Rev-1066/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1066/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Ivice Crnića kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja G. R., rodjene V. i N. V., obje iz S., koje zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik iz S., protiv tuženih Z. J. i A. J. iz S., koje zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik iz S., radi utvrdjenja prava vlasništva, rješavajući reviziju tužitelja, protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 2. veljače 1990. br. Gž-3048/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Trogiru od 12. srpnja 1989. br. P 66/89, u sjednici održanoj dana 5. lipnja 1991,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Trogiru od 12. srpnja 1989. god. posl. br. P 66/89 presudjeno je:

"I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Dužni su tuženi u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja prepustiti u posjed i slobodno raspolaganje tužitelja dio nekretnina označene kao čest. zem. 816/5 k.o.Okrug u površini od 427 m[2] , i to onaj dio koji je u kopiji katastarskog plana od 20. XII 1982. g. Općinske uprave za katastar i geodetske poslove T. izradio geometar Z. A. a koja kopija je pohranjena u spis IR-123/82 u položaju A B C D Općinskog suda Trogir a koja je skica sastav sastavni dio ove presude time da su tužitelji ovlašteni porušiti zid koji je označen u označenoj skici kao dužina A B te da ga postave u poziciju koja je na predmetnoj kopiji označena C-D ili na koji drugi način postaviti medjašnje znake i dogradu na tom pravcu.

2. Dužni su tuženi solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja nadoknaditi tužitelju parnični trošak.

II. Dužni su tužitelji u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja nadoknaditi tuženim parnični trošak odmjeren sa 1.600.000 dinara."".

Presudom drugostepenog Okružnog suda u Splitu od 2.veljače 1990. god. posl. br; Gž 3048/89 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i prvostepena presuda potvrdjena.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da sud reviziju prihvati i ukine presude nižestepenih sudova time da se predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje pred izmijenjenim vijećem.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90 i 27/90 - u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor tuženicima i na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

U odgovoru tuženih na reviziju tužitelja, tuženici pobijaju osnovanost revizionih navoda i predlažu da sud reviziju odbaci kao nedopuštenu, a podredno odbije kao neosnovanu.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prije svega, s obzirom na prigovor tuženika da revizija nije dopuštena, valja istaći da taj prigovor nije osnovan. U ovom slučaju radi se o imovinskopravnom sporu u kojem tužbenim zahtjevom tužitelji traže predaju u posjed odredjenog zemljišta i ovlaštenje da mogu porušiti odredjeni zid pobliže označen u izreci presude prvostepenog suda. Dakle, radi se o tužbenom zahtjevu na predaju stvari i ovlaštenje da se izvrši činidba pa je za dopustivost revizije odlučna vrijednost predmeta spora koja je u ovom slučaju utvrdjena u iznosu od 6,00 konv. dinara time da je tužba podnesena 11. IV 1983. godine.

Prema odredbi čl. 57. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Sl. list SFRJ" br. 27/90), koji je stupio na snagu 1. srpnja 1990. (čl. 58.), o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke donesene u drugom stepenu u postupku koji je pokrenut prije stupanja na snagu ovog zakona rješavat će se po pravilima parničnog postupka koja su vrijedila do dana stupanja na snagu ovog zakona. To znači da se u ovom slučaju temeljem odredbi čl. 8. st. 3. Zakona o izmjenama ZPP-a ("Sl. list SFRJ" br. 20/90 i 57/89) te temeljem odredbe čl. 9. st. 3. Zakona o izmjenama ZPP-a ("Sl. list SFRJ" br. 74/87) primjenjuje odredba čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s čl. 2. Zakona o izmjenama i dopuni ZPP-a ("Sl. list SFRJ" br. 69/82).

Prema navedenoj odredbi revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 50.000 dinara (5,00 konv. dinara).

Iz izloženog proizlazi, da je revizija tužitelja u ovoj pravnoj stvari dopuštena.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud ocjenjuje da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud temeljem odredbe čl. 386. spomenutog zakona pazi po službenoj dužnosti. Takodjer ne postoji bitna povreda iz odredbe cl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. te čl. 7. i 8. ZPP-a kao ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. spomenutog zakona.

