Rev-1029/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1029/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz Z., zastupana po M. E., odvjetniku iz D. S., protiv I-tuženika Hrvatske uprave za ceste Zagreb, Vončinina 3, koju zastupa punomoćnik A. K.-L. i II-tuženika Županijske uprave za ceste Krapina, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika pod I. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru, broj: Gž-897/99 od 28. travnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku, broj: P-784/97 od 29. rujna 1998. godine, u sjednici održanoj dana 09. prosinca 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"I. Tužena Hrvatska uprava za ceste Zagreb, Vončinina br. 3 dužna je platiti tužiteljici J. B. iz Z., iznos od 109.150,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od dana 29. rujna 1998. godine pa do isplate po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a dužna je tužiteljici naknaditi i trošak parničnog postupka u iznosu od 12.238,00 kn, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužiteljica J. B. sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tužena Županijska uprava za ceste Krapina, dužna je platiti tužiteljici iznos od 109.150,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od dana 29. rujna 1998. godine pa do isplate po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate kao i naknaditi parnični trošak, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavila tužena pod I. i to zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizija bude uvažena i da budu preinačene prvostupanjska i drugostupanjska presuda na način da u odnosu na nju bude odbijen tužbeni zahtjev, odnosno da iste budu ukinute i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a temeljem odredbe čl. 386. citiranog Zakona.

Na ostale bitne povrede odredaba ZPP-a ovaj sud pazi samo ukoliko na njih ukazuje revizija.

Nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja za donošenje odluke u ovom prijeporu.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je dana 09. veljače 1996. godine u prometnoj nezgodi tužiteljica pretrpjela štetu na osobnom automobilu u visini od 109.150,00 kn;

- šteta da je nastupila kao direktna posljedica neodržavanja ceste od strane revidentice – kolnik je bio zaleđen, a revidentica ga nije posipala kako bi ga održala u voznom stanju;

- vozač vozila vlasništvo tužiteljice da nije doprinio, pa ni djelomično nastanku štetnog događaja, tj. štete.

S obzirom na iznijeta utvrđenja i po pravnom stajalištu ovog suda nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je tužena odgovorna za tužiteljici nastalu štetu jer je šteta nastupila kao direktna posljedica neodržavanja ceste od strane revidenta, koja nije uspjela dokazati da je makar i djelomično vozač vozila doprinio nastanku štetnog događaja. Revident tužiteljici odgovara za nastalu štetu po odredbi čl. 154. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) jer je šteta nastupila kao direktna posljedica neodržavanja ceste od strane tužene, a vozač vozila nije niti djelomično doprinio nastanku štetnog događaja. Revidentica je pasivno legitimirana u ovom prijeporu jer je Vlada Republike Hrvatske donijela Uredbu o početku rada županijskih uprava za ceste i društava kapitala iz Zakona o javnim cestama objavljenim u "Narodnim novinama", broj: 112/97 iz koje slijedi da Županijske uprave za ceste započinju s radom 01. siječnja 1998. godine, a što znači da za sve štetne događaje koji su nastali ranije odgovara revidentica jer su se na njen račun uplaćivala sva sredstva kako to stoji u čl. 2. citirane Uredbe. Kako se štetni događaj zbio 09. veljače 1996. godine, to revidentica odgovara tužitelju za nastalu štetu, tj. pasivno je legitimirana u ovom prijeporu.

Dakle, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 09. prosinca 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.