a obrazloženje te žalbene osnove isprepleteno je sa navodima kojima se obrazlaže žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Izreka presude je, suprotno tvrdnjama žaliteljice, razumljiva, a nema niti proturječja između izreke i razloga presude. Prvostupanjski je sud, nadalje, naveo razloge o odlučnim činjenicama, a druga je stvar što žaliteljica, doduše, s pravom, te razloge ne prihvaća kao ispravne, ali je to stvar pravilnosti utvrđenih činjenica. Ista je suština i prigovora koji se odnosi na nejasnost i proturječnost iznesenih razloga, jer se i time smjera na pogrešne činjenične premise prvostupanjskog suda.

U pravu je, međutim, optuženica kada navodi da se za sada ne mogu kao pravilni prihvatiti zaključci suda prvog stupnja koji se odnose na dinamiku i način odvijanja događaja, koji je pretpostavka za zaključak je li optuženica postupala u nužnoj obrani ili su pak njene radnje prelazile granice te obrane.

Naime, iz činjeničnog opisa inkriminacije (kojeg prati pravna kvalifikacija) proizlazi da je oštećenik bio taj koji je započeo fizički napad na optuženicu, a to se navodi i u obrazloženju pobijane presude. Prvostupanjski sud stoga smatra da se optuženica nesumnjivo imala pravo braniti, što je i činila upotrijebivši nož koji joj je kao jedino sredstvo stajao na raspolaganju, ali sveukupno njezino postupanje inkriminirane zgode po mišljenju tog suda prelazi granice nužne obrane.

Obrazlažući u čemu se sastoji prekoračenje granica nužne obrane u pobijanoj se presudi rekonstruira tijek događaja, pa se navodi da je optuženica oštećeniku najprije, nakon

I Kž 1018/10-6

što ju je oštećenik oborio na tlo i „objahao“, stiskajući joj dlanovima glavu u predjelu očiju, nožem zadala dva uboda u grudi, nakon čega ju je on primio za ruke kako bi joj oteo nož, istodobno joj drugom rukom pritišćući nadlakticu o pod, da bi optuženica, odbijajući taj daljnji nasrtaj, oslobodila ruku i nož iz jedne ruke prebacila u dugu te mu nanijela još četiri uboda u predjelu lijeve lopatice, desne nadlaktice, desnog ručnog zgloba i desne natkoljenice, te ogrebotinu kože lijeve strane leđa, što su tjelesne ozljede. Opisano ponašanje oštećenika, kojim on nastoji optuženici oduzeti nož, prvostupanjski sud cijeni kao slabljenje napada, pa shodno tome zaključuje da način obrane optuženice koji je nakon toga uslijedio (a radi se po mišljenju tog suda o četiri spomenuta uboda) prelazi intenzitet koji je bio potreban za odbijanje napada koji je postao fokusiran na oduzimanje noža. U konkretnoj situaciji taj sud nalazi da se „isti napad mogao odbiti na manje pogibeljan način, odnosno sa dva uboda, a ne nastaviti ubadanje oštećenika sa narednih još četiri uboda nožem“. Izraženo mišljenje implicira da nastojanje oštećenika da optuženici otme nož isti sud zapravo više ne percipira kao nastavak njegovog napada, zbog čega i postupke optuženice u tom segmentu cijeni kao prekoračenje nužne obrane.

Ovakvo se rezoniranje prvostupanjskog suda za sada ne može prihvatiti, jer počiva na pogrešnim činjeničnim premisama. Kako bi se utvrdilo da li su radnje optuženice bile upravljene na odbijanje oštećenikovog napada, odnosno jesu li bile za to adekvatne i u granicama nužne obrane, bilo je neophodno s izvjesnošću utvrditi tijek i dinamiku kritičnog događaja, sagledanog u cjelini i povezanosti. Upravo to propustio je učiniti sud prvog stupnja, zbog čega su i razlozi izneseni u obrazloženju pobijane presude neprihvatljivi i nelogični. Ključni dio na kojem prvostupanjski sud temelji svoje uvjerenje o tome da je optuženica postupala u prekoračenju granica nužne obrane je zaključak, da je oštećenikov napad na optuženicu oslabio, odnosno prestao u trenutku u kojem je on započeo s pokušajem da je razoruža, što je uslijedilo nakon što mu je optuženica zadala dva uboda u grudi. Međutim, upravo taj segment prvostupanjske presude trpi kritiku i nije održiv.

Naime, iz izvedenih dokaza nesumnjivo je utvrđeno da predmetni napad oštećenika na optuženicu nije bio prvi takav događaj u njihovom zajedničkom životu, pri čemu je optuženica uvijek u tim sukobima izvlačila „kraći kraj“. Nesporno je, nadalje, da je i kritične zgode oštećenik bio taj koji je, nakon verbalne prepirke i incidenta sa hranom, nakon što se oprao, nasrnuo na optuženicu, bacio je na pod, te je, dok je ležala na leđima, „objahao“ nogama oko prsnog koša, sprječavajući je na taj način da se miče i gnječeći joj oči rukama. U takvoj situaciji, a respektirajući da je optuženica imala operativne zahvate na očima, kao i da su joj predstojali još neki, te s obzirom na izraziti nesrazmjer njihovih fizičkih snaga (koji potječe kako iz njihove razlike u dobi i spolu, tako i iz fizičke konstitucije svakog aktera), ovakvo postupanje oštećenika, praćeno njegovim ozbiljnim verbalnim prijetnjama, nesumnjivo je i objektivno predstavljalo ozbiljan napad na optuženicu. Nož kojim se optuženica poslužila kako bi taj napad odbila nalazio se na podu i bio jedino dostupno i podobno sredstvo obrane, kako je to ispravno zaključio i prvostupanjski sud, koji, međutim, nije adekvatno cijenio daljnji slijed događaja, a posebno način i okolnosti pod kojima je napad ćenika prestao. Preveliku važnost je za sada prvostupanjski sud posvetio pitanju je li ošte

oštećenik i u kojem trenutku pokušao oteti nož optuženici, smatrajući da je time njegov napad oslabio zanemarujući istodobno da se optuženica i dalje, kroz čitavo vrijeme trajanja tog sukoba, tijekom kojeg je oštećenik nastavljao gnječiti joj oči, nalazila u objektivno inferiornom položaju, ležeći i dalje na tlu, ispod oštećenika onemogućena bilo da uzmakne, ili

I Kž 1018/10-6

se na drugi način suprotstavi napadaču, koji pokušava uzeti nož kojim samo može pojačati napad.

Slijedom svega iznesenog, osnovana je žalba opt. B. G. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja izvest će sve potrebne dokaze, koje će potom savjesno i valjano analizirati i kritički i logično ocijeniti, i to kako svakog za sebe tako i u međusobnoj ovisnosti. Pritom će s posebnom pažnjom razmotriti ozbiljnost i trajanje napada oštećenika kao i način i okolnosti pod kojima je taj napad prestao, respektirajući sve što je navedeno u ovoj odluci. Dakako, pri utvrđivanju bitnih okolnosti imat će u vidu ranije sukobe između aktera i njihove posljedice, a pri utvrđivanju adekvatnosti načina na koji se optuženica branila uzet će u obzir i tjelesnu konstituciju oba aktera (što nije u cijelosti učinjeno usprkos uputi iz ranijeg ovosudnog rješenja od 10. ožujka 2010. broj: I Kž-452/08). Tek nakon toga donijet će novu odluku, koju će valjano obrazložiti, sukladno odredbi čl. 359. st. 7. ZKP/97.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 388. st. 1. i 3. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. siječnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.