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a drugostepeni sud treba u obrazloženju presude ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Po ocjeni ovog suda drugostepeni je sud ocijenio žalbene navode koji se odnose na sadržaj ugovora stranaka, a ti žalbeni navodi predstavljaju navode od odlučnog značaja. Drugostepeni je sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda o sadržaju ugovora time da se ta utvrdjenja temelje i na iskazu tužiteljice V. N., pa nije bilo potrebe ocjenjivati žalbene navode koji se odnose na provodjenje vještačenja (i rezultat tog vještačenja) radi utvrdjenja vjerodostojnosti potvrde od 28. VIII 1982. god., koja je predstavljala samo jedno od dokaznih sredstava kojima su tuženici dokazivali postojanje ugovora čiji sadržaj je tužiteljica V. N. potvrdila svojim iskazom (zapisnik sa ročišta od 29. VI 1987.g.).Upravo zbog izloženih razloga temeljem ovlaštenja sadržanog u odredbi čl. 220. st. 2. ZPP nižestepeni sudovi nisu ocijenili da postoji potreba za saslušanjem svjedoka predloženih po tužiteljima. Prema navedenom proizlazi da pobijana presuda suprotno navodima revizije sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa ne postoji ni povreda iz odredbe čl. 354. st.

2. t. 13.

Revidentice neosnovano navode da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa da je time ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč.

3. ZPP-a.

U toku postupka nije bilo sporno da je u predmetu istog prvostepenog suda pod br. R 123/82 izmedju istih stranaka pravomoćnim rješenjem od 15. II 1983. g. uredjena medja izmedju čk. br. 816/5 k. o. Okrug i zemljišta kč. br. 816/4 k. o. Okrug na način da medja ide postojećim betonskim zidom koji u skici mjerenja sudskog vještaka - geometra Z. A. od 20. XII 1982.g. označen sa točkama A-B time da je strankama ostavljen rok od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja da parnicom utvrde jače pravo na spornoj površini koja je u skici naprijed navedenog vještaka označena slovima A-B-C-D.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da je V. M. podigao betonski zid izmedju čk. br. 816/4 i 815/5 još 1972. g. time da za svog života nije tražio od tuženih bilo koji komad zemlje izvan granice koju predstavlja izgradjeni zid,

- da je V. M. prepustio zemljište izvan zida (sporni dio zemljišta) tuženiku navodeći da mu to zemljište poklanja time da, ako tuženik odluči graditi kuću na tom zemljištu, ne treba mu platiti nikakovu naknadu za to zemljište, a ako to zemljište odluči prodati dužan je novac od prodaje po cijeni po kojoj proda zemljište predati njemu (V. M.),

- da se tuženik nalazi u posjedu spornog zemljišta (nije sporno da je u postupku uredjenja medje - medja uredjena prema posljednjem mirnom posjedu).

Na tako utvrdjeno činjenično stanje nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljica.

Ovo iz razloga što je sam pravni prednik tužitelja postavljanjem zida koji je u postupku uredjenja medje označen kao medjašnji pravac koji dijeli sporne nekretnine te usmenim ugovorom temeljem kojeg poklanja i predaje u posjed sporno zemljište tuženiku prenio na tuženika prava koja je na spornom zemljištu imao. Naime, iz usmenog ugovora izmedju V. M. i J. A. proizlazi da je J. A. na temelju tog pravnog posla stekao ovlaštenje da slobodno raspolaže spornim zemljištem bilo na način da na tom zemljištu gradi, bilo da to zemljište proda time da je jedino preuzeo obvezu u slučaju ako proda taj dio zemljišta da V. M. isplati novčani iznos ostvarene kupoprodajne cijene za to zemljište.

Iz izloženog proizlazi da je tuženik J. A. na temelju pravnog posla sa prednikom tužiteljica koji je izvršen predajom dijela zemljišta koje je bilo predmet ugovora tuženiku stekao u pogledu spornog zemljišta a u odnosu na tužiteljice jače pravo. Pri tom u odnosu na navode revizije koji se odnose na način stjecanja prava vlasništva nekretnina valja istaći da je odredbom čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 6/80 i 36/90) koji je stupio na snagu 1. IX 1980. godine propisano da se pravo vlasništva na nekretninama na temelju pravnog posla stječe tek upisom u zemljišne knjige. Medjutim, u odnosu na način stjecanja prava vlasništva na nekretninama koje su stečene temeljem pravnog posla i predate novom stjecaocu u posjed prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, sudska praksa je prihvatila stav da se prava vlasništva na nekretninama stječe i bez upisa u zemljišne knjige već na temelju samog pravnog posla i stupanja u posjed novog stjecaoca. Kako je u ovom slučaju pravni posao sklopljen i sporno zemljište predano u posjed tuženiku prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, to prigovor revidentica da tuženik nije stekao pravo vlasništva jer nije upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama nije osnovan.

Zbog izloženih razloga ovaj sud ocjenjuje da nisu ostvareni revizioni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti kao ni revizioni razlozi istaknuti u reviziji pa je revizija tužitelja temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 5. lipnja 1991.

Predsjednik vijeća:

mr. Hrvoje Momčinović, v.r.