Legislator Case Law & Legislation
P-216/2025-10 AI generated

P-216/2025-10 · Trgovački sud u Osijeku

Case Number P-216/2025-10
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 227/2023 ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima ovršenika, ovdje tužitelja, a koji se provode po zahtjevu za izravnu naplatu od 28. lipnja 2023. radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika i to na temelju presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022-3 od 25. travnja 2022., proglašeni nedopuštenima u iznosu od 14.279,80 EUR. Nadalje, iznos koji je tužitelju zaplijenjen na temelju tuženikova zahtjeva za izravnu naplatu od 28. lipnja 2023. prenesen je na račun tuženika 28. kolovoza 2023. i to po osnovi koja je otpala pa se tužitelj 3. lipnja 2025. obratio tuženiku sa zahtjevom za povratom stečenog bez osnove, na što se tuženik oglušio.

Legislator headnote

AI generated

P-216/2025-10 · Trgovački sud u Osijeku: Čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

Keywords

AI generated
back payment right of return reassignment of claim back taxes deductions and refunds repayment of public subsidies
AI generated
P-1189/2025-3
U tužbi se navodi da je pravomoćnim rješenjem HZZO-a KLASA: UP/I-502- 04/23-02/04, UR.BROJ: 338-17-02-01-24-2 od ..2024.
P-6220/2024-17
Tužitelj je dana 21. listopada 2024 podnio tužbu u kojoj navodi da je tuženici dana 26. listopada 2023. beskamatno pozajmio 13.270,00 EUR i to na način da je taj iznos uplatio na njen tekući račun. S obzirom na osobne odnose stranaka, o pozajmici nisu sačinjavali ugovor već je sve dogovoreno usmenim putem. Navodi da rok povrata pozajmice nije bio ugovoren već su se stranke u daljnjoj komunikaciji sporazumjele da će tuženica zajam vratiti u proljeće 2024., ovisno kada će uspjeti realizirati kredit. Kako tuženica nije vraćala pozajmljeni novac, tužitelj navodi da ju je 18. lipnja 2024. pozvao na povrat zajma, a kada je počeo teći primjereni rok propisan odredbama čl. 504. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO). Nadalje navodi da je iz korespondencije stranaka razvidno kako je tuženica priznala postojanje duga i obvezala se isti vratiti i to: - 30.11.2023. – „Ako misliš na novac , vratit ću ti , bez brige …“ i „Sutra ti vratim još 2 tisuće …a ostatak iduće godine“ 2 - 04.12.2023. – „Za ono ostalo ćemo se dogovoriti kad ću moći onda ću ti pomalo uplatiti“ i „Kad ću moći budem …al tak brzo nebudem jel trebam kredit dići da ti pola vratim a za sve nemoguća misija odjednom“. Navodi da tuženica do danas nije vratila iznos primljenog zajma te je pala u zakašnjenje i sukladno odredbama čl. 29. ZOO duguje i zakonske zatezne kamate od dana dospijeća do isplate. Slijedom navedenog tužitelj potražuje od tuženice isplatu iznosa od 13.270,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. kolovoza 2024. do isplate uz naknadu troškova postupka.
P-323/2024-17
Tužitelj je u tužbi naveo da je 27.
P-1947/2023-4
U tužbi zaprimljenoj 17. svibnja 2023. tužitelj navodi da je tuženiku ŠP ..2023. pozajmio iznos od 29.500,00 eura s rokom povrata do 31. ožujka 2023. kojeg tuženik do dana podnošenja tužbe nije vratio. Tužitelj u prilogu dostavlja izjavu kojom tuženik potvrđuje da pozajmljuje od tužitelja navedeni iznos kojeg se obvezuje vratiti do 31. ožujka 2023.
P-1296/2024-9
U tužbi se navodi da su stranke sklopile tri ugovora o zajmu, tužitelja kao zajmodavac, a tuženik kao zajmoprimac, da je temeljem ugovora od 30.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-216/2025-10

