Rev-665/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 665/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja P. S. iz T., Republika Italija, zastupanog po punomoćniku D. Ž., odvjetniku u N., protiv tuženika R. O., iz S., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-3303/09-2 od 14. veljače 2011., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-350/07-31 od 19. lipnja 2009., u sjednici održanoj 22. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž-3303/09-2 od 14. veljače 2011. u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke i presuda Općinskog suda u Bujama poslovni broj P-350/07-31 od 19. lipnja 2009. u dijelu koji prelazi kunsku protuvrijednost od 2.000,00 eura na dan donošenja drugostupanjske presude (14. veljače 2011.) sve sa pripadajućom kamatom te se predmet u ovom ukinutom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se tuženiku naloži vratiti mu pozajmljeni iznos od 166.905,75 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao naknaditi mu parnični trošak.

Ujedno je tužitelju naloženo isplatiti tuženiku iznos od 21.350,00 kn na ime parničnih troškova.

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i kao djelomično osnovan prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja na način da je tuženiku naloženo vratiti tužitelju pozajmljeni iznos od 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, zajedno s kamatama po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na štedne uloge u valuti euro po viđenju od 11. ožujka 2004. pa do isplate, kao i isplatiti mu parnični trošak u iznosu od 24.322,25 kn (toč. I. izreke), dok je u preostalom dijelu za iznos od 2.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate sa pripadajućom kamatom tužbeni zahtjev odbijen (toč. II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija tuženika je osnovana.

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se odredba primjenjuje u ovom postupku na temelju odredaba čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 57/11), revizijski sud je pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Pazeći po službenoj dužnosti na razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj je u reviziji naveo da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te sadržajno i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 3. ZPP ističući da drugostupanjskom presudom nije uopće odlučeno o njegovom prigovoru radi prijeboja.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu zajma u iznosu od 166.905,75 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da je potvrdom od 20. kolovoza 2003. sastavljenom u U. tuženik potvrdio primitak iznosa od 12.000,00 eura, s time da se polovicu tog iznosa obvezao vratiti do 30. studenog 2003, a preostali iznos do 28. veljače 2004.,

- da je osnovom te potvrde stvarno primio 10.000,00 eura,

- da je potvrdom od 10. prosinca 2003.tuženik potvrdio primitak iznosa od 10.000,00 eura s rokom vraćanja 28. veljače 2004.,

- da je dug dospio i da tuženik navedene iznose zajma nije vratio,

- da je u odgovoru na tužbu tuženik izjavio prigovor radi prijeboja.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica drugostupanjski sud, suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, zaključuje da u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu pozajmljenog iznosa od 20.000,00 eura po osnovi stjecanja bez osnova i to iz razloga što je u vrijeme davanja zajma između domaćih fizičkih osoba bilo zabranjeno pozajmljivati stranu valutu, tako da je ugovor o zajmu same valute ništav (čl. 103. st. 1. Zakon o obveznim odnosima -"Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 69/94 i 7/96 – dalje: ZOO), jer je protivan odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata ("Narodne novine", broj 91a/93 i 36/98), pa se tuženikova obveza vraćanja primljenog u hrvatskoj državnoj valuti temelji na odredbi čl. 104. ZOO, a sve kraj utvrđene činjenice da navedeni pozajmljeni iznos tuženik nije vratio. Ispitujući pobijanu presudu u okviru revizijskih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 338. st. 3. ZPP ovaj revizijski sud utvrđuje da je drugostupanjski sud počinio ovu bitnu povredu parničnog postupka.

Odredbom čl. 354. st. 1.ZPP propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

Na temelju odredbe čl. 338. st. 3.ZPP propisano je da izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prijeboja (čl. 333. ZPP).

S obzirom na pravnu prirodu prigovora radi prebijanja, prema kojoj tražbine stranaka egzistiraju do konstitutivne odluke suda kojom se vrši prijeboj, nužno je presudom istovremeno utvrditi postojanje ili nepostojanje tražbine po tužbenom zahtjevu i tražbine istaknute radi prebijanja, te ovisno o tim utvrđenjima, eventualno, konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj.

Tuženik je već u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor radi prebijanja, a prvostupanjski sud, ocijenivši neosnovanim tužbeni zahtjev, u izreku presude nije unio utvrđenje o postojanju ili nepostojanju tražbine istaknute radi prebijanja.

U takvoj situaciji, nakon što je drugostupanjski sud ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, nije bilo uvjeta za preinačenje prvostupanjske presude, već za njeno ukidanje. Stoga je drugostupanjski sud preinačujući prvostupanjsku presudu, ne imajuću pri tome u vidu prigovor istaknut radi prebijanja, pogrešno primijenio odredbu čl. 338. st. 3. ZPP, a što je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude, čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 3. ZPP.

Kako je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio ocijeniti činjenice odlučne za zaključak o osnovanosti ovog tuženikovog prigovora radi prijeboja, a drugostupanjski sud o tom prigovoru nije ni odlučivao, čime je i počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 338. st. 3. ZPP, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, već je reviziju valjalo prihvatiti i na temelju odredbe čl. 394. st.1. ZPP nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pri tome valja istaknuti da je drugostupanjski sud izrazio pravilno pravno shvaćanje da je u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva bilo moguće kao djelomično osnovan prihvatiti njegov zahtjev uz zaključak da tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu pozajmljenog iznosa od 20.000,00 eura po osnovu stjecanja bez osnova i to iz razloga što je predmetni ugovor o zajmu ništav u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO, jer je protivan odredbama čl. 10. st. 3. i čl. 37., u vrijeme sklapanja navedenog ugovora, važećeg Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata kao prinudnog, budući tim odredbama nije predviđeno da strane fizičke osobe mogu koristiti devize za davanje zajmova domaćim fizičkim osobama u Republici Hrvatskoj, pa se tuženikova obveza vraćanja primljenog temelji na odredbi čl. 104. ZOO (tako i u Rev-798/06).

Naime, prema odredbi čl. 104. ZOO, u slučaju ništavog ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj ono što je primila po osnovi takvog ugovora, pa je u konkretnom slučaju tuženik dužan vratiti tužitelju ono što je primio (iznos od 20.000,00 eura), a ne kunsku protuvrijednost tog iznosa, kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, utvrditi sve odlučne činjenice o osnovanosti tuženikova prigovora radi prijeboja, pa će nakon njihove pravilne ocjene (čl. 8. ZPP) ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i o postojanju ili nepostojanju potraživanja tuženika istaknutog radi prijeboja.

Odluka o parničnim troškovima utemeljena je na članku 166. stavak 3. ZPP.

Zagreb, 22. prosinca 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.