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja GOSPODARSTVO JUMIĆ d.o.o., OIB: 88315753487, Grabovac, Zagorska 104, kojeg zastupa Marijan Belčić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Osijeku, Stjepana Radića 14, protiv tuženika EKO BAZA d.o.o., OIB: 88968841144, Josipovac, Josipa Kozarca 33, kojeg zastupa Krunoslav Vukalović, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Varaždinu, Aleja kralja Zvonimira 1, radi povrata stečenog bez osnove (vps 14.279,80 EUR), nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku EKO BAZA d.o.o., OIB: 88968841144, Josipovac, Josipa Kozarca 33, isplatiti tužitelju GOSPODARSTVO JUMIĆ d.o.o., OIB: 88315753487, Grabovac, Zagorska 104, iznos od 14.279,80 EUR (četrnaesttisućadvjestosedamdesetdeveteura i osamdesetcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 3. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.158,88 EUR (dvijetisućestopedesetosameura i osamdesetosamcenti) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 4. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 844,62 EUR (osamstočetrdesetčetirieura i šezdesetdvacenta), odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako su pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P- 227/2023 ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima ovršenika, ovdje tužitelja, a koji se provode po zahtjevu za izravnu naplatu od 28. lipnja 2023. radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika i to na temelju presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022-3 od 25. travnja 2022., proglašeni nedopuštenima u iznosu od 14.279,80 EUR. Nadalje, iznos koji je tužitelju zaplijenjen na temelju tuženikova zahtjeva za izravnu naplatu od 28. lipnja 2023. prenesen je na račun tuženika 28. kolovoza 2023. i to po osnovi koja je otpala pa se tužitelj 3. lipnja 2025. obratio tuženiku sa zahtjevom za povratom stečenog bez osnove, na što se tuženik oglušio.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, odnosno u podnesku od 9. listopada 2025., u bitnom navodi kako je do prijenosa utuženog potraživanja došlo na temelju zakonite i ovršne isprave i to pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022 od 25. travnja 2022., a kojom presudom je ovdje tužitelju naloženo isplatiti ovdje tuženiku iznos od 104.551,77 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2022. do isplate, a predmetna presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2546/2022-2 od 9. svibnja 2023. te je u predmetnom postupku odbačen prijedlog ovdje tužitelja za ponavljanjem postupka. Dalje tuženik navodi kako je nesporno kako je utuženi iznos naplaćen i prenesen na račun tuženika na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022, odnosno osnovom odluke suda koja je i dalje na snazi, tj. koja ni na koji način nije stavljena izvan snage pa tako niti otpala, slijedom čega je tužiteljev zahtjev u cijelosti neutemeljen.

3. Podneskom od 20. listopada 2025. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika i u bitnom naveo kako je tuženik u pravu kada navodi kako presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022 od 25. travnja 2022. nikada nije stavljena izvan snage, međutim tužitelj je dobrovoljno vratio iznos duga u odnosu na osnovu na koji se odnosi predmetna presuda, a što je utvrđeno u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-227/2023. Naime, tužitelj je dobrovoljno isplatio tuženiku iznos u odnosu na osnovu na koju se odnosi presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022 u visini od 14.279,80 EUR, no unatoč tome tuženik je isto naplatio i u postupku izravne naplate po drugi put, navedeno pravdajući činjenicom kako presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022 nije stavljena izvan snage pa slijedom navedenog iznos koji je tuženik tako naplatio predstavlja iznos koji je stečen bez osnove.

4. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje P-58/22-3-IZ.NA., vrsta dokumenta: izravna naplata, datum primitka 28.06.2023., od 18. lipnja 2025. (str. 3 spisa), potvrdu pravomoćnosti (str. 4 spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-481/2024-2 od 10. prosinca 2024. (str. 6-11 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-162/2024-12 od 6. studenog 2024. (str. 12-19 spisa), potvrdu o izvršenom nalogu od 29. lipnja 2023. (str. 20 spisa) i poziv na povrat iznosa stečenog bez osnove od 3. lipnja 2025. (str. 29 spisa) te izvršio uvid u spise Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022 i Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-227/2023.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporna činjenica kako se pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P-58/2022 vodio parnični postupak između ovdje tuženika kao tužitelja i ovdje tužitelja kao tuženika, kako je presudom zbog ogluhe poslovni broj P-58/2022-3 od 25. travnja 2022. naloženo ovdje tužitelju isplatiti ovdje tuženiku iznos od 104.551,77 kn s pripadajućim zakonskim kamatama te kako je navedena presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2546/2022-2 od 9. svibnja 2023. Također, u predmetu poslovni broj P-58/2022 Trgovačkog suda u Osijeku ovdje tužitelj je podnio prijedlog za ponavljanje postupka, a isti je rješenjem poslovni broj P-58/2022-16 od 1. srpnja 2025. odbačen kao nepotpun.

7. Nesporno je i kako je presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-227/2023-11 od 15. studenog 2023. ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima ovršenika, ovdje tužitelja, a koji se provode po zahtjevu za izravnu naplatu od 28. lipnja 2023. radi naplate novčanog potraživanja ovrhovoditelja, ovdje tuženika i to temeljem ovršne odluke suda: presude Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj: P-58/2022-3 od 25. travnja 2022. proglašena nedopuštenom u visini od 14.279,80 EUR/107.591,16 kn te kako je u navedenom dijelu presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-481/2024-2 od 10. prosinca 2024. (str. 4-11 spisa).

8. Nije sporno niti kako je tuženik podnio zahtjev za izravnu naplatu od 28. lipnja 2023. radi naplate potraživanja na temelju presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022-3 te kako je iznos od 15.851,57 EUR zaplijenjen sa računa tužitelja i prenesen na račun tuženika (str. 3 i 20 spisa).

9. Također nije sporno kako je tužitelj pozvao tuženika na povrat utuženog iznosa, a kojem pozivu nije udovoljeno (str. 29 spisa).

10. Sporna je činjenica ima li tužitelj pravo na povrat utuženog iznosa, s obzirom na činjenicu kako tuženik smatra kako pravna osnova za izvršeno plaćanje nije otpala, odnosno kako je pravna osnova presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022 od 25. travnja 2022., koja je i dalje na snazi.

11. Izvršenim uvidom u spis Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-227/2023 sud je utvrdio kako je ovrha na računima tužitelja, a koja se provodila po zahtjevu za izravnu naplatu od 28. lipnja 2023. proglašena nedopuštenom u visini od 14.279,80 EUR, odnosno u ovdje utuženom iznosu.

12. Čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je stavkom 3. istog članka propisano kako obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

13. Nadalje, čl. 1113. ZOO-a propisano je tko je isti dug platio dva puta, pa makar jednom i po osnovi ovršne isprave ima pravo zahtijevati povrat po pravilima predmetnog odjeljka.

14. Čl. 1115. ZOO-a propisano je kako kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15. S obzirom na činjenicu kako je presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna služba u Slavonskom Brodu poslovni broj P-227/2023 ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava na računima tužitelja, a koji se provode po zahtjevu za izravnu naplatu od 28. lipnja 2023. radi naplate novčanog potraživanja tuženika i to na temelju presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: P- 58/2022-3 od 25. travnja 2022. proglašeni nedopuštenima u visini od 14.279,80 EUR, otpala je osnova za prijelaz tužiteljeve imovine u imovinu tuženika.

16. Naime, u pravu je tuženik kada navodi kako je presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-58/2022-3 od 25. travnja 2022. još uvijek na snazi, međutim tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici kako je proglašena nedopuštenom ovrha, a koja se provodila po zahtjevu za izravnu naplatu od 28. lipnja 2023.

17. Dakle, tuženik je dužan vratiti primljeno s obzirom na osnovu koja je otpala te je sud prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama, a u skladu sa gore navedenim zakonskim odredbama.

18. Odluku o kamatama sud je donio u skladu sa čl. 29. i 1115. ZOO-a.

19. Odluku o naknadi parničnog troška sud je donio na temelju odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

20. Sud je tužitelju priznao parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.158,88 EUR, a koji se odnosi na trošak sastava tužbe od 18. lipnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT), trošak sastava podneska od 20. listopada 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 28. listopada 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT), sve uvećano za PDV, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 94,63 EUR (Tar. br. 1. t. 1.) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 189,25 EUR (Tar. br. 2. t. 1.).

21. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 844,62 EUR odbio kao neosnovan.

22. Naime, tužitelj je tražio trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda, a u konkretnom slučaju ne radi se o trošku potrebnom za vođenje parnice jer se presuda ističe na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova.

23. Nadalje, tužitelj je tražio trošak sastava za mirno rješenje spora, međutim sud mu navedeni trošak nije priznao jer se također ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice, odnosno isto ne predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe u ovom postupku.

24. Također, tužitelj je tražio trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 189,25 EUR, a sud mu je priznao trošak u iznosu od 94,63 EUR, koji trošak je tužitelj i imao.

25. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 4. prosinca 2025.

Sutkinja

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.